Djelomična sanacija samo odgađa još veću katastrofu

Projektni ured Gradečki projekt d.o.o. nakon potresa je pregledao 500 kuća, 100 zgrada i 10 u Sisku i Petrinji te smo razgovarali s arhitektom Robertom Gradečki o trenutnoj situaciji na terenu.

 

Kako ste na početku pristupili novonastalom problemu sa zgradama koje je potrebno sanirati?

Kada se dogodio zagrebački potres 22.3.2020. nastala je užasno velika panika. Cijeli sustav je stao i tek čekao organizaciju, a ljudi su se bojali vratiti u kuće. Tada smo shvatili da su podjednako prestrašeni ljudi kojima su kuće nesigurne i spremne za rušenje, kao i oni koji gotovo da i nemaju štete jer su živjeli u novogradnjama. Odlučio sam smiriti situaciju tako da smo putem e-maila i WhatsAppa prikupljali fotografije i smirivali one koji su bili u bespotrebnoj panici. S druge strane, bilo je situacija gdje vjerujem da smo nekoliko obitelji i spasili, jer smo ih na vrijeme upozorili da se maknu iz kuća. Problem je bio što su svi shvaćali stan stanom, kuću kućom. Do tada nitko nije obraćao pažnju na konstrukciju, već se kod kupovine nekretnina gledala lokacija i dizajn.

 

Da li su to pretežno građevine koje su već bile u lošem stanju?

Tek kada se organizirao sustav volonterskog pregleda s tri boje i šest kategorija vrednovanja oštećenja moglo se zbrojiti štetu. Da ste me prije godinu dana pitali isto pitanje, rekao bih da je 50% tih zgrada već tada prije potresa bilo spremno za rušenje i teško obnovljivo. To su većinom bile zgrade gdje je plaćana smiješna pričuva i zgrade nisu održavane. Na žalost, ima situacija i da su novije zgrade i kuće spremne za rušenje, no to je problem nestručne gradnje i naknadne legalizacije.

 

Iz kojeg su doba građevine?

Najviše oštećenja je vidljivo na zgradama građenim između dva svjetska rata. Tada su se počele graditi „modernije“ zgrade, pa su zidovi bili zidani sve uže, stubišta su bila betonska ili kamena, a opet se nije primjenjivalo neka osnovna pravila zaštite kod potresa. Nakon potresa u Skopju 1963. g. sve zgrade su postale dramatično sigurnije, a za građevine nakon 2000.g. (koje su legalno građene) mogu reći kako su potpuno sigurne.

 

Kojim su materijalima pretežno građene te kako i na kojim dijelovima je došlo do najvećih oštećenja?

Kao što sam u prethodnom pitanju naveo, najveći problem je u tim zgradama građenim između dva svjetska rata, gdje se štedjelo na materijalu, pa imamo dosta slabašne nosive elemente i iznimno teške stubišne konstrukcije. Ti spojevi materijala nisu dobro odrađeni, i jednostavno fizika drugačije djeluje na različite dijelove zgrade – pa tako nastanu slomovi i pucanja konstrukcija. Grubo rečeno, najviše štete ima na zgradama koje su stavljene pod zaštitu kao kulturna dobra, a stanari i Ministarstvo nisu ulagali u njihovu obnovu. Te zgrade su bile zamrznute u vremenu, a sada su doživjele naglo „odmrzavanje“.

 

Ima li i nekih novijih gradnji? Koji su problemi kod njih uzrokovali oštećenja?

Kod novijih gradnji problemi eksponencijalno rastu kako se odmaknete od urbanih sredina. Što ste dalje od grada, to je majstor zidar bio važniji od arhitekta. Tako su objekti građeni „iskustveno“, a ne prema projektu. I kada toga majstora zidara zamijenite za tri rođaka – dolazite do nevjerojatnih dogradnji i nadogradnji bez betonskih serklaža, gradnje bez betonskih temelja, gradnje s betonskim blokovima, koji nisu atestirani za nosive zidove…

 

Kako otprilike izgleda projekt sanacije, od čega se sastoji?

Sanacija mora započeti snimkom zatečenog stanja. Potrebno je ucrtati stvaran izgled zgrade i opisati i ucrtati sva oštećenja konstrukcije. Kod većih oštećenja potrebno je izvršiti i ispitivanja konstruktivnih elemenata. Nakon toga izrađuje se nalaz statičara koji daje prijedlog mjera sanacije ili prijedlog uklanjanja zgrade ako sanacija nije moguća. Temeljem tog nalaza izrađuje se glavni projekt koji sadržava arhitektonsku, građevinsku, strojarsku, a često i elektrotehničku mapu.

 

Kojim tehnikama i materijalima će se vršiti sanacija?

To stvarno ovisi o stupnju oštećenja, ali najviše o financijskim mogućnostima suvlasnika. Većinom se radi o šivanju pukotina spiralnom armaturom, novom žbukanju uz dodatak staklene ili karbonske mrežice, prezidavanju, oblaganju zidova torkret betonom i sl.

 

Prema predviđenom projektu na koju jačinu potresa će građevine biti otporne?

Većinom će biti jače nego su bile do sada, a točan izračun ovisi od zgrade do zgrade. Najveći faktor u svemu je financijska konstrukcija suvlasnika. Trenutno je najveći problem upravo to – pričuva je godinama bila premala i većina će se odlučiti na manje zahvate i djelomičnu sanaciju.

 

U ovim su se trenutcima trebali raspisati natječaji za energetsku obnovu građevina, pa me zanima što se dogodilo s zgradama/kućama koje su energetski obnovljene?

Nemam direktnih poveznica. Dodavanje toplinske izolacije na zidove ne utječe u značajnoj mjeri na statičku stabilnost zgrade. Uočili smo samo da je kod zgrada s novom fasadom došlo do štete i sloma konstrukcije, a da to izvana nije bilo vidljivo na fasadi.

Da se sad Vas pita sa stečenim iskustvom, što biste predložili vladajućima?

Situacija je izuzetno kompleksna, a treba ju pojednostaviti. Omogućiti čim jednostavniju gradnju novih zamjenskim zgrada, jer često je sanacija skuplja od novogradnje. Općenito, potrebno je napraviti kvalitetnu urbanu preobrazbu Petrinje, Siska, Gline, stare jezgre Zagreba. Zamijeniti loše, ugraditi novo, vrijedno sačuvati. Točkasta sanacija i djelomično popravljanje samo odgađa još veću katastrofu.

 

Kako bi se ubuduće mogle spriječiti ovako velike štete prilikom potresa ne samo u pogođenim gradovima već i diljem Hrvatske?

Potrese je nemoguće predvidjeti, ali možemo predvidjeti njihovu maksimalnu potencijalnu snagu. Sukladno tome treba projektirati kvalitetne građevine, izvoditi kvalitetno i prema projektu, uz kvalitetan nadzor i redovno održavanje. Građevine trebaju razumno dimenzioniranje sukladno potrebama i mogućnostima da investitor zatvori investiciju i održava zgradu.

 

Također, postoje li jednostavna rješenja za ojačanje konstrukcije prilikom energetskih obnova i smatrate li da bi pregled konstrukcije kod ovakvih sanacija trebao postati obaveza?

Zgrade bi se zakonski trebale periodički pregledavati i kontrolirati, tako da bi se svaki problem trebao na vrijeme otkloniti. Na žalost to je u praksi rijetkost. Konstrukcijski zahvati nikad nisu jednostavni i nema općenitih zahvata, ali redovno održavanje je već veliki korak prema sigurnosti zgrade. Svakako bi trebalo prije energetske obnove pročelja obaviti vrednovanje zgrade, jer nema puno koristi od lijepe fasade na truloj konstrukciji.