Zgrada u zagrebačkoj ulici Nova Ves projektirana je kao višestambena kuća s pet stanova, koje je investitor pretežito namijenio članovima obitelji.
Pojavnost kuće i ukupan pristup projektu odredila je njezina pozicija uz Alagovićev ljetnikovac, zaštićeno kulturno dobro. Ta povijesna slojevitost lokacije zahtijevala je osjetljiv pristup koji uvažava i vidljive i „tihe“ nedokumentirane slojeve zatečenog ambijenta, poštujući mjerilo i odnos s vrijednim povijesnim susjedom. "Derutnost" cortena u gornjim zonama vodi dialog s krovištima povijesnih građevina te ujedno odgovara patini okolnih pročelja koja su glavna ambijentalna odrednica tog dijela Nove Vesi. Vlaknocementna obloga unosi ritam koji odgovara tonovima susjednih građevina, stvarajući dojam kontinuiteta iz pješačke perspektive i reinterpretirajući robusnost prizemlja građevina iz tog razdoblja.
Zidovi u stubištu izvedeni su kao kontinuirane monolitne plohe s mikrocementnom završnom obradom. Njihova blago teksturirana površina daje prostoru dubinu i taktilnost. Kontrapunkt velikim, mirnim zidnim plohama je podna tekstura gazišta stubišta i hodnika izvedena u mozaik keramici s malim kružnim elementima, tzv. „penny“ pločicama.
