Kave
 

Vrtić Paveki: drugi dom stvoren za igru, učenje i istraživanje

Izazovi projektiranja dječjeg vrtića kao sigurnog i poticajnog okruženja za razvoj djece
  • Foto: Bosnić+Dorotić

Kako projektirati dječji vrtić, nakon doma, drugo mjesto u kojem djeca stječu svoja prva znanja, prijateljstva, razvijaju društvene i kreativne vještine, uče se samostalnosti...? Koje su potrebe korisnika u tom prostoru – od onih najmanjih do starijih koji brinu o njima? Kako kroz razigrani dizajn potaknuti djecu na igru i istraživanje? Kako uopće na jednoj nepravilnoj parceli s visinskim padom podignuti vrtić?

U priči o projektu područnog vrtića Paveki u općini Kostrena, arhitektica Maja Stanić iz riječkog Studija Mapa vodi nas kroz izazove projektiranja vrtića kao sigurnog i poticajnog okruženja u kojem svako dijete ima priliku rasti i razvijati se.

Lekcije iz Fužina primijenili i u vrtiću Paveki

Kako je ovo drugi po redu projekt vrtića na kojem je Studio Mapa imao prilike raditi, zamolili smo Maju da nam približi njihovo prvo iskustvo projektiranja jedne takve odgojno-obrazovne ustanove – dječjeg vrtića Fužine. Što su sve naučili na projektu realiziranom 2018. godine u Fužinama i koliko im je to iskustvo kasnije pomoglo u oblikovanju vrtića Paveki?

Dječji vrtić Fužine, Studio Mapa (foto: Bosnić+Dorotić)
Foto: Bosnić+Dorotić

„Kod vrtića Fužine sve se moralo brzo napraviti. To je zapravo modularan objekt napravljen u tvornici i potom postavljen na lokaciju. Investitor nam je sve dopustio, osim da u eksterijeru koristimo puno drva jer ga je brinula zahtjevnost održavanja. Htjeli smo u interijer unijeti toplinu pa smo stavili dosta drvenih elemenatašperploče uzorka breza, što je neka tema koja se kasnije provukla u skoro svim interijerima koje radimo za djecu, pa tako i u vrtiću Paveki. Pokazalo se da je djeci jako zanimljivo kada su zidovi obloženi nečim, a s drvom možete postići tu toplinu kao s rijetko kojim drugim materijalom. I u Fužinama i Pavekima koristili smo sličnu boju fasade – zagasitu, toplu žutu boju koja se dobro slaže s drvetom i općenito tamnijim materijalima.“

U dječji vrtić Fužine vratili su se nekoliko puta. Zvali su ih za savjet kad god se planiralo nešto dodatno urediti na objektu. To im je bila prilika za vidjeti kako je objekt zaživio među djecom i odgajateljima, a u razgovoru s kojima su shvatili važnost vanjskog prostora i zajedničkih sadržaja.

„Fužine su bile naš prvi vrtić i kad smo ga radili nismo bili sto posto sigurni oko pojedinih rješenja, uz to smo bili dosta ograničeni prostorom. Ali upravo nam je to iskustvo i svi inputi koje smo dobili od odgajatelja dalo hrabrosti da u ovom novom projektu napravimo nešto drugačije, da unutar okvira kojim raspolažemo pružimo nešto više kao što je vanjsko igralište.“

Područni vrtić Paveki postao je krajem kolovoza mjesto igre, učenja i istraživanja za 20-ak mališana raspoređenih u dvije jasličke i tri vrtićke skupine (foto: Studio Mapa)

Imate li neku drugu lokaciju?

Zgrada područnog vrtića Paveki smjestila se na istočnom rubu naselja okružena raznolikom tipologijom stambene gradnje i visokim zelenilom. Kompleksnost prostornog konteksta lokacije definirala je oblik i funkcioniranje zgrade vrtića te njezin odnos s vanjskim dječjim igralištem.U neposrednoj blizini parcele vrlo nepravilnog oblika i u padu nalaze se višestambene zgrade i obiteljske kuće pri čemu je izgledno da će se naselje nastaviti širiti i uz samu granicu parcele s istočne strane. Iz tog razloga objekt dječjeg vrtića koncipiran je kompaktno i introvertirano s jedinicama orijentiranim prema jugu i unutrašnjem atriju.

„Kad su nam na karti pokazali izgled parcele na kojoj se planira izgradnja vrtića, odmah smo im postavili pitanje: Imate li neku drugu lokaciju?“

Nezahvalan oblik terena uvjetovao je razdvojenu poziciju vrtića od igrališta te smještanje programa na dvije etaže

"Lokacija je bila iznimno zahtjevna zbog konfiguracije terena. Iako je želja svih bila da vrtić ima izravan pristup igralištu, to na ovoj parceli nije bilo izvedivo. Rješenje s linearnim rasporedom objekta, gdje bi jedinice bile u nizu s direktnim izlazom na igralište, nije bilo moguće jer se zemljište sastojalo od dva veća dijela spojena uskim prolazom nedovoljno širokim za gradnju. Parcela se nalazi ispod nivoa prometnice s koje se i pristupa vrtiću, a neposredno ispred nalazi se obiteljska kuća. Zbog toga je zgrada vrtića podignuta i projektirana s centralnim dvorištem – natkrivenim atrijem koji jedinicama zaklanja pogled na tu kuću. Ova specifična situacija rezultirala je i neuobičajenom pozicijom glavnog ulaza u vrtić – nalazi se na prvom katu, a ne u prizemlju."

Glavni ulaz u vrtić organiziran je na gornjoj etaži zgrade (foto: Bosnić+Dorotić)

Natkriveni prostori za igru

Unutarnje dvorište je natkriveno kako bi ga djeca mogla koristiti u svim vremenskim prilikama.

„Djeca koriste cijeli vrtić za igru i istraživanje, a kako su nam ukazale tete, ta se igra zapravo najmanje odvija u samim jedinicama. Zbog toga im je bilo važno da imaju taj atrij i natkrivene velike terase, kao i cijeli sustav zaštite od sunca, kako bi djecu mogle izvesti na igru i kada je jako sunce i kada pada kiša.”

Arhitekti su osigurali dovoljno natkrivenog prostora za dječju igru u svim vremenskim uvjetima (foto: Bosnić+Dorotić)
Foto: Bosnić+Dorotić

Eksperiment s kamenčićima na fasadi

Primjećujemo neobičnu završnu obradu fasade pa nam Maja objašnjava o kakvom se rješenju radi.

„Nakon što je izvedena klasična ETICS fasada malo grublje obrade, fasaderi su ručno nanosili (upuhivali) bijelo-sivo-žute kamenčiće granulacije 2/3 i 3/4mm. Htjeli smo na fasadi dobiti terrazzo efekt, kamenčićima razigrati na prvi pogled možda običnu smeđu boju, i to je bilo prvi put da smo i mi isprojektirali i izvođači izveli tako nešto. Moram priznati da smo svi jako zadovoljni sa završnim izgledom, a prije kojeg je napravljeno jako puno probnih uzoraka s raznim debljinama i tehnikama kako bi se dobio odgovarajući završni efekt.“

"Htjeli smo na fasadi dobiti terrazzo efekt, kamenčićima razigrati na prvi pogled možda običnu fasadu smeđe boje." (foto: Bosnić+Dorotić)

Fasada koja je svaki dan drugačija: igra zaštitnih pomičnih brisoleja

Cijelom dužinom južnog pročelja zgrade proteže se sistem pomičnih brisoleja koji primarno štite jedinice i vanjske terase od direktne sunčeve svjetlosti, ali istovremeno - svojim otvaranjem/zatvaranjem – dodatno razigravaju fasadu.

Iako se radilo sa oko 50 posto skupljim rješenjem u odnosu na fiksne brisoleje, investitor je u startu podržao projektantsku ideju pomičnih aluminijskih brisoleja. 

Foto: Bosnić+Dorotić

„Kada smo razmišljali o toj neophodnoj zaštiti od sunca na južnoj strani, nismo željeli da ona bude fiksna, već da korisnici imaju mogućnost upravljati njome, da ta zaštita od sunca ujedno bude i neka igra kroz koju se dobiva slika fasade koja nije statična, zatvorena, već svaki dan drugačija. Ideja je bila da ne odlučujemo samo mi arhitekti kako će taj objekt izgledati, već i da sami korisnici, putem komponenti koje smo im osigurali, iznutra utječu na to. Svaka teta ima ključić i putem njega upravlja brisolejima ispred svoje jedinice; podiže dva, tri brisoleja, ovisno o tome koliko je potrebno, djeci se pritom otvara pogled prema van bez da im direktno ulazi sunce.“

Pouzdan izvođač kompleksnog i kompliciranog sustava podiznih brisoleja

Ono što im je također bilo važno je da taj sustav podiznih brisoleja ima osiguranu zaštitu kako bi bio siguran za upotrebu, da izgleda vizualno uredno i lijepo kada je u spuštenom, odnosno zatvorenom položaju, ali isto tako da se u donjem dijelu može otvoriti kako bi djeca izašla van, odnosno zatvoriti kada djeca borave u unutarnjem dvorištu. 

Iako se možda ne čini tako na prvu, arhitektica ističe kako je izvedba jednog takvog sustava bila izuzetno kompleksna i komplicirana. Svi smo se malo “izmučili” oko tih podiznih grilja koje su vrlo specifične, kaže Maja.

Za izvedbu sustava podiznih brisoleja angažirana je tvrtka Solium iz Osijeka, jedna od vodećih u Hrvatskoj za proizvodnju i ugradnju aluminijskih fasadnih sustava, alu bravarije i stolarije, ventilacijskih fasada, protupožarne bravarije i automatike

Ugradnju sustava podiznih brisoleja izvela je osječka tvrtka Solium (foto: Bosnić+Dorotić)

„U procesu projektiranja zamisliš neko rješenje i znaš kako želiš da ono izgleda, ali imaš problem dobiti nekakav input od izvođača kako će se ono izvesti. Obično se jako potrude tek kada znaju da to ide u izvođenje, no u fazi projektiranja, na nama je projektantima da sve osmislimo. Moram priznati da nas je malo bilo strah kako će se to sve ispasti, tko će izvoditi te brisoleje, ali na kraju je sve super ispalo. Glavni izvođač pronašao je vjerojatno najboljeg mogućeg izvođača – tvrtku Solium iz Osijeka. Iza sebe imaju zavidnu listu referenci, a iako je ovo za njih bio mali projekt u odnosu na puno veće koje obično rade, posao su odradili stvarno kvalitetno, što su primijetili i drugi te su nas tražili njihov kontakt“, istaknula je arhitektica.

Foto: Bosnić+Dorotić

Drvo-aluminij prozori: iznutra toplina, izvana sigurna zaštita od vanjskih utjecaja

U odabiru rješenja za zatvaranje vanjskih otvora vrata i prozora arhitekti nisu imali dvojbe, znali su da žele drvo-aluminij kao najtrajnije i najzahvalnije rješenje. 

"Nama je bilo bitno da drvom u interijeru stvorimo topao i ugodan ugođaj, a da se aluminijem izvana uklopimo u moderan i suvremen izgled vrtića. Aluminij postavljen s vanjske strane štiti drvo od kiše, snijega i ostalih atmosferilija te se zbog toga ne treba bojati niti održavati stolariju što je vrlo važno u javnim investicijama", istaknula je arhitektica.

Na vrtiću su ugrađeni drvo-aluminij prozori iz linije Premier tvrtke PANA Windows iz Čakovca. Njihova izvedba omogućuje da se prozori u potpunosti prilagode željama arhitekata po pitanju eksterijera i interijera. Svojom modernom optikom, ekološkim materijalima koji pružaju ugodu bivanja u prostoru te iznimnim tehničkim karakteristikama, prozori linije PREMIER ujedno pridonose smanjenju potrošnje energije i emisije CO2 te održivom razvoju i zaštiti okoliša.

Drvo-aluminij prozori tvrtke PANA Windows zadovolji su tehničke i estetske zahtjeve za vanjsku stolariju (foto: Bosnić+Dorotić)

Toplina drva, pastelni tonovi, akustični stropovi u interijeru

U interijeru prevladava drvena obloga izvedana od šperploča uzorak breza koja u kombinaciji s pastelnim tonovima zidova i detalja te terrazzom na podu stvara topao i ugodan prostor za boravak i dječju igru.

Prostori su organizirani linearno u odnosu na centralni hodnik, s jedinicama na južnoj strani i pratećim prostorima na sjevernoj strani zgrade (foto: Bosnić+Dorotić)
Foto: Bosnić+Dorotić

„Prethodno iskustvo rada na vrtiću Fužine pokazalo nam je da su nježne, pastelne boje najbolji odabir za interijere vrtića koji su sami po sebi već dovoljno šareni, što zbog dječjeg šušura, velikog broja igračaka, što zbog toga što će ga sama djeca ukrasiti svojim radovima, tako da nije bilo potrebe da ga mi dodatno „šarenimo“ nekim jakim bojama. Znali smo da su hodnici u vrtiću svojevrsni izložbeni prostori pa smo većinu njih obložili šperpločama i magnetnim staklenim pločama kako bi djeca na njima mogla izložiti svoje radove koje naprave tijekom tjedna.”

Interijer kao skrivalište: ispod stubišta osmišljena je niša koja djeci služi kao skrivalište i pričaonica priča (foto: Bosnić+Dorotić)

„Unošenjem pastelne roze boje htjeli smo u interijeru vizualno odvojiti servisne prostore - kuhinju, spremišta, sanitarije, urede od vrtićkog dijela namijenjenog djeci, a u kojem prevladava drvo i oker, zagasito žuta boja.“

Dvije vrtićke jedinice i polivalentna dvorana nalaze se na katu i imaju izlaz na natkrivenu vanjsku terasu, a u prizemlju su smještene vrtićka i dvije jasličke jedinice s direktnim izlazom u atrij i na vanjsko igralište (foto: Bosnić+Dorotić)
Foto: Bosnić+Dorotić
Foto: Bosnić+Dorotić

Većina namještaja u vrtiću napravljena je po mjeri, u suradnji sa stolarom s kojim je projektantski tim uspješno surađivao na vrtiću Fužine, dok je ostatak opreme poput dječjih stolića i stolica nabavljen putem tvrtke Černelić Škrinjica.

Foto: Bosnić+Dorotić

U većim prostorijama gdje se okupljaju djeca postavljeni su akustični stropovi.

„Mislim da u zadnje vrijeme svi podcjenjujemo važnost akustike, a na koju treba jako paziti pogotovo u velikim prostorima u kojima se okuplja veliki broj ljudi, odnosno, u ovom slučaju, 20-oro djece. Ovdje nam on pomaže u kontroliranju jeke koja se stvara kada se djeca zaigraju, a istu ulogu – upijanja zvuka – ima i drvo koje smo koristili u interijeru.“

Foto: Bosnić+Dorotić

Energetski učinkovito grijanje i hlađenje bila je važna stavka u projektu sufinanciranom iz EU fondova. Uz ventilokonvektore u stropu, osigurano je i podno grijanje na dizalice topline te fotonaponska elektrana na krovu.

Foto: Studio Mapa

Kako je nezahvalan teren stvorio najzabavnije vanjsko igralište

Specifičnost lokacije uvjetovala je i kreativno promišljanje vanjskog igrališta. S obzirom na to da je glavni volumen vrtića pomalo razdvojen od igrališta, podignut je paviljon kako bi tetama i djeci nadohvat ruke bili vanjski rekviziti za igru i dva sanitarna čvora.

Samo vanjsko igralište zamišljeno je kao igra polja u padovima pri čemu su određena polja i elementi obojeni kako bi djeca lakše percipirala razliku u nagibu.

Nagib terena na igralištu projektni tim je riješio različitim elementima, odnosno spravama: od obojene rampe za vožnju biciklima do tobogana, mreže za penjanje, amfiteatra i zelenih blokova (foto: Studio Mapa)

„Prije završetka radova, par nas koji smo sudjelovali na projektu, došli smo sa svojom djecom na igralište. Zanimalo nas je kako će reagirati na njega. Djeca su se oduševila. Iz nekog razloga djeca jako obožavaju rampe, trčala su gore dolje po njima. Mreža za penjanje, tunel za provlačenje, sve im je bilo fora. To su sve intervencije koje smo napravili u suradnji s izvođačem radova, a kroz koje smo djeci htjeli donijeti nešto novo u igru, više od obične ljuljačke i ostalih sprava koje se obično stavljaju, a koje oni vide u svakom parkiću.“

Ispod rampi postavljene su antistres podloge, dok su u dijelu sa spravama išli na poseban krupni šljunak kao podlogu.

„Iskustvo s vrtićem u Fužinama donjelo nam je input da je taj krupni šljunak na dječjem igralištu bolje rješenje od postavljanja antistres podloge koja će se ispod sprava jako brzo potrošiti. Nasipano je 25 – 30 cm krupnog šljunka čija je uloga ublažiti udarac u slučaju pada djeteta na tlo.“

Jedan od zahtjeva investitora prilikom uređenje igrališta bio je: Molimo vas, nemojte pretjerati s travom!

„Na nekoliko nagnutih ploha zasađeni su grmići, penjačice koje će ih s vremenom zazeleniti, no trava je minimalno stavljena. Koliko god nama arhitektima ta trava izgledala lijepo u eksterijeru, održavanje i navodnjavanje većih travnatih površina jednostavno je previše zahtjevno za investitora. Nakon par mjeseci dječjeg trčkaranja, neće ostati ništa od nje, vidjet će se samo zemlja.“

Foto: Bosnić+Dorotić

Igralište vrijedno dodatnog angažmana

Kako su tete i djeca reagirala na ovo nekonvencionalno igralište, pitali smo Maju.

„Tete su se malo brinule oko tog igrališta jer nije uobičajeno. Svjesni smo da smo stavili malo veće zahtjeve pred njih i da će biti potreban dodatan angažman, pažnja i nadzor nego što bi to bio slučaj da imate igralište odmah ispred vrtića pa samo pustite djecu. Ali svi se slažu da je igralište stvarno posebno i djeci zabavno.“

Uspješna suradnja već od prvog idejnog rješenja

Cijeli projekt, od njegovog početka do kraja, projektni tim Studija Mapa pamtit će kao jedno zaista super iskustvo sa svima uključenima. Od naručitelja koji je bio zadovoljan već prvim prezentiranim idejnim rješenjem tako da skoro nikakve korekcije nisu bile potrebne, do izvođača koji se maksimalno trudio ispoštovati više manje sve zahtjeve koje su imali.

„Obično u projektima već u početku nađemo zajednički jezik s investitorom, ali zato onaj dio izvođenja zna ponekad biti stvarno naporan oko svih tih nadzora, izvođača. Ovdje je zaista svima bilo u interesu da se sve napravi najbolje moguće po projekt te smo kroz tjedne koordinacije uspješno rješavali sve detalje. Iako je naručitelj za potrebe izgradnje vrtića morao i mijenjati prostorno-plansku dokumentaciju, sve se odvijalo jako brzo, od projektiranja do izvođenja", istaknula je na kraju našeg razgovora arhitektica Maja Stanić iz Studija Mapa.

Foto: Bosnić+Dorotić

Dječji vrtić Kostrena – područni vrtić Paveki

Lokacija: Općina Kostrena

Godina projektiranja: 2021. – 2023.

Izvedba: 2024. – 2025.

Investitor: Općina Kostrena

Površina: parcela 3089 m² / zgrada 1130 m²

Projektni tim Studio Mapa: Maja Stanić, Vojko Stanić, Kristina Žuvela, Mia Bećirević, Matija Juranović

Suradnici: PRO STUDIO d.o.o., TIMING d.o.o., PROJEKT d.o.o., TermoZOP projekt d.o.o., Ured ovlaštenog inženjera elektrotehnike Aleksandar Ćiković, Ivana Gršković mag ing.kraj.arh.

Izvođač: Novotehna d.d., Černelić+ Škrinjica, Manufaktura Simčić d.o.o.

Izvedba sustav podiznih brisoleja: Solium d.o.o.

Klimatizacija i ventilacija: Daikin

Vanjska stolarija: PANA Windows


 

Fotogalerija

 

#Oznake

 

Materijali (tekstovi, fotografije, grafike i ostalo) na web stranicama egradnja.hr zaštićeno su intelektualno vlasništvo tvrtke T&S d.o.o. Zadar ili drugih pravnih osoba te su zaštićeni Zakonom o autorskim pravima. Ako želite naše materijale koristiti za edukacijske svrhe, slobodno nam se javite i rado ćemo vam izaći u susret.

Redakcija se ne mora slagati s mišljenjem autora i izjavama sugovornika te ne preuzima odgovornost za sadržaj reklamnih oglasa.

 

Vrtić Paveki: drugi dom stvoren za igru, učenje i istraživanje

Pretplati se na egradnja.hr Newsletter

Ne propustite edukativan građevinski sadržaj. egradnja newsletter stiže na vašu adresu, prijavite se!

© 2025 T&S d.o.o.