Do nove kuhinje uz minimalan trošak

Prateći Instagram profil Ivane Bobić Čulina, neprestano mi je, osim recepata koje ondje objavljuje, upadala u oko ta njezina simpatična kuhinjica. Uskoro je Ivana objavila izgled kuhinje prije i poslije, a ja sam ostala zapanjena i potpuno zbunjena.

Ivana je naime svoju postojeću kuhinju, visokog sjaja, staru više od sedam godina preobrazila do neprepoznatljivosti. Tu je preobrazbu realizirala potpuno sama i to uz trošak od svega 620 kuna!? Što mi je bio dovoljan povod za razgovor s ovom mladom majkom i kućanicom.

Možeš mi molim te kazati odakle ti ideja? što te navelo da tako preobraziš kuhinju? 

Već dulje vrijeme želim novu kuhinju koja je topla, ugodna i poziva na kuhanje i ugodno druženje uz hranu. Obožavam to, a kad nešto želim, učinim zbilja sve što je u mojoj moći da to i ostvarim. S obzirom na to da nova kuhinja nije bila moguća opcija, uzdala sam se u se i u svoje „kljuse“. Znala sam što želim, ali ne i kako doći do toga. Onda se dogodilo ono što se uvijek dogodi kad ja nešto jako želim, otvori se put.

Naime, od topline se oko pećnice odigao visoki sjaj s kuhinjskih ploha koji je mjestimično počeo pucati. Jedan dan sam ga jednostavno rukama odvojila i vidjela da se ispod njega nalazi medijapan. I to je bilo to. Vizija se kreirala automatski u mojoj glavi.

Počela sam čupati sav visoki sjaj sa svih fronti i tu sam se dobrano namučila jer je na drugim mjestima bio jako zalijepljen i bilo ga je gotovo nemoguće skinuti. Ali nisam sada mogla prestati, kad mi je kuhinja bila napola crna, napola medijapan. Pod takvim pritiskom mi inače sinu odlične ideje i baš volim taj osjećaj. Tako da sam uzela fen i ogroman nož. Fenom sam zagrijavala frontu, a nožem odvajala plastiku visokog sjaja od medijapana. Potrajalo je dugo u noć.

 

Zadivljena sam... Jesi li radila sve sama ili je i suprug bio podrška?

Sve sam radila sama, muž je bio na poslu, a dječica su spavala. Nakon što sam to sve skinula, kupila sam letvice, mjerila i pilila sve sama s ubodnom pilom idući dan i lijepila extra jakim ljepilom. Također mi je trebao jedan čitav dan za to. Muž na poslu, a ja doma s dječicom.

Nakon toga sam sve malo pobrusila s brus papirom i prebojala 3 puta. Prvi puta s temeljnom bojom i još dvije ruke završne. Taj materijal boja i letvice me koštao sveukupno oko 200 kn. Nove zlatne ručkice su bila najveća investicija, njih sam platila 300 kn.

 

Jesi li onda usput osvježila i zidove?

Zidove smo bojali možda 2-3 mjeseca prije no što sam preuredila kuhinju, tako da nije bilo potrebe.

 

Sjajno! Super tajming! A one police u korneru? Jesu li i one bile tamo od prije?

 

Police sam također sama izradila. Sveukupni trošak polica bio je oko 120 kn. Kupila sam nosače i od letvica izradila police, prebojala lakom za drvo, a muž ih je postavio na zid. Eto i muž se uključio, jer za to bušenje zida jedino njega zadužim. Bušio je također rupice na kuhinji za ručkice.

 

Pretpostavljam da ne bi ni to bilo nužno da nam zidovi nisu tako zahtjevni... ti da si u Americi kuću bi sagradila.

Istina, njima je sve od drveta. Blago njima što oni rade!

 

Odakle onda ta ljubav prema drvetu?

Farmhouse stil mi je velika inspiracija. Te američke kuće tog stila me izuvaju iz cipela. To je moj san. Takva kuća. Nikakav luksuz i gluposti. Nego kuća od prirodnih materijala, topla i ugodna koja podsjeća na život u nekoj šumi. Tako da pronalazim neki balans za uređenje svog doma ovdje u ovim uvjetima.

 

Zanima me zašto si to učinila kuhinji visokog sjaja? Jeli to bila tvoja kuhinja ili je naslijeđena?

Kuhinju visokog sjaja smo muž i ja izabrali prije sedam godina, kad smo useljavali u kuću. Tada mi je bila predivna. Odisala je jednostavnošću, nekim tadašnjim luksuzom i modernim stilom. To mi se tada sviđalo. S vremenom moj su se moj stil i ukus promijenili. Okrenula sam se više prirodnim bojama i materijalima.

Što te potaknulo na to okretanje prema prirodnim materijalima? Moram primijetiti jako zanimljiv preokret u stilu uređenja. 

 

Drvo mi daje tu toplinu, posebno u kuhinji. Ali opet ne moderno drvo i ravne fronte bez ručkica. To nije moj stil. Ja volim nešto što podsjeća na kolibu. Volim šumu, volim prirodu i životinje. Volim drvene kolibe. U mojoj glavi to su moje oaze mira. S vremenom se promijenio i moj duh, moji prioriteti, dogodila se evolucija i događa se još uvijek. Sukladno tome uređujem svoje okruženje.

Vidim da su tu i drvene stolice koje zaokružuju priču, odakle su stolice i gdje najčešće crpiš inspiraciju i gdje nabavljaš dekoracije za dom, osim naravno onih koje sama izradiš?

Drvene stolice sam kupila u Ikei i platila 450 kn jednu stolicu, uzela sam ih šest. Prije toga sam dugo tražila stare stolice preko buvljaka da ih sama restauriram kao što sam to i do sada činila s dosta namještaja. Međutim nisam ništa našla pa sam kupila nove.

Možda nekoliko mjeseci nakon toga, u jednom sam kafiću vidjela stolice koje su moj san snova. Bile su stare i nisu se uopće uklapale uz stil kafića. Tražila sam vlasnika i pitala bi li mi ih prodao. I prodao mi je svih šest za 600 kn. Sada doma čekaju da uredimo terasu kako bi i one našle svoje mjesto pod suncem.
Inače najviše volim opremati dom u Ikei, Emmezeti, JYSKU...

 

Kada si preuredila kuhinju i koliko vremena ti je bilo potrebno za to?

 

 

Taman prije karantene i ovog virusa preuredila sam kuhinju, a stolice sam kupila možda tjedan dana prije nego što je Ikea zatvorila. U zadnji čas. Za renovaciju kuhinjskih fronti mi je bilo potrebno sveukupno četiri dana. S tim da sam imala pauze za ručak i djecu, dakle uklopila sam to u svoj svakodnevni ritam. Da sam bila sama i posvećena isključivo tome, bila bih gotova za 2 dana.

 

Ivana, najljepša ti hvala na svim ovim iskrenim odgovorima i na tvom predivnom duhu.

Hvala tebi na interesu za ovu moju ljubav prema dekoraciji. Hvala ti što si prepoznala trud i duh koji sam uložila.

Ivanu možete pratiti na Instagram profilu pod imenom Ivana Bobić Čulina

 

Autor: Andrijana Jurin