Zgrada je energetski obnovljena, a vi u stanu više nego ikad imate problema s vlagom i plijesni?
- Foto: Fotografiju ustupio Bojan Milovanović
Zamijenili ste stolariju, stavili ETICS fasadu, a onda šok i nevjerica – plijesan u kutu zidova, iza namještaja... Umjesto energetski obnovljenog doma zdravih unutarnjih klimatskih uvjeta, završili ste u „bolesnoj kući” punoj vlage i plijesni. Kako? Zašto?
Loš projekt, loše izvođenje, nikakvo održavanje = „bolesna kuća” puna vlage i plijesni
Jesu li energetski obnovljene zgrade uvijek zdravije za boravak ljudi? Ne nužno, doznali smo nedavno iz istoimenog članka od izv. prof. dr. sc. Bojana Milovanovića s Građevinskog fakulteta u Zagrebu.
„Zgrada je sustav i mi moramo paziti kako naše intervencije utječu na taj cijeli sustav. Zbog toga su preduvjet zdrave zgrade dobar projekt, kvalitetno izvođenje radova i redovito održavanje. Problem je što su kod nas u velikom broju slučajeva projekti i izvođenje radova problematični, dok održavanje praktički ne postoji.”
U čemu i gdje najčešće griješimo pri energetskoj obnovi?
Polazeći od njegovog bogatog iskustva u ispitivanjima i vještačenjima vanjskih ovojnica zgrada i građevne stolarije te revizijama projekata cjelovite i sveobuhvatne obnove zgrada, analizirali smo ključne aspekte kvalitetne energetske obnove i najčešće pogreške u izvođenju radova koje izravno utječu na kvalitetu unutarnjeg okoliša u kojem živimo i radimo.
Kako nam je Milovanović objasnio, u energetskim obnovama obično se prvo odrade prozori pa toplinska izolacija, no pitanje je koliko je adekvatno riješena priča oko zrakonepropusnosti i toplinskih mostova.
Toplinska izolacija: temelj svega
Na neizoliranom zidu površina je hladnija, a onda se zbog termodinamičkih efekata ljudi osjećaju neudobno pa im je reakcija da povećavaju temperaturu grijanja te kao posljedicu imaju veće račune za grijanje. Na grijanje i hlađenja zgrada troši se 40 % proizvedene energije. Kako smanjiti potrebu za energijom – toplinskom izolacijom. Ona je temelj svega, kaže Milovanović.
"Kad izolirate kuću, temperatura površine građevnih dijelova - zidova, krovova, podova... će se povećati i krenuli ste prema rješavanju problema. Tek onda ima smisla ići na niskotemperaturne sustave grijanja, obnovljive izvore energije i druge načine uštede energije. Obnovljivi izvori energije su tada šlag na torti, ne torta."
Vanjska toplinska izolacija
Izolacija s vanjske strane je najlakše rješenje u smislu građevinske fizike.
S njom relativno jednostavno adresirate problematiku transporta vodene pare kroz građevne dijelove zgrade, ali i jednostavnije rješavate toplinske mostove, pod uvjetom da ste pravilno izveli detalje vanjske toplinske izolacije, ističe Milovanović.
Najčešće pogreške kod izvedbe detalja vanjske toplinske izolacije su nepravilno lijepljenje i mehaničko pričvršćivanje izolacijskih ploča te loša izvedba kritičnih detalja (uglova, spojeva sa stolarijom i okapnica), što može dovesti do pucanja i odvajanja fasade te prodora vode.
Unutarnja toplinska izolacija
U mnogim povijesnim zgradama nije moguća primjena vanjske izolacije pa se mora uzeti u obzir mogućnost izvedbe unutarnje izolacije, što je i dalje bolja opcija od toga da uopće nemate izolaciju.
No, ona ima određene nedostatke u odnosu na vanjsku, upozorava stručnjak.
„Unutarnju izolaciju od mineralne vune morate savršeno brtviti korištenjem parnih brana ispod gips-kartonskih ploča. Mineralnu vunu stavljate ispod sloja parne brane, drugim riječima - najlonske vrećice. Ako imate najlonsku vrećicu u zidovima, trebate imati ventilaciju kako biste osigurali svježi zrak za boravak u prostoru jer se pokazalo da je prirodna ventilacija rijetko dovoljna. S druge strane, ako radnici loše zabrtve parnu branu, dogodit će se situacija da sva vodena para koja je u prostoru ulazi u građevne dijelove zgrade (zidove, stropove, krovove...) upravo tamo gdje ima najmanji otpor, odnosno gdje joj je najlakše izaći u vanjski prostor – na toj rupi, odnosno loše zabrtvljenom mjestu. Vodena para će se unutar građevnog dijela tada kondenzirati, a kao posljedicu u cijeloj priči imat ćete građevinsku štetu.”
Dodarno, prilikom izvođenja unutarnje izolacije puno je teže ispravno izolirati mjesta toplinskih mostova pa zbog toga vrlo često na njima dođe do pojave plijesni.
Nedostatak unutarnje izolacije je i gubitak korisne površine prostora.
„Ljudi obično pitaju koju debljinu toplinske izolacije odabrati. Ja sam naravno za to da se ugradi ona najveća moguća, ali realno je da s onom od 15-20 cm ne postižete značajne uštede, a istovremeno se cijena povećava. Ako imate potpuno neizoliranu zgradu, vi već s debljinom od pet, šest, sedam centimetara možete napravite značajne uštede. Neću reći da ne smijete, ali ako idete na deblju unutarnju izolaciju, gubite jako puno korisnog prostora iznutra što je neisplativo jer danas kvadrat stana jako puno košta.”
Toplinski mostovi: zašto su problematični u nZEB zgradama?
Osim velikih gubitaka topline, posljedica toplinskih mostova su i vrlo niske temperature unutarnje površine, što može dovesti do kondenzacije i posljedično rasta plijesni. Priča o toplinskim mostovima puno je problematičnija u nZEB zgradama nego onima kakve su gradile prije 30-tak godina.
„S novim, dobro zabrtvljenim prozorima smanjila se izmjena unutarnjeg i vanjskog zraka, zbog čega unutra – ako nemate mehaničku ventilaciju - uvijek imate veću vlažnost. Njemački stručnjaci kažu da prosječna četveročlana obitelj dnevno generira devet litara vodene pare u zrak. Ako vam prozori propuštaju, velik dio te vodene pare će izaći. Ako ne propuštaju, što je slučaj s novom stolarijom koja se ugrađuje, onda se ta para samo generira i potom kondenzira na najhladnije mjesto – toplinskim mostovima.”
Kada je relativna vlažnost zraka 60 %, pri temperaturi zraka od 20 °C događa se kondenzacija vodene pare ako je ploha temperature oko 12,6 °C. Rast plijesni može se dogoditi u nekim slučajevima i na više od 15,5 °C, a što je čest slučaj u starim zgradama s malo ili nimalo izolacije.
Što je u zgradama preduvjet za pojavu plijesni?
"Treba napomenuti kako kodenzacija vodene pare nije preduvjet za pojavu plijesni. Klijanje i rast ovise o mnogo faktora poput dostupnosti nutrijenata, temperature, vremena tijekom kojeg se održavaju povoljni uvjeti za klijanje i rast, sadržaju vode u porama građevinskih materijala..., ali je ključni faktor u zgradama sasvim sigurno relativna vlažnost materijala na površini!”, objašnjava Milovanović.
Kako riješiti problem toplinskih mostova?
Kao što je već spomenuto, najjednostavniji način rješavanja toplinskih mostova je izolacija s vanjske strane, ponavljamo - pod uvjetom da je ta vanjska ovojnica zgrade dobro odrađena.
"Projektanti i izvođači moraju se posvetiti detaljima te dobro izolirati sve istake, prodore, mjesta promjene geometrije, mjesta promjene materijala itd. U suprotnom, problem gljivica vas neće zaobići", kaže naš sugovornik.
U novim zgradama treba izbjegavati i mogu se izbjeći toplinski mostovi, no kada se stare zgrade obnove i izoliraju, obično ostaje niz toplinskih mostova koje nije moguće izbjeći. Zato pri projektiranju obnove toplinski mostovi trebaju biti temeljito istraženi i minimizirani, zaključuje prof. Milovanović.
Što se događa s prozorima u energetskoj obnovi? Uskoro čitajte: Sve što trebate znati o ugradnji stolarije ako ne želite plijesan na svom zidu
Tekst sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije
