DGNB: alat za održivu gradnju u službi zdravlja
- Foto: Tin Meze
U prostoru se osjećamo lošije nego ikad prije
Opća javnost, a ponekad i ona stručna, najčešće ne razmišlja o tome koliko „nezdrava“ zgrada utječe na našu svakodnevicu pa onda posljedično i na naše zdravlje.
Boje, mirisi, rasvjeta, zvukovi, mikroklima u prostoru, propuh, štetne tvari, dim cigareta, alergeni, namještaj i tehnika neophodni za unutarnje uređenje… sve se to reflektira na naš, prije svega, dobar ili loš osjećaj u nekom prostoru, dok dugotrajan utjecaj negativnih čimbenika može trajno naštetiti našem zdravlju.
Današnji način života uvelike doprinosi tome da se čovjek u prostoru osjeća lošije nego ikad prije.
U vrijeme kada se dosta govori o mentalnim bolestima, manje smo fokusirani na činjenicu da je postalo pod normalno da smo više alergični na razne supstance, osjetljiviji na prehranu, općenito da smo manje u pokretu, više u mirovanju. Sve to nije tipično ili barem nije predviđeno za ljudski rod jer naša je bit povezanost s prirodnim, s vanjskim okruženjem. Temu klimatskih promjena i svega što nam je takozvani razvoj donio, nećemo u ovom članku niti otvarati.
<<< Ovdje pročitajte do sada objavljene članke na temu ZDRAVA GRADNJA OD TEMELJA DO KROVA
Energetska učinkovitost je samo dio priče
Složit ćete se da je najčešća tema vezana uz zgrade upravo energetska učinkovitost. I ona zaista jest važna jer se vrti oko teme koliko energije zgrada, odnosno mi u zgradi trošimo da bismo se grijali, hladili, ventilirali, kuhali, obavljali higijenu, gledali TV, pospremali, radili za kompjuterom… Za sve što pomislimo raditi u jednom danu treba nam energija, često i dok spavamo jer najčešće tada „energetski“ punimo svoje gadgete, peremo veš, osvježavamo zrak…. Sve ostale zgrade (hoteli, škole, bolnice, uredi, proizvodne hale….) troše još i više resursa u odnosu na zgrade za stanovanje.
Osim pitanja potrošnje energenata, tu je i pitanje emisija CO2 koje se veže uz zgradarstvo, što se kaže, od kolijevke pa do groba; od trenutka vađenja sirovine do proizvodnje građevinskog materijala, ambalažiranja, distribucije i ugradnje u zgradu pa sve do njenog rušenja i konačne sudbine svega ugrađenog – pretvaranja u otpad. Srećom, u nekim se slučajevima taj isti otpad može reciklirati i ponovo staviti u funkciju, čime doprinosimo kružnosti u gospodarenju zgradama, što bi nam trebao biti cilj ako želimo smanjiti utjecaj zgradarstva na okoliš i ljude općenito.
Tko je odgovoran za zdravlje zgrade i njezinih korisnika?
Osim prema stupnju energetske učinkovitosti, zgrade bismo trebali promatrati i po zdravstvenom aspektu, odnosno po činjenici na koji način utječu na ljude.
U praksi se oko toga najčešće ne postavlja pitanje i vjerojatno jako mali broj investitora razmišlja o tome kada planira izgradnju neke zgrade za stanovanje, rad, obrazovanje i slično. A trebalo bi postaviti pitanje o tome kako će se ljudi koji će boraviti u budućoj zgradi – osjećati! To se ne odnosi samo na novogradnju, već i na postojeće zgrade koje smo obnovili, na određen način sanirali ili rekonstruirali.
O kakvoj god se zgradi radilo, investitor bi trebao voditi brigu o budućem zdravlju zgrade. Drugim riječima, da zgrada koju stavlja na tržište i koju će koristiti ljudi, ima značajke zdrave zgrade.
To znači da ona osigurava dovoljno dnevnog svjetla, da u njoj nisu ugrađeni materijali s česticama štetnim po zdravlje ljudi, da nema mogućnosti razvoja gljivica uslijed vlage, da je vanjska i unutarnja buka smanjena na minimum, da je mikroklima u prostoru ugodna u svim godišnjim dobima ili dijelovima dana. Sve navedeno utječe na udobnost boravka u prostoru, a udobnost se direktno veže na zdravstveno stanje.
Nakon investitora, velika je odgovornost na projektantima i izvođačima građevinskih radova. Oni su ključni za definiranje tehnologija i proizvoda koje će se ugraditi u zgradu i kasnije eventualno pozitivno ili negativno utjecati na zdravlje ljudi koji borave u zgradi.
Stoga je pitanje zdravstvenog statusa zgrade jedno od ključnih koje se mora postaviti na samom početku planiranja i projektiranja, a onda realizirati u fazi izgradnje i opremanja.
Iako je zakonska regulativa u Europskoj uniji pa i kod nas dosta jasna u pogledu gore navedenih tema, u praksi je težište ipak uvijek stavljeno na sigurnost i trajnost konstrukcije, protupožarnost, energetsku učinkovitost i slično.
I dobro je da je tako, no novija izdanja Zakona o gradnji RH - a očekuju se i još rigoroznije prakse, posebice zbog ulaska Hrvatske u OECD i primjenu ESG izvještavanja za neke velike gospodarske sustave - podižu granice u kvaliteti građevinskih proizvoda, čime će biti osigurani i bolji uvjeti za ljude koji u zatvorenom prostoru često provode i više od 90 % dnevno raspoloživog vremena!
Zeleni certifikati: 40-ak kriterija i više od 150 indikatora koji jamče kvalitetu
Jedan od boljih načina provjere kvalitete zgrade u kontekstu parametara koji utječu na zdravlje korisnika jest postupak certifikacije zgrade prema nekom od međunarodnih sustava kao što su DGNB, LEED, BREEAM i slično.
Ovi su se certifikati počeli razvijati prije 30-ak godina i njihov je osnovni cilj bio unaprijediti zgradu tako da bude bolja od propisanog tehničkog ili zakonskog minimuma. U startu su definirani kao alati za mjerenje održivosti zgrada tijekom cijelog životnog vijeka, s fokusom na čovjeka kao središnjoj točki oko koje se vrti planiranje, projektiranje i gradnja/rekonstrukcija zgrada.
Važno je istaknuti da održivost u sustavu certificiranja ne podrazumijeva samo zaštitu okoliša i smanjenje CO2 otiska, već se tijekom evaluacije projekata promatra više vrsta „kvalitete“ i to s oko 40 kriterija i s više od 150 raznih indikatora!!!
Postupci evaluacije su dugotrajni, transparenti, detaljni i u konačnici vrlo logični. Nagrada koja je na kraju postupka evaluacije dobivena u obliku certifikata predstavlja velik uspjeh za sve dionike procesa – investitore, projektante, izvođače radova, stručnjake za uređenje interijera i krajobrazne arhitekte te, prije svega, za krajnje korisnike!
DGNB: jedan od najstrukturiranijih i najkompetentnijih sustava za procjenu održivosti zgrada
Kada govorimo o provjeri pojedinih kvaliteta, DGNB sustav certificiranja otišao je najdalje te predstavlja jedan od najstrukturiranijih i najkompetentnijih sustava za procjenu održivosti zgrada bilo gdje u svijetu.
Njemački inženjeri pripremili su set kriterija za provjeru ukupno šest kvaliteta – ekološku, ekonomsku, socio-kulturološku i funkcionalnu, tehničku, procesnu i kvalitetu lokacije.
Te se kvalitete provjeravaju u kontekstu cijelog životnog vijeka zgrade te se sagledavaju za potrebe izdavanja pred-certifikata u ranoj fazi izvedbe, kao i finalnog certifikata u završnoj fazi, odnosno u fazi uporabne dozvole za stavljanje zgrade u funkciju i korištenje od strane krajnjih korisnika.
Osim toga, DGNB sustav certificiranja je velika potpora svim investicijama koje moraju ići na usklađivanje sa zahtjevima EU taksonomije, kao i onima koji moraju zadovoljiti uvjete ESG izvještavanja ili pak stroge zahtjeve bankarskih institucija.
Po DGNB-u se mogu certificirati i obiteljske kuće u nizu pa čak i čitavi kvartovi
Za certifikat se najčešće odlučuju oni koji kreću s novogradnjom, ali je često i korištenje sheme Builiding in Use - certificiranje zgrade koja je već u korištenju. Certificirati se može sve pa i obiteljske kuće u nizu i čitavi kvartovi!
U Hrvatskoj je DGNB trenutačno jedan od najpopularnijih sustava certificiranja. U postupku certifikacije je više od 30 zgrada – uredske zgrade, trgovački centri, industrijski pogoni, hoteli i resorti, a certifikat izdaje Hrvatski savjet za zelenu gradnju kao sistemski partner DGNB-a iz Stuttgarta.
Zgrada nije zadovoljila na testiranju kvalitete zraka – nema certifikata!
Najveća vrijednost certificiranja prema DGNB sustavu jest u činjenici da su određeni kriteriji jednostavno obvezujući. Zgrada ne može dobiti certifikat ako se ne poštuju minimalni zahtjevi za ukupno tri kriterija: protupožarnost, univerzalni dizajn, odnosno dizajn prilagođen osobama s invaliditetom, i kvaliteta zraka unutarnjeg prostora.
Zgrada dakle može biti super izolirana, imati solarne panele, dizalicu topline, najljepši namještaj…, ali ako ne zadovolji, primjerice, testiranje kvalitete unutarnjeg zraka, ne može dobiti DGNB certifikat!
Upravo je ova tema kvalitete unutarnjeg zraka povezana s odabirom proizvoda koje smo ugradili u zgradu jer se tijekom postupka certificiranja, točnije u fazi visokog rohbaua, uzimaju uzorci zraka radi mjerenja rezultata u laboratorijskim uvjetima.
Dakle, svi ugrađeni građevinski materijali kontroliraju se putem ekoloških certifikata u kontekstu njihova CO2 otiska, ali i u kontekstu sadržaja štetnih hlapljivih organskih spojeva (VOC). Jedan od takvih je na primjer Cradle to Cradle koji daje informacije o zdravlju materijala pri čemu se provjerava kemijski sastav, sve kako bi se iz zgrade uklonile evenutalno toksične tvari te koristili materijali potpuno sigurni za ljude i okoliš.
Osim mjerenja kvalitete unutarnjeg zraka, u okviru socio-kulturološkog i funkcionalnog kriterija provode se brojna stručna i neovisna mjerenja drugih aspekata koji utječu na ljudsko zdravlje - termalna, vizualna i akustična simulacija, ispitivanje zrakotijesnosti i slično.
Borba protiv greenwashinga: zgradu ne čini "zelenom" samo jedna zelena karakteristika
Kroz mjerljivu metodologiju i dvostupanjsku provjeru održivosti, koju provode auditori, ali i treće neovisne strane kao što su laboratoriji poput DEKRA-e u Njemačkoj, DGNB je i jedan od najpouzdanijih alata za borbu protiv greenwashinga u građevinarstvu.
Često se u javnosti komunicira da je neka zgrada zelena bez da su odrađena sva potrebna mjerenja i kontrola svih parametara. Bez ikakvih dokaza, sve može ostati samo na agresivnom i manipulativnom marketingu.
Osim toga, zgradu ne čini zelenom samo jedna zelena karakteristika, već se radi o kombinaciji karakteristika koje se moraju provjeriti da bismo bili sigurni koliko je zgrada održiva, odnosno zelena.
Izjave investitora ili vlasnika zgrade jednostavno nisu dovoljan i siguran dokaz ako se provjera nije obavila putem neovisnih stručnjaka i auditora koje su akreditirali izdavatelji certifikata.
Ljudi kao središnja točka pri donošenju odluka u projektiranju i izgradnji
Gradimo za sebe – ljude koji velik dio života provode unutar zgrada, u prosjeku dnevno i do 90 % svog vremena!
Imajući ovo na umu, gotovo je razumljivo da bi zdravlje i sreća ljudi trebali biti središnja točka pri donošenju odluka u projektiranju i izgradnji.
DGNB je ovo načelo ugradio u svoj sustav od samog početka. U posljednjoj verziji ovo se temeljno načelo sustavno proširuje i dalje promovira pa tako uključuje npr. kritički pogled na vrste tehnologija i opreme koja se koristi u zgradi te razmatranje gubitka moći korisnika do koje bi moglo doći ako se njihovi zahtjevi zanemare u procesu donošenja odluka. Samoodređenje i odgovornost korisnika nužan je i temeljni čimbenik u osiguravanju učinkovitog i primjerenog upravljanja zgradom. (Izvor: DGNB katalog kriterija – novogradnja – verzija 2020)
Tekst sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za medije
