Bez filtera i suvišnih zidova: od mračnog tlocrta iz 70-ih do vibrantnog interijera
- Foto: Luka Šen
Često se kaže da je najteže raditi za obitelj. Nema one stroge suzdržanosti u komunikaciji, a svaka se projektna odluka stigne propitkivati i van radnog vremena, uz obiteljski ručak ili usputnu kavu. No, upravo se ta obiteljska poveznica prožeta potpunom iskrenošću pokazala ključnom u suradnji arhitekta Luke Šena i njegovih klijenata. Rezultat te otvorene komunikacije bez filtera je jedna od Lukinih prvih samostalnih uspješnih realizacija: moderno uređenje stana na zagrebačkim Ravnicama.
Ali ovo nije samo priča o transformaciji interijera, već i o odvažnom početku jednog novog poglavlja u karijeri ovog mladog perspektivnog arhitekta. Nedavno je otvorio vlastiti arhitektonski studio šen, a ovaj je projekt svojevrsna vizitka za njegov rad. Rad koji, kako sam Luka kaže, polako, ali dosljedno raste u kvadratima.
Potencijal skriven iza pregradnih zidova
Kada su u proljeće 2023. ušli u stan smješten u zgradi iz 1975. u neposrednoj blizini Maksimira, investitore su oduševile zelene krošnje drveća koje su se navirivale kroz prozore.
Nasuprot zelenilu i solidnoj količini osvjetljenja koju su unosili otvori, nalazila se mračna, mnoštvom pregradnih zidova ispresijecana unutrašnjost stana i neiskorišten potencijal ulaznog hodnika.
„Kada su kroz prozore vidjeli zelenilo, znali su da je to ono što žele zadržati i od tuda smo krenuli – kako pojačati ono što im se najviše svidjelo u stanu: prisutnost svijetla i pogleda na krošnje kroz prozore”, naveo nam je arhitekt glavne zahtjeve investitora.
Stan od 60 kvadrata sastojao se od dvije spavaće sobe, hodnika, kupaonice, ostave, izdvojene kuhinje i prostora za dnevni boravak s blagovaonskim stolom.
„U uređenju je trebalo zadržati postojeći broj soba, što se, s obzirom na malu kvadraturu, raspored i ulaz nespretno izveden u kutu stana, pokazalo najvećim izazovom. Glavne su bile dvije spavaće sobe, od kojih smo jednu pretvorili u radnu te bi u budućnosti mogla poslužiti kao dječja soba. Investitori su htjeli i što veću kuhinju. Ona je na kraju ispala 4,5 metara dugačka, što je u tako malo stanu također bilo izazovno za izvesti.”
Za bolju osvijetljenost i prostranost – klizna vrata
Zbog raspodijele novih otvora, postojeći raspored soba činio se najlogičnijim i za novo rješenje stana.
„Raspored je praktički ostao isti, pregradni zidovi su se srušili i sobe su se izmakle od pročelja, dublje u sredinu stana te su se napravila klizna vrata između svih soba, čime se stvorio dojam dubljeg hodnika koji funkcionira kao lounge – linearni prostor s klupama. Taj se lounge također pregrađuje kliznim vratima širine 1.2 metra. Vratima se tako regulira tok prostora - granice pojedinih funkcija se naglašavaju ili razvodnjavaju. Prostor se dijeli, reprogramira i regrupira”, objasnio je arhitekt.
Ovim je rješenjem južna strana stana dobila na maksimalnoj osvijetljenosti. Nekada minimalno osvijetljeni prostori dnevnog boravka i spavaćih soba sada su okupani s dvostruko više svjetla.
„Stan je time postao izrazito vibrantan i nepredvidiv, što u pogledu korištenja, što u pogledu osvjetljenja koje prodire kroz gusto zelenilo.”
Dojam beskonačne dubine stana pojačava promišljeno postavljena točkasta rasvjeta koja se multiplicira u zrcalima.
Uz sjeverni nosivi zid smjestio se servisni blok stana, koji se sastoji od ulaznog dijela, kupaonice i kuhinje.
Tlocrtna površina servisnog dijela se smanjila, kupaonica i ulazni elementi su se sveli na osnovne potrebne dimenzije, a veličina kuhinje se udvostručila.
„Jako sam zadovoljan što su investitori prihvatili ideju da napravimo sobe koje nisu standardni zatvoreni prostori. Shvatili su da mogu non-stop imati otvorena vrata i da je dovoljna pregrada koja zaklanja krevet kako bi zadržali intimu i istovremeno dobili na prozračnosti prostora. Tim smo rješenjem unatoč maloj kvadraturi soba i dnevnog boravka, koji realno također nije velik, uspjeli postići osjećaj prostranosti“, komentirao je arhitekt.
Interijer: neutralna baza s kolorističkim kontrapunktom i igrom materijala
Prozračnost interijera dodatno je naglašena odabirom neutralnih boja na zidovima i podovima. Svijetli mikrocement i bijeli zidovi protežu se kroz gotovo sve prostore stana. Iznimku čini spavaće sobe čija se centralna lokacija naglašava uvođenjem parketa kao podne obloge.
„S obzirom na fluidnost prostora, kombinacija klasičnih pločica i parketa djelovala bi čudno i razgraničavajuće, zbog čega smo tražili materijal koji bismo mogli provući kroz cijeli stan. Odlučili smo se na mikrocement u blagoj bež – roskastoj nijansi te smo ga provukli kao podnu oblogu u gotovo čitavom stanu, u kuponici dodatno i na zidove. Kako su investitori inzistirali da negdje svakako ubacimo parket, odlučili smo se za spavaće sobe gdje taj hrastov parket chevron uzorka služi kao naglasak udobnosti i topline.“
Boja parketa ponavlja se kroz razne elemente namještaja, kuhinja im kontrastira svojom desaturirano zelenom bojom, a na prijedlog arhitekta, u ostatak se prostora – na linearnim klupicama i ormarićima u loungeu te ugradbenim ormarima u kupaonici - uvodi kao vizualni akcent zemljana terakota boja crvenkaste nijanse.
Prostor je ispunjen biljkama, posterima i umjetninama, među kojima posebno mjesto – kao komad obiteljskog naslijeđa - zauzima kolaž Crvena zemlja, likovni rad djeda slikara Tomislava Šena.
Prednost rada s članom obitelji: iskrena komunikacije i potpuno povjerenje
„Obiteljska povezanost s klijenticom u ovom je projektu predstavljala veliku prednost. Investitori su imali potpuno povjerenje u moje ideje i vjeru da će konačni rezultat u interijeru biti dobar. Sve smo rješavali direktno, bez „filtera”, što je ubrzalo i proces donošenja odluka. S druge strane, to može biti i mana jer ste stalno na raspolaganju i apsolutno vas se sve pita. Kada radite za nepoznatog investitora, uvijek postoji određena zadrška i propitivanje, što neminovno usporava proces odlučivanja”, zaključio je Luka.
U nastavku smo s Lukom razgovarali o tome što znači voditi vlastiti arhitektonski ured, biti mladi arhitekt koji traži svoje mjesto na tržištu te kakvu viziju profesionalne budućnosti se nada ostvariti.
Radili ste u arhitektonskim uredima SKROZ, Nekoliko i Arhiv da biste prije pola godine otvorili vlastiti arhitektonski ured šen. Kakav je osjećaj s timskog rada prijeći na one man show?
Rad u uredima različitih veličina i usmjerenja pripremio me za širok spektar zadataka i izazova. Svaki ured donio mi je novo znanje i drukčiji pogled na teme kojima se arhitekt kroz svoj rad može baviti. Imao sam priliku sudjelovati u izradi interijera, arhitektonsko-urbanističkim natječajima, projektnoj dokumentaciji te realizaciji arhitekture - od obiteljskih kuća do poslovnih zgrada.
Uz to, samostalni rad donio je i niz novih odgovornosti s kojima se prije nisam susretao kao zaposlenik u uredu. Osim arhitekture, fokus se često usmjerava na administraciju, koordinaciju, sastanke i rješavanje birokratskih procesa. Iako takvi zadaci predstavljaju izazov, upravo su mi oni omogućili šire razumijevanje struke i procesa koji stoje iza realizacije svakog projekta.
Biti mlad arhitekt: prednost ili mana?
Biti mlad arhitekt koji iza sebe još nema puno vidljivih projekata nosi sa sobom određene nedostatke u smislu zadobivanja povjerenja potencijalnih investitora jer ne znaju što mogu očekivati od vas. S druge strane, upravo taj faktor iznenađenja, otvorenosti prema novim, svježim idejama koju imaju arhitekti mlađe generacije može biti nešto što će privući investitore.
Sada kad ste na tržištu, što vidite kao najveći izazov u vođenju vlastitog ureda?
Smatram da je jedan od najvećih problema nepostojanje jasno definiranog sustava cijena. Konkurencija u dobivanju projekata je vrlo izražena, osobito među novoosnovanim uredima, zbog čega je non-stop prisutno snižavanje cijena. Bilo bi korisno uspostaviti jasno definiran i javno dostupan raspon cijena, ne samo radi samih arhitekata, već prvenstveno radi investitora, kako bi imali realniju predodžbu o vrijednosti i opsegu usluge koju mogu očekivati.
Kakve projekte i investitore priželjkujete? Što želite da bude prepoznato u vašem radu?
Idealni investitor je onaj koji ima stav i želje, ali koji istovremeno u arhitektu vidi dobrog sugovornika koji će te želje i stavove propitivati i ako treba – kontrirati im.
Mislim da najbolji projekti nastaju onda kada se investitori opuste, odmaknu od copy paste rješenja koja viđaju po žurnalima ili na Pinterestu te prepuste arhitektima da im pokažu što je sve zapravo moguće.
