Vodič za drvene podne obloge za početnike i nostalgičare
- Foto: Marko Radoš
„Molim vas 20 dekagrama onog laminata!” Čudna rečenica jer se laminat ne prodaje na kile već na kvadrate, a pravo pitanje je radi li se uopće o laminatu. Možda je parket, možda vinil, furnirana podna obloga… Kako se miješaju kategorije proizvoda, tako možemo miješati i mjerne jedinice. Kolokvijalni naziv „laminat“ za sve drvene podne obloge pandan je nekadašnjem Kalodontu, riflama ili Radenskoj.
Ovaj je tekst stoga posvećen razjašnjavanju terminologija, ali i tehnologija proizvodnje, konstrukcija i bazičnih karakteristika različitih vrsta podnih obloga koje postoje na tržištu: vinila, laminata, furnirane podne obloge, višeslojnog parketa te masivnog parketa.
Vinil: najotporniji od svih, ali ipak ne pokušavajte tenkom proći preko njega
Proizveden od istog materijala kao i stare gramofonske vinil ploče. Naziv dolazi od kemijskog sastava (Poly Vinyl Chloride), a otud i PVC. Jedan od najraširenijih umjetnih materijala na svijetu.
Vinil podne obloge poznate su već nekoliko desetljeća. Prve se u svijetu pojavljuju polovicom 20. stoljeća. I tada su bile izuzetno otporne na sve vanjske utjecaje i oštećenja, ali i - ružne. Kako se razvijala tehnologija proizvodnje, tako su i vinil podne obloge postajale sve ljepše, atraktivnije i kvalitetnije.
Moderni vinil sastoji se od nekoliko slojeva. Na samom su vrhu, odnosno sloju po kojem se gazi, zaštitni slojevi koji daju dodatnu tvrdoću. Ispod toga je sloj uzorka. On može biti jednobojan ili u uzorku drva, mramora, kamena, što god želite. U sredini je deblji dio koji daje čvrstoću proizvodu te na dnu sloj koji amortizira udarce i smanjuje buku.
Vinil podne obloge dijele se na:
Solid Vinyl Tiles (SVT) - minimalno 34 % vinila u svom sastavu.
Vinyl Composition Tiles (VTC) – maksimalno 34 % vinila u svom sastavu, ostali mogući materijali su vapnenac, glina.
Bez obzira na sastav, svi vinil podovi su otporni na udarce (naravno da ne možete proći tenkom preko vinila i očekivati da ostane netaknut, ali je najotporniji od svih navedenih vrsta podnih obloga), ogrebotine, vlagu i vodu. Pogodni su za ugradnju u kupaonice, prostorije s visokom frekvencijom prometa.
A cijena?? Ovisi što Vam treba i koliko novaca imate na raspolaganju. Od 20 do 70 eura.
Što se tiče nekih revolucionarnih proizvoda i proizvođača, valja spomenuti Parador sa svojom linijom proizvoda Modular One. Za razliku od klasičnog vinila, ne koriste PVC već PP (polipropilen). Ovaj proizvoda ima sloj pluta koji povećava osjećaj topline i smanjuje prijenos buke te ga je moguće lako reciklirati. Iako je nov proizvod na tržištu, ima sve potrebne certifikate, dozvole, potvrde i ispitivanja i to na najvišoj razini.
Laminat: imao sam priliku vidjeti prvi komad koji je ugledao svjetlo dana
Famozni laminat, sinonim za veliku većinu podnih obloga. Sintetički, a opet prirodni proizvod.
Kao i vinil, sastoji se od nekoliko slojeva. Na gaznoj površini nalazi se zaštitni sloj, ispod toga tzv. naljepnica. Naljepnica je doslovno isprintani papir s različitim uzorcima. Za razliku od vinila, srednji sloj je izrađen od HDF - a ili MDF – a (High Density Fiber Medium Density Fiber).
Sirovinska baza je drvo, a zbog čega se takva ploča, ali i cijeli proizvod, smatra drvenom oblogom. Za proizvodnju ploča koristi se drvo lošije kvalitete jer, budimo iskreni, ne treba nam pretjerana ljepota drva da ga sameljemo. Drvo se melje te se takve male čestice uz pomoć različitih ljepila lijepe u funkcionalnu ploču. Donji sloj može biti od različitih materijala: drvo, guma, pluto, plastični kompoziti.
No, vratimo se na početak. Laminat je prvi puta iz proizvodnje izašao 1977. godine u Švedskoj.
Imao sam priliku vidjeti taj prvi komad koji je ugledao svjetlo dana, ne zato jer sam star, nego zato jer ga izumitelj drži na zidu ureda kao uspomenu i vjerujte: poprilično je ružan (za današnje uvjete), ali funkcionalan.
U posljednjih nekoliko godina puno puta se pisalo i govorilo u medijima, ali nije loše spomenuti: na čelu razvojnog tima laminata švedske tvrtke Perstorp stajao je Darko Pervan, naše gore list. Ako nismo uspjeli osvojiti cijeli svijet, barem smo ga uspjeli prekriti laminatom. Eto, da ne bi rekli da su naši inovatori samo smišljali struje, penkale, lampe, dirižable, torpeda i slična vozila.
S godinama je i ovaj proizvod dobivao na kvaliteti. Danas ga karakterizira relativno niska cijena i relativno visoka kvaliteta.
Također može biti vodoodbojan. Zbog drva u sebi nije vodootporan, ali s kvalitetnim završnim slojevima može izdržati vodu na površini, samo se valja potruditi da ju brzo uklonite. Nije pogodan za kupaonice ili, ne daj Bože, saune. Otpornost „oliti“ tvrdoća mu može biti vrlo velika. Debljine su od 6 mm do 12 –13 - 14 mm. Deblji laminat je i kvalitetniji, ali i skuplji i teži. A cijena? Od 8 EUR/m2 na akcijama pa do nekoliko desetaka EUR/m2.
Furnirane podne obloge: što smo naučili od ekonomčnih i ekološki osviještenih Egipćana?
Furnir su tanki listovi drva koji se dobivaju rezanjem, piljenjem ili ljuštenjem. Najčešće se rade od visokovrijednih vrsta drveta (hrast, orah, različite egzotične vrste), a koriste se da bi se prekrilo manje kvalitetno drvo. Ukratko, furnir ima istu ulogu kao naljepnice kod laminata. Razlika je u tome što je naljepnica isprintani papir, a furnir stvarno pravo drvo.
Furnir se prvi puta proizvodio i koristio prije otprilike 4000 godina u Egiptu. Svrha furnira bila je čisto ekonomična i ekološka.
Pošto je vegetacija u pustinji oskudna, pametni su Egipćani izračunali da s tanjim listovima drveta mogu dobiti više finalnog proizvoda. Em zidaju piramide, em rade furnir i još stignu voditi brigu o održivom gospodarenju, ekologiji i povećanom iskorištavanju sirovine. Puno više nego mnoge današnje tvrtke i civilizirano moderno društvo.
Istom logikom su se vodili i razni proizvođači furniranih podnih obloga. Tanke listove furnira visokovrijednih vrsta drva zalijepiti na srednji tvrdi sloj, dobiti više podnih obloga i to je to. Najčešće se furnir lijepi na HDF ili MDF, ali također se može lijepiti na vinil ili slični tvrdi materijal.
E sada, razlika između furnirane podne obloge i parketa?
Po normi, razlika između furnirane podne obloge i parketa je isključivo u debljini gaznog sloja. Sve iznad debljine 2,00 mm (tolerancije uključene) gaznog sloja je parket, a 2,00 mm i manje je furnirana podna obloga. Najčešće se koristi furnir debljine 0,6 mm. Kod parketa je debljina gaznog sloja najčešće 2,5 mm ili 3,5 mm. I sad, kao stari Egipćani izračunajte koja je ušteda materijala kod upotrebe furnira.
No, da ne bi bilo sve tako divno, bajno i krasno, furnirane podne obloge su upravo zbog debljine gaznog sloja „osjetljive“ na oštećenja. Kod furniranih podnih obloga reparacija nije moguća – kada se radi o ovim jaaaaako tankim furnirima. Znači, nema brušenja, popravaka oštećenja površine pa ponovno lakiranje jer jednostavno nema dovoljno debljine da se sve to napravi.
No, i tu su inovatori doskočili problemima. Ili se stavljaju lakovi i premazi koji su izuzetno otporni ili... tehnolozi smišljaju podnu oblogu s melaminskom smolom - Woodura.
Woodura je furnirana podna obloga koja umjesto klasičnog ljepila koristi melaminsku smolu pomiješanu s drvenim puderom (puder je piljevina izuzetno male granulacije). Funkcija melamina i pudera je višestruka. Osim spajanja više slojeva u jednu kompaktnu ploču, povećava tvrdoću, ali se koristi i kao ispuna za kvrge i pukotine. Eto 3 u 1. Nešto kao Egipćani s furnirom.
Da ne bi hvalili samo hrvatske proizvode, također valja izdvojiti portugalskog proizvođača Amorim Cork Flooring. Koriste puno pluta. Tehnologija je patentirana. Ima odličnu izolaciju od buke, također je toplinski odlična. Ovu furniranu podnu oblogu nisam vidio instaliranu, samo komadno gledao i čudio se.
Višeslojni gotovi parketi: bolje biti stabilan nego masivan
Aaaaaaa napokon pravo i debelo drvo. U zadnjih desetak godina najprodavanija i najproizvođenija vrsta parketa u svijetu.
Konstrukcijski se također sastoji od više slojeva. Može biti dvoslojni, troslojni…, sa srednjicom (to je onaj tvrdi srednji dio) od jelovine/smrekovine, šperploče (stručni naziv: ukrućeno drvo), HDF-a, MDF-a. Jedna od zabluda kod višeslojnih parketa, a tiče se opet famozne matematike i kalkulacija, je ta da je glavna karakteristika višeslojnih parketa manja količina drva u samom proizvodu. Eeee, pa ne baš. Glavna karakteristika je dimenzijska stabilnost. Kako je svaki od dva-tri sloja orijentiran okomito na susjedne slojeve, prilikom bubrenja ili utezanja jedan sloj smanjuje promjenu dimenzije drugog sloja. Naravno, i ovdje se misli na proizvode s normalnom količinom vlage.
Ajmo na prednosti:
1. Dimenzijski stabilniji od masivnog parketa.
2. Sami ga možete ugraditi ako se radi o klik sustavima. Pero – utor malo teže.Također moguća izvedba lijepljenjem ili kao plivajući pod
3. Moguća reparacija. Kod nekih proizvoda brušenje moguće i do tri puta.
4. Ima ga u različitim oblicima: riblja kost, chevron, seljački pod. Ima ga i u različitim bojama: nature, bijeljeni, smeđi, sivi. Postoji i plavi, ali tko bi hrastov parket farbao u plavo. Pogađate? Pa Kinezi.
5. Gornji sloj može biti od jednog komada pa kažemo da je to 1 – strip ili imitacija seljačkog poda. Može biti sastavljen od više manjih komada u nekoliko uzdužnih linija pa govorimo o 2, 3 ili 4 - strip parketu ili Fine – line.
Ima i nekih nedostataka.
1. Kod srednjice od jelovine/smrekovine paziti na orijentiranost godova.
2. Cijena. Iako nije klasični nedostatak, ali puno je skuplji od dosad navedenih proizvoda. Kolk'o para, tolk'o muzike.
3. U posljednjih nekoliko godina kvaliteta trupaca je u padu pa se na one super parkete klase Select ne može računati. Iako, tko želi parket bez kvrge, kvržice pukotine?
4. Ako površina nije dobro zaštićena lakom, prilikom pranja može doći do tamnjenja rubova (pogotovo kod hrasta), ali i to je kemijska reakcija tanina i metalnih iona iz vode. Vidi održavanje laminata – ista pravila.
5. Neke nepravilnosti drveta kao građevinskog materijala vidljive su tek nakon ugradnje – listanje. Ali i ovo je karakteristika drva, a ne parketa.
Proizvođači: hrvatski, europski, svjetski.
Bjelin: nažalost, obustavio proizvodnju parketa u svrhu proizvodnje Woodure.
Galeković: godine iskustva i znanja, stalno nešto novo smišljaju, odličan proizvod.
Bauwerk Boen (bivši Hass Đurđevac): jedan od ozbiljnijih i većih proizvođača parketa na svijetu.
Tarkett: dobar omjer cijene i kvalitete.
Scheucher: austrijski proizvođač, možda i najkvalitetniji parket, ali – košta.
Kahrs: prvi ga proizveo nakon Drugog svjetskog rata.
Ima i puno manjih i kvalitetnih proizvođača u Hrvatskoj i okolici: Arambašić parketi, Pan Parket, Drvoproizvod, DrvoProdex (BiH).
Masivni parket: buržoazijska ostavština s dušom i odjekom koraka
U narodu se još naziva i „seljački pod“. Vrlo jednostavan. Komad daske bacite na pod i to je to. Ali ima i izvedbi gdje je nekoliko manjih komada povezano u jednu cjelinu (lam parket, kant – parket itd.) Neki bi rekli da je to buržoazijska ostavština, ali u trenutku kad se proizvodio, bio je jedina vrsta parketa. I danas neka tržišta vole masivni parket (Engleska, Francuska).
Karakterizira ga velika upotreba iste vrste drveta i to je najčešće hrast. Može se proizvoditi i od bukve i jasena, ali zahtjevi tržišta za takvim proizvodima više ne postoje. Dimenzijski je puno nestabilniji od višeslojnih parketa pa se u zimskim mjesecima, kada je grijanje intenzivno, pojavljuju zazori između elemenata. To je jednostavno tako. U proljeće se ove rupe „zatvaraju“. Puno deblji od svih navedenih oblika podnih obloga - oko 20 mm.
Masivni parket ima dušu, ima prošlost. Kada hodate, čuje se odjek koraka. A sad, ruku na srce, kad se višeslojni parket 1 – strip lijepo složi, vrlo ga je teško razlikovati od masivnog parketa.
Sve više proizvođača prestaje ga proizvoditi upravo zbog slabe tržišne potražnje i nedostupnosti sirovine. No, u Hrvatskoj ga i dalje proizvode i to dobro.
Galeković: dobar proizvod.
Bjelin Spačva: iako ne znam koliko još dugo.
Arambašić parketi: mali, ali tehničar.
Linoleum: povratak u bakinu kuhinju i neka normalnija vremena
I na kraju jedan proizvod koji se nigdje ne spominje. Možda i nije loš proizvod, pogotovo ovi moderni, ali… Kao i masivni parket, uvijek budi neka sjećanja.
Mene prvenstveno podsjeća na kuhinju tete Irme (bake su mi bile opravdano odsutne). Nevješto ugrađen na neravni pod. Uvijek mora biti onaj jedan „val“ na koji svi zapnu. Ružan, smeđa boja sa žutim crtama, kao pod u javnom WC-u autobusnog kolodvora. Oko peći izgoren od žara, koji je ispao prilikom guranja nerealno velikih komada drva u taj čarobni stroj za grijanje, kuhanje, čak i pranje (tko se ne sjeća, prije se bijela roba kuhala na peći). Uvijek miris dinstanog luka, juhe, kruha i domaćeg pekmeza od šipka. Toplina jedna od peći, a jedna i ona najveća od bake. Stari keksi, Fontana bombonjera, 505 s crtom, Mentol. Uvijek topli pogled i razumijevanje za sve nepodopštine.
E da i tu bude komplicirano… Linoleum je prirodni materijal sastavljen od pluta, kaučuka i ostalih prirodnih kemikalija. Lako se reciklira, ali je prije 50-ak godina zamijenjen vinilom u roli. Cjenovno je vinil u roli bio prihvatljiviji i onda su ga svi počeli stavljati po neravnoj podlozi, a kao i Kaladont, u narodu je ostao zapamćen kao linoleum. Naravno da je netko imao i pravi linoleum u kući, ali rijetko. Većina je zapravo imala - vinil u roli.
<<<<Ovdje doznajte više o sličnostima i razlikama između linoleuma i vinila
Bez obzira na pogrešnu nomenklaturu, i dalje mi jednako ide na živce i dalje me jednako podsjeća na djetinjstvo.
Ako ništa drugo, linoleum preporučujem kao povratak u prošlost i neka normalnija vremena.
