579 dana borbe za Žnjan
- Foto: Marin Trebotić
Pitanje uređenja Žnjana puno je više od provedenog natječaja i izgradnje. Naravno, isplaniran i po pravilima struke izveden ogroman javni prostor treba hvaliti i naglašavati uvijek i iznova, no priča o Žnjanu je zapravo priča o borbi za javni interes, i to ne neka uopćena borba za javni interes, već borba „novozavjetnog“ Društva arhitekata Splita (DAS) da se prostoru napokon pristupi na ispravan način.
DAS-ov obračun sa „simpatičnim kreativnim neredom”
Ta je borba značila potpuni izlazak iz zone komfora tadašnjeg Predsjedništva na čelu s Draganom Žuvelom koje je tad, u srpnju 2016., tek stupilo na funkciju.
Na konferenciji za medije, održanoj 7. srpnja 2016., stručno je elaborirano realno stanje tadašnjeg problematičnog područja, odnosno objašnjena je slojevitost problema: od ilegalne gradnje, nefunkcioniranja građevinske (u osam godina 23 rješenja i nijedno rušenje) i pomorske inspekcije u to doba, nepostojanja osnovne infrastrukture, do (ne)regulacije koncesija.
Tadašnji gradonačelnik Splita Ivo Baldasar je netom prije rekao da mu je „doza kreativnog nereda na Žnjanu donekle simpatična”, što je s današnje pozicije poimanja javnog interesa nepojmljivo.
Taj fokus javnosti, koji je od tog trenutka samo jačao, možemo bez lažne skromnosti zahvaliti DAS-u. Pomogli su naravno i mediji, koji su napokon dobili sugovornika osim službenih kanala.
Kad ministar „mijenja ploču”, a HDZ proziva HDZ
Slučaj je nakon ovog dosta burnog početka postao nezamislivo bizarniji sa svakim idućim korakom. Tijekom ljeta 2016. otvorilo se JOŠ dodatnih beach barova, no ovaj su put novinari počeli propitivati kako se to zapravo moglo dogoditi .
Naravno, bilo je potrebno nekoliko mjeseci da se javnost uzburka, što je primoralo gradonačelnika Baldasara da pronađe suborca u sustavu, ni više ni manje nego tadašnjeg ministra graditeljstva i prostornog uređenja Lovru Kuščevića.
U studenom 2016. održali su sastanak u Splitu, prije kojeg je ministar najavljivao rušenje plažnih objekata „nakon sezone“ (ovo je bilo prvi mindblow), dok je nakon sastanka promijenio stav i rekao da se treba promijeniti važeći Detaljni plan uređenja priobalnog područja Trstenik – Radoševac tako da se omogući postojećim objektima da se soft legaliziraju, uz slavnu napomenu „dok se ne donese plan, nema rušenja". Iako su objekti IMALI rješenja o rušenju, i plan je bio DONESEN - u pitanju su bile izmjene i dopune.
Situacija je bila toliko suluda da je tadašnji šef splitskog HDZ-a Petar Škorić javno poručio vlastitom ministru da izvoli provesti rješenja koja su ispisali njegovi građevinski inspektori.
Kako je propala suradnja s FGAG-om
Tad se u priču/suradnju uključuje i Fakultet građevinarstva, arhitekture i gedoezije u Splitu (FGAG), s riječima tadašnjeg prodekana „Grad nam je ponudio suradnju na način da se kroz zajednički rad napravi podloga za plan“. Još uvijek pričamo o prostoru za koji je propisan natječaj važećim GUP-om (članak 72.) i DPU-om.
Profesori s fakulteta davali su izjave kako je netom donesen DPU loš, odnosno da bi FGAG to bolje:
„Ovo što bismo mi radili bilo bi bogatije, jedan drastičniji otklon od trenutačno mogućeg. Ali, hoće li se to dogoditi, stvar je i politike koja je dio urbanizma. Ako mi ovo porušimo, što dobivamo zauzvrat? Ne možemo se ponašati kao da ničeg nema. No, ako se nudi veća kvaliteta, koja će prekriti gubitak nečeg postojećeg, onda je to u redu. Nije dovoljno da nešto ljepše izgleda, to je preslab razlog da se promijeni postojeće. Svaki potez treba imati jaku argumentaciju jer je riječ o velikom novcu – kaže arhitekt i profesor Emil Šverko, te dodaje kako je u pitanju privatno vlasništvo.“ (LINK)
No, nekoliko dana nakon (10. studenog 2016.), FGAG Gradu upućuje dopis u kojem se ipak izuzimaju iz suradnje (valjda su pogledali važeću prostorno plansku dokumentaciju), s objašnjenjem u kojem među ostalim piše:
„U konkretnom slučaju mislimo kako tako dragocjenoj lokaciji treba pristupiti pažljivo i sustavno te sagledati predmetno područje kao središte gravitirajućeg prostora.“
Naravno, to je uvrijedilo gradonačelnika te se odlučio na ad hominem napad, najavivši suradnju s „drugim“ arhitektonskim fakultetima, što se skoro i ostvarilo.
Žnjan između Fabijanićevog ega i „propalog” proračuna
Naime, krajem studenog 2016. Arhitektonski fakultet u Zagreba pristao je izraditi programsku osnovu za žnjanski plato.
Stručnjaci zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta, predvođeni autorom studije Nenadom Fabijanićem i tadašnjim dekanom Krunoslavom Šmitom, u ožujku 2017. predstavili su u Splitu programsku osnovu na temelju koje bi se mijenjao urbanistički plan ovog područja. Na upit o propisanom natječaju Fabijanić je svisoka odgovorio da natječaj zaista jest najbolja metoda, ali da „u ovom slučaju nije bio potreban jer se radi o prvoklasnoj demagogiji“ te je dodao „Na ovakvim natječajima ne sudjeluju najveća arhitektonska imena. I što bih ja trebao, konkurirati s klincima?! Da je u pitanju opera u Sydneyju - možda, ali ovdje se radi o zelenilu i kafićima te urbanističkoj logici“.
U međuvremenu je „pao" proračun i Grad Split je bio u, sad već poslovičnom, limbu odluka te je ovo bio labuđi pjev tadašnjeg gradonačelnika.
UHA: provedba natječaja je društvena, strukovna, moralna i formalna obveza
Dva dana nakon prezentacije, Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) je na poziv DAS-a izdalo priopćenje u vezi s uređenjem žnjanskog platoa u Splitu.
U njemu je nedvosmisleno naglašeno da je „arhitektonski natječaj najbolji i najstručniji način za dobivanje najkvalitetnijeg rješenja te da je on posebno važan instrument kod artikulacije javnih prostora. U kontekstu lokacije žnjanskog platoa u Splitu provedba natječaja postaje društvena, strukovna, moralna, a u konkretnom slučaju je i formalna obveza.“
Isti dan, na sjednici Gradskog vijeća Grada Splita saslušano je izlaganje profesora Fabijanića te se ipak usvojio amandman Vjekoslava Ivaniševića da se suspendira Odluka o izradi DPU Trstenik-Radoševac, a čime se zapravo odlučilo da će se napokon ići u natječaj.
Naravno, nije se trebalo dugo čekati na Fabijanićev odgovor na UHA-in dopis i činjenicu da će se natječaj ipak dogoditi, Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu usprkos. Isplati ga se pročitati u cijelosti jer je razina ega koji se postavlja iznad javnog interesa - fascinantna („Moj projekt ponosno stiže s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu i odnedavno trajno lebdi nad perspektivom i prašinom novih žnjanskih zabluda“).
Svi su se ovi događaji odigrali u nekoliko dana te su iziskivali potpunu posvećenost tadašnjeg Predsjedništva DAS-a, kao i sposobnost da izdrže pritiske kojima su bili izloženi od uključenih aktera.
Oparin odvažan obračun s neredom na Žnjanu otvorio put natječaju
Nakon izbora te 2017. godine, novi gradonačelnik Splita, Andro Krstulović Opara, odmah se odlučio obračunati s poslovičnim neredom na Žnjanu, počevši s naplatom dugovanja za koncesiju svih objekata (za godine 2015. i 2016.). Također, ugostiteljima je dao tjedan dana da sami uklone objekte ili će to napraviti bageri koje angažira Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja i onda im naplatiti troškove. Ovaj potez, tada novog, gradonačelnika treba gledati u kontekstu tadašnjeg vremena i iziskivao je poprilično hrabrosti i izlaska iz političke zone komfora.
Rušenje je počelo 24. listopada uz sve moguće peripetije i performanse te je završeno u manje od dva tjedna. U međuvremenu je DAS, na poziv gradonačelnika Opare, pomagao u pripremi natječaja za kojeg je odlučeno da raspisivač i provoditelj bude Grad Split.
U prostorijama DAS-a, 28. studenog 2017., na konferenciji za medije predstavljen je Natječaj za izradu rješenja za područje Žnjanskog platoa, Trsteničke uvale i Duilova (koji je započeo dan ranije) i ocjenjivački sud.
Na natječaj, koji je trajao do 5. veljače. 2018., pristiglo je 12 radova te je za pobjednički izabran rad arhitektonskog biroa Ante Kuzmanić d.o.o.
579 dana borbe za struku i javni interes
Gledajući s distance, tih turbulentnih 579 dana, koliko je bilo potrebno da se (po)sluša struka i napravi kako je prvotno bilo i zamišljeno da se radi, optimistično gledano - zapravo nije potraćeno.
Stvorio se novi koridor komunikacije u kojem je stručno mišljenje izdignuto iznad onog opće populacije, no napokon sa svim odgovornostima na koje takav položaj obvezuje: da sve što se pošalje u javni diskurs ima uporište u stručnosti, da se javni interes jasno iskomunicira i da se podigne svijest javnosti.
Pritom je u slučaju Žnjana bilo potrebno preći sve navedene „prepreke“ u vidu odmetnutog gradonačelnika, ministarstava, fakulteta, ega. Da, 579 dana. Od kojih je samo 70 dana „uzeo“ natječaj.
Ipak, i danas, u 2025., borimo se s nespretnim pokušajima diskreditacije instituta natječaja famom da „dugo traju”.
