Stan smješten u zgradi iz 70-ih sastojao se od dvije spavaće sobe, hodnika, kupaonice, ostave, izdvojene kuhinje i prostora za dnevni boravak s blagovaonskim stolom.
U renovaciji je trebalo zadržati postojeći broj soba, što se, s obzirom na malu kvadraturu, raspored i ulaz nespretno izveden u kutu stana, pokazalo najvećim izazovom, uključujući i izvedbu veće kuhinje.
Arhitekt je zadržao praktički isti raspored, pregradni zidovi su se srušili i sobe su se izmakle od pročelja, dublje u sredinu stana te su se napravila klizna vrata između svih soba. Time se stvorio dojam dubljeg hodnika koji funkcionira kao lounge – linearni prostor s klupama. Vratima se regulira tok prostora - granice pojedinih funkcija se naglašavaju ili razvodnjavaju.
Kroz ova je rješenja stan postao izrazito vibrantan i nepredvidiv, kako u pogledu korištenja, tako i u pogledu osvjetljenja koje prodire kroz vanjsko gusto zelenilo.
