Između asfalta i fafarikula: Slučaj rekonstrukcije Ulice Denisa Špike i Puta Dikla u Zadru
- Foto: Leona Kordiš
Rekonstrukcija gradske ulice rijetko je samo pitanje novog asfalta. Kada se jednom otvori koridor prometnice, mijenjaju se kolnik, nogostupi, instalacije, odvodnja, rubnjaci, pristupi parcelama, često i imovinskopravni odnosi.
To je trenutak u kojem grad ima priliku ponovno razmotriti kome ulica pripada, koliko prostora daje automobilima, koliko pješacima i biciklistima te što od postojećeg urbanog krajolika smatra vrijednim sačuvati.
Upravo zato projekt rekonstrukcije dijela Ulice Denisa Špike i Puta Dikla u Zadru zaslužuje promatranje koje nadilazi pitanje prometne protočnosti.
Ciljevi u Idejnom projektu su legitimni, ali...
Idejni projekt izrađen je za Grad Zadar 2023. godine, a obuhvaća približno 1,16 kilometara prometnice.
U njemu se postojeće stanje obje ulice opisuje kao jednosmjerna asfaltirana prometnica širine približno šest metara, na kojoj su pješaci i vozila mjestimice odvojeni tek bijelom crtom.
Projekt kao cilj navodi proširenje kolnika, izgradnju nogostupa, sigurnije odvijanje pješačkog i automobilskog prometa te bolju komunikaciju između istočnog i zapadnog dijela grada. (Izvor: Idejni projekt za lokacijsku dozvolu "Rekonstrukcija dijela Ulice Denisa Špike i Ulice Put Dikla u Zadru", GiN-Company d.o.o., T.D. 16/23, kolovoz 2023.)
To su legitimni ciljevi. Kontinuirani nogostup, kvalitetna biciklistička infrastruktura, uređena odvodnja i sigurniji pješački prijelazi nedvojbeno su potrebni ovom dijelu grada.
Problem nastaje tek kada se postavi pitanje što je uzeto kao početni projektni uvjet, a što kao element koji se mora prilagoditi prometnom profilu.
Različiti prometni režimi unutar zahvata
Prema Idejnom projektu iz 2023., Ulica Denisa Špike prelazi iz jednosmjernog u dvosmjerni režim s dvije prometne trake širine po 3,25 m.
Dvosmjerni režim nastavlja se u prvom dijelu Puta Dikla, do raskrižja s Ulicom Augusta Šenoe i Ulicom Valerije de Ponte. Tek od tog raskrižja, prema Ulici Antuna Gustava Matoša i Matije Gupca, Put Dikla ostaje jednosmjeran, s dvije prometne trake širine po 3,0 m.
Stablo nacrtano u geodetskoj podlozi nije isto što i stablo zaštićeno projektom
Ovdje dolazimo do dijela kojim je zadarska javnost posebno okupirana, a koji smatram posebno problematičnim.
Nemam uvid u glavni projekt i zbog toga ne mogu tvrditi kako je pitanje stabala u ulici Put Dikla riješeno u njegovoj aktualnoj verziji. Ova analiza odnosi se isključivo na Idejni projekt iz 2023. godine, koji mi je dostupan. Grad je u međuvremenu proveo postupak javne nabave za izradu Glavnog i Izvedbenog projekta, a odluka o odabiru donesena je u prosincu 2025. godine.
U Idejnom projektu postojeća stabla jesu evidentirana na geodetskoj podlozi. Na geodetskim situacijama moguće ih je pratiti duž prometnice kao dio snimljenog postojećeg stanja.
Međutim, na projektiranoj građevinskoj situaciji ona nisu posebno obrađena kao element budućeg rješenja. Vidljiva su kroz postojeću podlogu, ali ne postoji jasna projektna oznaka kojom bi se stabla definirala kao “postojeća stabla koja se zadržavaju”, niti je u Idejnom projektu prikazana zona zaštite njihova korijenskog sustava.
Još je indikativniji tekstualni dio projekta. U tehničkom opisu detaljno se definiraju širine kolnika, nogostupa i biciklističkih staza, konstrukcija prometnih površina, rubnjaci, odvodnja, ogradni zidovi i instalacije. Za ogradne zidove se, primjerice, izričito propisuje da će se oni koji se zbog novog koridora moraju srušiti ponovno izgraditi, čak se definira i da trebaju biti od istog materijala i istih dimenzija kao postojeći. Za postojeća stabla takva odredba u pregledanom tehničkom opisu ne postoji.
To ne dokazuje da se stabla moraju ukloniti. Ali pokazuje nešto drugo: njihovo očuvanje u toj fazi dokumentacije nije bilo jasno definirano projektnim zahtjevom na isti način kao drugi elementi zahvata. A kod zrelog urbanog drveća nije dovoljno nacrtati deblo i zatim reći da stablo “ostaje”.
Zaštita stabla znači zaštitu prostora oko stabla
Kod rekonstrukcije prometnice glavni problem često nije samo fizičko uklanjanje stabla, nego ono što se događa ispod površine tla. Iskop za rubnjake, kolničku konstrukciju, nogostup, biciklističku stazu, oborinsku odvodnju i različite instalacije može presijecati korijenje, dok građevinska mehanizacija i zbijanje tla mogu dodatno narušiti uvjete u kojima korijen opstaje.
Arborikulturne smjernice upravo zato koriste pojam zone zaštite korijena – prostora unutar kojega se iskopavanje, skidanje tla i zbijanje trebaju izbjegavati odnosno posebno projektirati. To je posebno važno kod starog drvoreda koji je desetljećima rastao neposredno uz prometnicu.
Gradonačelnik je 30. rujna izjavio da postojeća trasa Put Dikla ostaje u postojećim gabaritima između fafarikula, da se fafarikule zadržavaju te da se sa sjeverne strane planiraju pješački prostor, biciklistička staza i zeleni pojas.
Ako je politička i projektna odluka danas da fafarikule ostaju, što je Grad u rujnu javno i potvrdio, onda se ta odluka mora moći pročitati iz projekta. Konačni glavni projekt zato bi trebao nedvosmisleno pokazati ne samo koja stabla ostaju nego i kako se štiti njihov korijenski prostor tijekom gradnje i u konačnom stanju.
A gdje je zapravo granica javnog prostora?
Postoji još jedan problem koji se u javnoj raspravi gotovo uopće ne spominje, a katastarski prikazi ga vrlo dobro otkrivaju – granice čestica izrazito su nepravilne duž obje prometnice.
Na pojedinim mjestima pojavljuju se uski klinovi, ostaci čestica i prostori koji se u stvarnosti doživljavaju kao dio privatnih okućnica ili rubova ulice, iako katastarska i zemljišnoknjižna struktura nije tako jednostavna.
Ovdje treba biti precizan.
Sama katastarska karta nije dokaz nezakonitog prisvajanja javnog prostora. Za takav bi zaključak trebalo rekonstruirati povijest parcelacija, pregledati zemljišne knjige i geodetske elaborate kojima su današnje čestice nastajale.
Idejni projekt također pokazuje da dio neobičnih čestica nije privatno vlasništvo: primjerice, neke su evidentirane kao društveno vlasništvo u općoj upotrebi, dok se druge vode kao nerazvrstane ceste, odnosno javno dobro. Istodobno zahvat prolazi i preko velikog broja privatnih čestica. (Izvor: Idejni projekt za lokacijsku dozvolu "Rekonstrukcija dijela Ulice Denisa Špike i Ulice Put Dikla u Zadru", GiN-Company d.o.o., T.D. 16/23, kolovoz 2023.)
Ali upravo zato se nameće legitimno urbanističko pitanje: koliko javnog koridora stvarno postoji i kako se on danas koristi?
Tijekom desetljeća, granica između javne ulice i privatne okućnice u praksi se može zamagliti. Ograde, parkirališna mjesta, vrtovi, pristupi i različita uređenja počnu se doživljavati kao trajno stanje. Nakon dovoljno vremena, više nije očito gdje završava privatni prostor, a gdje počinje javni.
Projekt rekonstrukcije pritom predviđa da se na mjestima gdje novi koridor zahvaća postojeće ogradne zidove oni djelomično ili potpuno uklone te ponovno izvedu uz novi vanjski rub nogostupa. To pokazuje da se granica prometnog koridora već u Idejnom projektu aktivno redefinira. (Izvor: Idejni projekt za lokacijsku dozvolu "Rekonstrukcija dijela Ulice Denisa Špike i Ulice Put Dikla u Zadru", GiN-Company d.o.o., T.D. 16/23, kolovoz 2023.)
Zato, prije nego što se zaključi da u ulici “nema prostora” za pješaka, bicikl, drvored ili zeleni pojas, potrebno je odgovoriti na jednostavno pitanje: što je stvarni javni prostor kojim Grad raspolaže?
Rekonstrukcija ne bi trebala početi od automobila
Ulica Put Dikla ima nešto što se novim projektom ne može proizvesti preko noći: formirani drvored.
Novo stablo može se posaditi. Ali novo stablo nije zamjena za desetljećima razvijenu krošnju, mikroklimu i prostorni karakter koji daje zrelo stablo. Zato bi kod ovakvih rekonstrukcija redoslijed projektiranja trebao biti obrnut od onoga na koji smo se dugo navikli.
Prvo treba evidentirati vrijedne postojeće elemente prostora i utvrditi što se mora sačuvati. Zatim treba raščistiti imovinskopravne odnose i vratiti javnom prostoru ono što mu pripada. Tek nakon toga treba u preostali prostor smještati prometne trake, parkiranje, biciklističku infrastrukturu, instalacije i ostale elemente.
To ne znači da se prometnica ne treba rekonstruirati. Naprotiv, postojeće stanje s neadekvatnim pješačkim površinama očito zahtijeva intervenciju.
Ali rekonstrukcija nije uspješna samo zato što je nova prometnica tehnički urednija od stare.
U gradu koji se ljeti sve više pregrijava, sigurnost, dostupnost, hlad, vegetacija i kvaliteta javnog prostora nisu dodatak prometnom projektu. Oni jesu dio prometnog projekta.
Obećanje o očuvanju drvoreda sada treba postati projekt
Aktualne izjave Grada da će sva stabla ostati svakako treba pozdraviti kao važnu činjenicu u nastavku procesa. Ali između izjave da se stabla neće uklanjati i tehničkog rješenja koje jamči da će ona nakon gradnje ostati zdrava postoji velika razlika. Zato je sada ključno vidjeti Glavni projekt.
U njemu bi moralo biti jasno vidljivo koja se postojeća stabla zadržavaju, kakvo je njihovo trenutačno stanje, koje su zone zaštite korijena, gdje prolaze novi rubnjaci i instalacije u odnosu na njih, koje su metode iskopa dopuštene u osjetljivim zonama te kako će se drvored štititi tijekom izvođenja radova.
Ako je očuvanje drvoreda doista postalo jedan od temeljnih projektnih uvjeta, to neće trebati objašnjavati naknadnim priopćenjima. Bit će nacrtano.
I upravo bi to trebala biti najvažnija tendencija ovog projekta.
Javna ulica nije samo prometni koridor između dvije točke. Ona je zajednički prostor grada. Rekonstrukcija je rijetka prilika da taj prostor uredimo bolje nego što smo ga zatekli, ali samo ako prvo odlučimo što u njemu smatramo vrijednim čuvanja.
Što bi se dogodilo kada bismo ulicu počeli projektirati obrnutim redoslijedom - ne od kolnika, već od evidentiranja postojećih stabala, pješačkih tokova, ulaza u vrtiće i škole i svega onoga zbog čega ljudi određenu ulicu uopće koriste? Kako bi onda izgledale Ulica Denisa Špike i Put Dikla? U svom narednom tekstu arhitektica Leona Kordiš podijelit će s nama svoju viziju njihove rekonstrukcije, ali i vrijedne lekcije iz Belgije o urbanoj mobilnosti.
