Autor: NFO (Kata Marunica, Nenad Ravnić, Filip Vidović)
Projektna suradnja: Maja Bencetić, Dijana Pavić, Ivan Peršić
Suradnici: Radionica statike d.o.o., IF Projekt d.o.o., Inspekting d.o.o., Vukušić projekti d.o.o., Technica Suprema d.o.o.
Godina projektiranja: 2013.
Godina izvedbe: 2021.
Površina: 1 428 m2
Investitor: Grad Crikvenica
Izvođač: G.P.P. Mikić d.o.o.
Nedaleko Crikvenice, skoro na vrhu brda, na granici između neba i mora, smjestilo se mjesto Ladvić, mjesto s nevjerojatnim pogledom na Kvarner, Krk i Učku, u kojemu se tišina najčešće izmjenjuje sa hukom vjetra. To je mjesto s manjim kućama, za sada nezagađeno pretjeranom turističkom izgradnjom, gdje se domaći ljudi još druže, a normalno je kad se ljudi druže da se popije malo vina i zaigra na boće. Iz tog druženja nastala je respektabilna boćarska momčad koja žari i pali na prvenstvima, a kada se neki rezultati ostvare, potrebno je i kroz cijelu godinu biti u formi. Zatvorena dvorana nameće se kao najlogičnije rješenje. Kako je mjesto usitnjeno i razbacano, kod razmišljanja o konceptu kao prvo i osnovno uzela se želja da se dvorana usitni u mjerilo samog mjesta, da svojom glomaznošću ne postane dominantna, da selo ne nestane pod dvoranom.
U međuprostoru te usitnjene strukture formirao se i trg s kojeg se lako pristupi samoj dvorani, ali i trgovini, kafiću, mjesnom odboru i klupskim prostorijama.Sve to zajedno potencira okupljanje i susret što većeg broja ljudi čime ovaj prostor postaje i glavni trg, a Ladvić napokon dobija šansu da se tišina prekine žamorom ljudi uz lupanje boća u dvorani na koju se pruža pogled sa trga.
Unutar spontane i kaotične, ali isto tako klasične urbane situacije u našim krajevima, „sakrila“ se velika dvorana. Cilj je bio uklopiti se u potpunosti u taj organizirani kaos i ni na koji način ne raditi ekscese, prilagoditi se mjerilu i akceptirati postojeće stanje kako bi što manje utjecali na sliku malog i pitoresknog mjesta Ladvić.
Kako samo mjesto/selo nema svoj trg, a najbliža trgovina je bliže Crikvenici nego Ladvić , osim dvorane za boćanje „kompleks“ je s dodatnim sadržajima, kao što je mjesni ured, trgovina i kafić, sam svojim „kućicama“ ostvario svoj trg i dao ga ostatku sela na korištenje. Time je mjesto napokon dobilo svoj centar, mjesto okupljanja, mjesto gravitiranja.
Materijali koji su korišteni su dvojaki, dok je „baza“ izrađena od kamena, u skladu sa suhozidima kao tradicionalog materijala potpornih i ogradnih zidova, volumeni su od vlakno-cementnih ploča. Tri različite nijanse volumena naglašavaju kako različitost tih volumena u oblikovnosti, tako i u namjeni, potvrđujući rahlost strukture kao temeljne konceptualne postavke uklapanja u polu urbani okoliš.
Sami trg nad dvoranom, osim što je mjesto okupljanja između različitih funkcijama u neposrednoj okolini, omogućava poglede i vizualnu komunikaciju sa svim tim sadržajima, bila to sama dvorana, mjesni odbor i trgovina ili pogled na Kvarner i otok Krk.
Osim asfalta i pijeska, koji su osnovni materijali za boćalište, ostali materijali koji su korišteni u unutrašnjosti naglašavaju suvremenost kuće, u „kontri“ su s tradicionalnim korištenjem materijala izvana, sa staklenim, reflektivnim plohama kao i apstraktnim platnima akustičih ploča obojanih u žutu boju kao službenu boju Boćarskog kluba Ladvić , ali i Grada Crikvenice, i crne boje kao „podloge“ za ostale prostorne atrakcije i pomalo zbunjujćeg natpisa BKGK-L , što znači Boćarski klub Gornji kraj - Ladvić.
