Mario Kuvač: ako kažete da ćemo problem riješiti na gradilištu, već smo izgubili
- Foto: Omega
Obnova postojećih građevina može biti održivija od novogradnje, a kvalitetno rekonstruirane zgrade mogu čak nadmašiti njezine ciljeve održivosti. Ipak, odluka o obnovi ovisi o stanju građevine, tehničkim mogućnostima i ekonomskoj opravdanosti projekta.
O obnovi, održivosti i izazovima suvremenog graditeljstva razgovarali smo s Mariom Kuvačem, partnerom i voditeljem inženjerskog odjela švicarske tvrtke Amstein + Walthert u Zürichu, koji više od dvadeset godina radi na složenim međunarodnim projektima.
Svoja iskustva i izazove u implementaciji održivih rješenja u europskom konstektu predstavit će na konferenciji „Više od nacrta: održivost u graditeljstvu", koja će se održati 5. studenoga u zagrebačkoj Uraniji.
Kuvač će ovom prigodom održati predavanje „Brownfieldproject - Transformacija ikone u tehnološki hightech kampus” te sudjelovati na okruglom stolu “Iz prakse u praksu” pod moderatorstvom Andrijane Jurin, glavne urednice portala egradnja.hr.
Always go the extra mile
Mario Kuvač od 2021. godine bavi se projektiranjem tehničkih sustava zgrada. Radio je na složenim međunarodnim projektima u tehnološkom sektoru, farmaceutskoj industriji i industriji satova.
Od 2015. član je uprave tvrtke Amstein + Walthert u Zürichu i voditelj inženjerskog odjela, a od 2016. i partner. Uz sudjelovanje u strateškom razvoju tvrtke, Kuvač ostaje operativno uključen u ključne projekte. U vođenju projekata vodi se načelom Always go the extra mile te daje prednost fleksibilnim, povezanim timovima umjesto krutim organizacijskim strukturama.
Među referencama tvrtke nalaze se tvornica satova Omega 1, koju je projektirao Shigeru Ban, te Novartisova laboratorijska zgrada Taniguchi Building, djelo arhitekta Yoshija Taniguchija.
Uoči njegovog gostovanja na međunarodnoj konferenciji o održivosti s Kuvačem smo razgovarali o izazovima prenamjene postojećih građevina, važnosti kvalitetnog projektiranja i problemima koje prepoznaje u hrvatskoj građevinskoj praksi.
Kada je bolje obnoviti postojeću građevinu nego graditi novu? Koje kriterije treba uzeti u obzir pri donošenju te odluke i je li prenamjena uvijek održiviji izbor?
Odluka o obnovi zgrade umjesto gradnje nove često ovisi o mnogim kriterijima. Ako zgrada ima kulturnu vrijednost i nalazi se pod zaštitom spomenika kulture, to često propisuju nadležna tijela. Kod većine objekata, međutim, presudni su ekonomski kriteriji.
Vlasnik mora definirati koju strategiju želi slijediti s nekretninom i na taj način zadati „viziju“ za nju. Njegov projektantski tim na temelju toga može procijeniti ima li zgrada dovoljno dobru građevinsku strukturu i postoje li preduvjeti da današnji zahtjevi za sigurnošću (zaštita od požara, potresa itd.) i tehničkom infrastrukturom (ugoda boravka ljeti i zimi, higijena zraka itd.) budu u razumnom omjeru troškova i koristi.
Ako nekretnina mora zadovoljiti kriterije emisije CO₂, njezino očuvanje može znatno pridonijeti smanjenju emisija CO₂. Prema tome, ne postoji univerzalan odgovor.
Klijent u ranoj fazi mora provesti evaluaciju sa svojim projektantskim timom kako bi se potvrdila smislenost takvog pothvata.
Može li se stara industrijska građevina pretvoriti u suvremeni tehnološki kampus bez velikih kompromisa? Naime, u svom zagrebačkom predavanju predstavit ćete upravo takvu transformaciju. Koji su najveći izazovi kada postojeća konstrukcija mora zadovoljiti zahtjeve suvremenih tehnologija, energetskih sustava i novih korisnika?
Apsolutno, stari industrijski kompleksi u pravilu imaju vrlo povoljan volumen, što znači da se inovativna tehnička rješenja mogu dobro integrirati i često su izuzetno dobro povezani s gradskim sustavima opskrbe energijom. Često imaju i visoku povijesnu vrijednost jer predstavljaju svjedoke doba industrijalizacije, što može stvoriti uzbudljivu simbiozu s tehnološkim tvrtkama.
Takva se mjesta mogu revitalizirati kao prostori za stanovanje i rad te funkcionirati kao samostalni, zaokruženi kampusi. Zbog rasta gradova te se lokacije često više ne nalaze na periferiji, nego su „uronile“ unutar samih gradova, što im stvara vrlo zanimljiv položaj.
U Zürichu smo taj razvoj vidjeli na različitim lokacijama u gradu, gdje su od starih industrijskih zona nastale moderne, privlačne četvrti, pri čemu se uspio očuvati taj izvorni industrijski karakter. Lokacija pritom igra presudnu ulogu. Takva bi područja trebala imati dobru povezanost s javnim prijevozom kako bi se dodatno povećala njihova privlačnost.
Što je najveća pogreška koju investitori rade kada se odluče na obnovu postojeće zgrade? U kojoj se fazi projekta donose odluke koje najviše utječu na troškove, energetsku učinkovitost i dugoročnu funkcionalnost građevine?
Projekti se moraju podvrgnuti detaljnoj studiji kvalifikacije još prije početka projektiranja. U toj studiji potrebno je identificirati rizike i izraditi okvirni izračun omjera troškova i koristi. Te usluge koštaju jer zahtijevaju profesionalni tim, a preporuka tog tima na kraju može biti i novogradnja.
Investitori ovdje mogu pogriješiti pokušavajući uštedjeti na tim troškovima i provjeriti to usputno, tijekom redovitog procesa planiranja. Takve su aktivnosti u svakom slučaju nužne prije stvarnog početka projektiranja. Što ranije, to je veći utjecaj na troškove i rokove.
Može li obnovljena zgrada biti jednako energetski učinkovita kao novogradnja? Koje mogućnosti nude suvremeni tehnički sustavi, a gdje postoje ograničenja koja ni najbolja inženjerska rješenja ne mogu u potpunosti ukloniti?
Definitivno, stare zgrade u pravilu imaju vrlo visoku termičku masu. Ta se termička masa može iskoristiti za implementaciju inovativnih sustava poput sustava zračenja (rashladnih stropova), koji koriste tu masu i na taj način znatno smanjuju potrošnju energije u usporedbi s konvektivnim sustavima.
U pravilu se fasada mora obnoviti kako bi se uspješno odgovorilo na zahtjeve i ljeti i zimi. Osim toga, za tehničku infrastrukturu potrebno je isplanirati vertikalne instalacijske šahtove (steigzone) kako bi se omogućilo napajanje i povezivanje prostora.
Moje osobno iskustvo ipak pokazuje da obnovljena zgrada, ako je rekonstrukcija izvedena dosljedno, može nadmašiti ciljeve održivosti novogradnji. Pritom raspored i veličina prozora igraju veliku ulogu, jednako kao i građevinska struktura, masa te razni drugi čimbenici.
Što bi Hrvatska mogla naučiti iz vaše prakse obnove i prenamjene građevina? S obzirom na vaše međunarodno iskustvo, što je ključno da se postojeći građevinski fond kvalitetnije koristi umjesto da se automatski poseže za novogradnjom?
Iz razgovora s predstavnicima hrvatskog građevinskog sektora često stječem dojam da u Hrvatskoj projektantski tim igra sporednu ulogu te da izvođači radova tijekom projekata snažno utječu na tehnička rješenja. Osim toga, čini mi se da projektantski timovi još uvijek u velikoj mjeri funkcioniraju kao „sustavi“, a manje kao „mreže“. Time želim reći da se projektantski timovi često kreću unutar svojih zasebnih „silosa“ i ondje razvijaju svoja rješenja najbolje što mogu.
Dobar inženjer strojarskih, elektro i vodovodnih instalacija po mom je mišljenju onaj koji posjeduje visoku razinu kreativnosti i sposoban je predlagati ideje. Te ideje potom moraju naići na razumijevanje kod arhitekata, čime nastaje simbioza - odnosno mreža - jer i jedni i drugi izlaze iz svojih silosa.
Projektantski tim time postaje first defense line za klijenta i zastupa njegove interese. No, ti interesi moraju biti jasno definirani. Pritom mi se čini ključnim da investitori odrede i dugoročne ekonomske ciljeve projekata.
Na taj način održivost i energetska učinkovitost automatski dolaze u fokus, a tim je primoran ispuniti te ciljeve, odnosno razvijati nekretnine s dugoročnom perspektivom.
Zanimljivo bi bilo iskoristiti takav fond kao sustav nagrađivanja („bonus“ sustav), pri čemu bi timovi imali financijski poticaj za postizanje ciljeva održivosti.
Kolika je odgovornost svakog dionika u procesu rekonstrukcije, kako projektanata, tako izvođača i nadzora. Jesu li te uloge dobro raspoređene ili se mnogo češće isprepliću te kako u konačnici postižu zajednički cilj - kvalitetu?
Smatram da se uloge ne razlikuju bitno, radilo se o rekonstrukciji ili novogradnji. Mislim da je važno da projektant u svom procesu planiranja otkrije sve moguće rizike te pokuša prepoznati sve nepredviđene izazove prije početka gradnje i za njih razviti projektantska rješenja. Pritom 3D skeniranje i digitalni alati danas mogu biti od velike koristi. Kada se projekti jednom pokrenu, često su pod velikim vremenskim pritiskom, pa tijekom same gradnje ima vrlo malo mogućnosti za razvoj kvalitetnih rješenja. Građevinske tvrtke stoga ovise o visokoj kvaliteti projektne dokumentacije.
Svojim inženjerima uvijek govorim: „Ako kažete da ćemo ovaj problem riješiti na gradilištu, već smo izgubili.“
U tom smislu, projektantski timovi trebali bi imati dovoljno vremena za razvoj rješenja, kao i pravednu naknadu kako bi na projektima radilo kvalificirano osoblje koje je takvim projektima doista i potrebno.
Kako promišljamo, projektiramo, gradimo i koristimo prostor
“Više od nacrta: održivost u graditeljstvu” je trodnevna međunarodna konferencija o održivosti u graditeljstvu koja istražuje kako promišljamo, projektiramo, gradimo i koristimo prostor.
Tijekom tri dana njezinog održavanja, od 4. do 6. studenog, program će biti podijeljen u tri tematske cjeline: Od ideje do sustava, posvećenu održivim načelima u projektiranju i gradnji, Iz prakse u praksu, usmjerenu na iskustva i izazove njihove primjene, te Održivost na terenu koja uključuje stručne posjete.
Konferenciju organiziraju VOLUM3 i Urania - Prostor kreacije.
Na okruglom stolu 5. studenog, uz Kuvača sudjeluju panelisti:
Ivana Šajn, 3LHD – AK Žabica i DBNG, hrvatski primjeri održivosti u arhitektonskim projektima
Tomislav Stašić, Idea 2 Project – primjeri implementacije održivih rješenja
izv. prof. dr. sc. Vlasta Zanki, Sveučilište u Zagrebu Geotehnički fakultet, Zavod za inženjerstvo okoliša - što nam donosi nova regulativa u pogledu primjene održivosti u zgradama, zeleni certifikati, kako izbjeći greenwashing
Moderatorica: Andrijana Jurin, glavna urednica portala egradnja.hr
Program konferencije možete pronaći OVDJE.
