Život u kući od konoplje: Kao da ste skinuli jaknu od poliestera i obukli pamuk
- Foto: Marin Trebotić
U projektu regenerativne mikrofarme Mrvica u Biskom, splitski arhitekt realizirao je svoju viziju kuće kao živog sustava koji se stapa s okolišem.
Hrvoje Bota je diplomirani inženjer arhitekture i jedan od pionira u području održive arhitekture. Još kad je 2014. pokrenuo društveno poduzeće Održivo, ideja je bila sebi i drugima projektirati kuće od lokalnih prirodnih materijala koji stvaraju zdraviji životni okoliš: kamena, drva, izolacije od vune, pluta, konoplje, slame...
Naučeno je primijenio prilikom izgradnje vlastitog doma izgradivši ga od drvene konstrukcije i konobetona te završnim slojem od vapna. Svaki centimetar životnog prostora pažljivo je osmislio tako da ne šteti okolišu, niti zdravlju ukućana. Zidovi sami reguliraju vlažnost i temperaturu, stvarajući zdravu mikroklimu koja ostaje ugodno svježa tijekom ljetnih vrućina, a topla prilikom burnih zimskih noći. I dok je projektiranje obiteljskog doma bila primarno njegova zadaća, opremanje interijera prepustio je svojoj supruzi, bivšoj pravnici.
Zašto konoplja kao građevni materijal?
Prvo smo istraživali kako uopće napraviti kuću od prirodnih materijala. Posjetili smo Reciklirano imanje u Vukomeriću gdje smo vidjeli kuće od slame, drva i konoplje.
Svidjela nam se ta priča s konopljom jer nekako vidimo vezu s tradicijom proizvodnje vapna u Dalmaciji. Konobeton se radi od sječke stabljike konoplje, s puno vapna, vode i nešto malo mljevene cigle. Konoplja se jako puno proizvodila u bivšoj Jugoslaviji, dok 60-tih godina nije bila zabranjena. Na neki način smo tu vidjeli priliku da se pokrene i razvije priča o konoplji kao građevnom materijalu. Osim toga, ekološki je čvrsta, ima veću težinu od slame, što je važno s obzirom na vjetar i klimu u Dalmaciji.
Zatim smo istraživali tko to radi. Pronašli smo tvornice u Belgiji, Njemačkoj, Italiji, a u Sloveniji majstore koji su završili 10-ak kuća od konoplje. Na kraju smo naišli na Ukrajinca koji se bavi konopljom i on nam je preporučio dvojicu majstora iz Srbije koji bi nam mogli demonstrirati gradnju konopljom. Nabavili smo je iz Mađarske, a oni su nam na radionici pokazivali omjere kako se s njom barata. Prva dva tjedna imali smo radionicu, volontere, ekipu, da se malo ljudi uče, jer to je i zabavno. Kasnije su se uključili majstori s kojima smo nastavili gradnju.
Kako to da si se odlučio za kosi krov? Određuje li ipak prirodna gradnja oblik?
Odlučili smo se za ovaj tip gradnje kuće s kosim krovom i strehom radi bolje zaštite same drvene konstrukcije i zidova od konoplje od kiše.
I slama i konoplja su prirodni materijali koji su ipak manje izdržljivi na stalnu vlagu i stoga zahtijevaju kosi krov.
Tu ti ne treba ventilacija?
Dobro bi došla, no ipak mi je važnije da kuća diše. Ako je hermetički zatvorimo, to je energetski super zimi, ali ovaj dio kroz proljeće i ljeto - skloniji smo tome da nismo zatvoreni.
Nemamo problema s gljivicama, kuća diše, paropropusna je. Zidovi imaju velik udio vapna koji djeluje antimikrobno i protiv gljivica.
Koje ste materijale koristili u gradnji i uređenju interijer?
Pri izgradnji smo se najviše fokusirali na to da to bude prirodna, zdrava gradnja, pasivna arhitektura i da imamo materijale koji su dobri za okoliš i za naše zdravlje. Ne trebamo niti govoriti koliko je bitno u životnom prostoru imati zdrave boje za drvo i za zid jer su u direktnom dodiru s rukama i dišnim putovima.
Čemu koristiti kemiju kad bez problema možemo imati prirodne materijale koji ne štete nama, niti okolišu. U našoj kući nema svih onih mirisa, kemikalija, problematičnih spojeva koji se u velikim količinama nalaze u bojama, ali i u materijalima koje često koristimo u interijerima kao što su iverica, medijapan, stiropor, najlon...
Nosiva konstrukcija je drvena, zidovi i ispuna su od konoplje, žbukani s vapnenom žbukom. Mora biti potpuno paropropusno i vodopropusno da diše s obje strane jer sama konoplja mora biti suha. Također smo koristili vapnene boje bez ikakvih kemikalija. Na podu je pluto, nešto toplinske izolacije od drvene vune.
U interijeru smo išli maksimalno na drvenu stolariju. Nastojali smo određene materijale nabaviti od lokalnih majstora, reciklirati stolice, radne stolove. Imamo ormare, krevete od punog drveta.
Odlučili smo se za drvo jer je prirodan topao materijal, skladišti atmosferski ugljik i obnovljiv je izvor.
Kakav je osjećaj živjeti u kući od prirodnih i zdravih materijala?
U odnosu na stan u kojem smo živjeli, meni je osobno razlika baš velika.
Kao da ste skinuli jaknu od poliestera i obukli nešto od organskog pamuka ili lana. Vlaga je bolje regulirana, toplinska ugoda je veća, čovjek je jednostavno opušteniji i smireniji, bolje diše u ovakvoj kući.
Nakon cijelog iskustva, bi li ponovno ovako gradio ili nekako drugačije?
I da i ne (smijeh). Materijal je odličan i proces je takav da se najviše nauči kad gradiš kuću svojim rukama, kad si stalno na gradilištu. No što se tiče same brzine rada, ekonomski, mislim da je puno brža gradnja s gotovim zidnim panelima od slame. Mislim da je to materijal koji ima sve certifikate, praktičan je, ubrzava proces gradnje.
Problem s konopljom je da se dugo suši pa se žbuka. To je starinski način uz puno ručnog rada koji dugo traje.
Zašto se u Dalmaciji više ne gradi kamenom?
Ista stvar; cijena, spora gradnja, majstori. Kad se uzme u obzir koliko košta materijal, koliko ruke... Evo sad je kvadratni metar suhozida 100 eura. Opet moraš izvesti toplinsku izolaciji, a konstrukciju ne možeš samo od kamena. Jednostavno ispadne duplo skuplje. Po ovom sistemu gradnje je čak dobra kombinacija kamen – konoplja; napravi se kompozitni zid, unutra konoplja, izvana kamen.
Tekst sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije
