Kako privatni kapital i inovativni modeli iz Beča i Londona mogu spasiti zapuštene gradske centre?
- Foto: Andrijana Jurin
Revitalizacija zapuštenih zgrada u starim jezgrama više je od imovinsko-pravnog i tehničkog izazova, ona je prilika za urbanu obnovu, smanjenje emisija CO₂, povrat života u centar grada i poboljšanje kvalitete života kroz aktivaciju privatnog kapitala ili javno-privatna partnerstva.
Bez uključivanja inovativnih modela financiranja i suradnje svih dionika, ciljevi Zelenog europskog plana i Direktive o energetskim svojstvima zgrada koji se odnose na Hrvatsku ostat će nedostižni, poruka je nedavno održanog stručnog skupa Revitalizacija i energetska obnova starih zgrada u centru grada.
>>> OVDJE PROČITAJTE zašto je važno prije energetske obnove provesti seizmički pregled zgrade
Etažiranjem potkrovlja do plaćene energetske obnove
Iza organizacije stručnog skupa stoje ženske snage tvrtki GREENiKA, Cordion i ROCKWOOL Adriatic: Snježana Turalija, Monika Kordić i Anđelka Toto Ormuž.
U centru Doživi Europu u Zagrebu okupile su stručnjake različitih profila iz Hrvatske, Velike Britanije, Austrije i Slovenije koji su kroz stručne prezentacije, panel diskusije i radionice ponudili rješenja za poticanje energetske obnove starih zgrada u centru Zagreba i drugih hrvatskih gradova kroz inovativne poslovne modele kao što je uključivanje privatnog kapitala u obnovu zapuštenih potkrovlja na zgradama.
"Ideja je da se u zgradi koja ima potkrovlje, ono etažira i preda nekom novom investitoru koji će zauzvrat, za cijenu tog potkrovlja, energetski obnoviti zgradu i eventualno ugraditi lift", rekla nam je Snježana Turalija, vlasnica GREENiKA poslovnog savjetovanja i jedna od organizatorica skupa.
Objašnjava kako stare zgrade obično imaju jako lošu strukturu stanovništva, pogotovo u gradskim centrima. U njima žive ljudi koji su nekad bili bogati, a sad su mahom lošijeg socijalnog statusa, oni mlađi su se odselili te nema nekoga tko bi pokrenuo obnovu, niti se može skupiti dovoljno potpisa i novaca za obnovu.
"Zato i spominjemo taj privatni kapital koji nam je neophodan jer se nitko ne usuđuje krenuti u obnovu, nemamo modele, postoje brojne administrativne prepreke, a možda je izvedivo", dodala je Turalija.
Nadogradnja i obnova umjesto rušenja: najzelenija zgrada je ona koja već postoji!
A da je itekako izvedivo pokazala su iskustva arhitekata Ivana Jovanovića (Atelier Ten) i Saše Bradića (bup architekten). Na primjeru Londona i Beča pokazali su kako ove europske metropole već godinama postojeće zgrade legalno i tehnički izvrsno rekonstruiraju kroz nadogradnje i/ili obnove te ih tako obnavljaju i prilagođavaju modernim potrebama suvremenih gradova i njihovih stanovnika.
Polazeći od činjenice da je čak 60 % ukupnog ugljika ugrađeno u zgradu kroz građevinske materijale i proces gradnje, dok se preostalih 40 % CO₂ emitira tijekom njenog životnog vijeka od 50 i više godina, britanske vlasti snažno potiču brownfield investicije – projekte obnove i nadogradnje postojećih zgrada, prenio je Jovanović. Poseban naglasak stavlja se na recikliranje materijala tijekom procesa obnove i razne porezne olakšice koje bi potaknule rekonstrukciju, a ne rušenje starih zgrada.
"Najzelenija zgrada je ona koja već postoji. U centru Zagreba postoji mnogo velikih brownfield lokacija koje mogu postati generatori obnove i vratiti mlade obitelji u srce grada", istaknuo je arhitekt Jovanović.
I u Beču se stare zgrade u privatnom i javnom vlasništvu pripremaju za budućnost uz primjenu zelenih rješenja u borbi protiv klimatskih promjena. Cilj je osuvremenjivanje kvartova te povezivanje zgrada i gradske energetske, prometne i komunikacijske infrastrukture, rekao je arhitekt Bradić.
Čeka se zeleno svjetlo: ako je izvedivo u Londonu i Beču, onda bi trebalo biti izvedivo i kod nas
Predstavljeni modeli iz Velike Britanije i Austrije temelje se na win-win principu: investitor dobiva pravo uređenja i korištenja potkrovnog prostora, a zauzvrat financira rekonstrukciju i energetsku obnovu zgrade uz korištenje održivih tehnoloških rješenja za grijanje i hlađenje, ventilaciju, ugradnju lifta, prozora, nove fasade i slično.
Kako bi se ovakvi modeli implementirali u praksi i postali standard održive obnove u Hrvatskoj potrebna je sinergija zakonodavnih promjena na lokalnoj i nacionalnoj razini, razvoj financijskih inovacija, tehničkih rješenja i društvene podrške, poručuju organizatorice skupa.
"Ako smo vidjeli da je izvedivo u Londonu i Beču, onda bi trebalo biti izvedivo i kod nas, samo je do javne uprave da da zeleno svjetlo, smanji određene restrikcije i slično. U suprotnom, ostat ćemo stari i zapušteni", naglašava Turalija.
Glavna prepreka: problem vlasništva treba riješiti na višoj razini
Posebno žive rasprave sudionika razvile su se u okviru pet radionica održanih u drugom dijelu stručnog skupa, na kojima su se prepreke i moguća rješenja vezana uz ovakav model obnove pokušala sagledati s pravnog, financijskog, arhitektonskog i urbanističkog te sociološkog i ekološkog aspekta.
Uz nužne temeljitije promjene u Generalnom urbanističkom planu grada Zagreba, pogotovo u dijelu koji se odnosi na centar Zagreba, sudionici radionica istaknuli su kao prvu, ključnu prepreku problematiku vlasništva.
"Tijekom obnove od potresa apsolvirali smo da je između 60 i 70 % zgrada, odnosno korisnih kvadrata u samoj jezgri Zagreba, u vlasništvu ili države ili Grada, ostalo su pojedinačni mali vlasnici u razno raznim socijalnim situacijama. To je jedna prepreka koju bi svakako trebalo temeljito riješiti na nekoj višoj razini, što bi nam onda omogućilo da o ovoj temi govorimo puno kvalitetnije i zapravo je većim dijelom riješimo", istaknula je voditeljica radionice Urbanizam i arhitektura, arhitektica Tea Helman Jukić.
Rekonstrukcije treba provoditi prema propisima
Upozorila je kako je u starim zgradama uslijed nebrige i neodržavanja situacija sa svih sedam temeljnih zahtjeva za građevinu problematična te je pozivala da se rekonstrukcije zgrada provode sukladno propisima.
"Ti propisi zahtijevaju da snimimo zatečeno stanje, vidimo legalnost zgrade bazirano na staroj dokumentaciji, provjerimo sve temeljne zahtjeve za građevinu te kao glavni projektant damo izjavu da je zgrada sposobna za rekonstrukciju. Savjetujemo da se rekonstrukcije rade temeljem ovlaštenih osoba, odnosno zakonski nužnog glavnog projekta, a da glavni projektant onda za svaki pojedinačni slučaj odlučuje što je sve potrebno. Dakle, na glavnom projektantu je vrlo velika odgovornost."
Bilo bi dobro, dodala je Helman Jukić, da se po uzoru na Švicarsku angažiraju izvođači koju su ovlašteni za izvedbu rekonstrukcija, naravno, uz nadzor izvedbe.
"To je sve i sada obvezno, međutim, poznato je da se mnoge rekonstrukcije obavljaju kao adaptacije ili lažna lickanja, a zapravo se rade puno veći zahvati na konstrukcijama. To je velik problem jer se ugrožava imovina drugih suvlasnika i radi se suprotno zakonu."
Pri dizajnu interijera ne zadirati u temeljne zahtjeve za građevinu
Jedan od problema su i neprimjerene intervencije u unutarnjem prostoru zgrada.
"Dizajn interijera je odlična stvar, svatko to može raditi, samostalno ili netko tko je dekorater, međutim, ako se pritom radi nešto vezano uz temeljne zahtjeve za građevinu, onda to nije način na koji se smije raditi."
Sveobuhvatno sagledati situaciju
Zadiranje u samo jedan segment zgrade neće rezultirati dugotrajnim i kvalitetnim rješenjem, niti za pojedince, niti za vlasnike, niti za zajednicu u cjelini.
“Ne možemo potkrovlja, koja smo sada stavili u fokus, gledati odvojeno od ostatka zgrade. Dobro bi bilo općenito, cjelovito, sveobuhvatno snimiti cijelu situaciju i tako je tretirati.”
Oplemeniti grad novim oblikovnim rješenjima
Konzervatore se pak moli da omoguće određene dogradnje i suvremene intervencije na povijesnim građevinama.
"Željeli bismo nova oblikovna rješenja kako bismo oplemenili svoj grad, uljepšali ga i kako bi taj naš centar grada dobio kvalitetnu funkciju", jedan je od naglasaka s radionice koju je vodila arhitektica Helman Jukić.
Zaključno, ishod pet održanih radionica pokazao je snažnu potrebu za:
- jasnim lokalnim strategijama i politikama za razvoj stare jezgre,
- pojednostavljenjem pravnih okvira s ciljem uklanjanja administrativnih barijera,
- jasnim smjernicama i koracima u procesu pribavljanja suglasnosti od svih dionika,
- razvojem financijskih modela i instrumenata koji kombiniraju javna sredstva i privatni kapital,
- integriranim tehničkim rješenjima koja spajaju energetsku učinkovitost, sigurnost konstrukcije i očuvanje kulturne baštine,
- mehanizmima za izgradnju povjerenja među suvlasnicima i osiguranju socijalne pravednosti,
- ekološkim pristupom koji doprinosi klimatskim ciljevima i održivosti gradskih središta.
