Od ružnog pačeta do labuda nominiranog za Mies van der Rohe
- Foto: Marko Radoš
Rekonstrukcija, konstrukcijska i cjelovita obnova te dogradnja zaštićenog kulturnog dobra Palače Amadeo, u kojoj je smještena jedna od najznačajnijih muzejskih institucija u Hrvatskoj – Hrvatski prirodoslovni muzej, najveći je i daleko najintenzivniji i najsloženiji projekt nastao u suradnji ureda i projektnih timova Radionice arhitekture i Vanja Ilić arhitekture.
„Danas se, gledajući unazad, sve skupa čini kao nevjerojatan poduhvat”, govori nam arhitektica Vanja Ilić na početku priče.
Projekt pripada među zahvate najviše razine složenosti u arhitekturi, ističe. Obuhvatio je rekonstrukciju, nadogradnju, stalni muzejski postav, vrlo složene tehničke instalacije, protupotresnu i cjelovitu obnovu pa sve do minucioznog postavljanja nekoliko tisuća predmeta koje je trebalo prikladno prezentirati, pritom prilagoditi način izlaganja i zadovoljiti potrebne mikroklimatske uvjete.
Poticajna i kreativna suradnja koja projekte čini boljima
Dva ureda svoju su uspješnu i nagrađivanu suradnju započela prije više od 10 godina na projektu Muzeja vučedolske kulture. Podudaranje senzibiliteta i vrijednosti ono je što ih povezuje od samog početka. Kroz poticajnu suradnju i zajedničke dijaloge nastoje svoje projekte učiniti što boljima.
Kad postoji dobra komunikacije između kolega i partnera, sve se da lako riješiti, smatra arhitekt Josip Sabolić, član projektnog tima Radionice arhitekture.
„Mislim da je tu jako bitno da taj s kime razgovaraš da to bude kreativan i konstruktivan dijalog. U tom se smislu jako dobro slažemo s Vanjom od samih početaka. Utječemo jedni na druge na pozitivan način. Kada komentiramo nešto što je ona radila ili ona što smo mi radili, naprosto unaprjeđujemo jedni druge u radu.“
Vanja se nadovezuje:
„Primarno, iza svega stoji promišljen i jasan koncept do kojeg se dolazi kroz mnogo istraživanja i diskusije – prostorna zamisao koja se kroz projekt, razradu i konačnu materijalizaciju treba argumentirano provesti. To je nešto što je nama u oba ureda blisko i zajedničko, kao i pročišćen vizualan izričaj."
Golema produkcija: stotinjak suradnika različitih struka
No projekt Hrvatskog prirodoslovnog muzeja nije zahtijevao samo intenzivnu suradnju između dva velika projektna tima, već i s velikim brojem suradnika različitih struka, ističe arhitektica.
„U projektu i njegovoj realizaciji sudjelovalo je, ne računajući građevinske tvrtke, vjerojatno više od stotinu ljudi s kojima smo tijekom cijelog procesa imali intenzivnu suradnju. Od tima za projekt konstrukcije, koji je imao iznimno važnu ulogu, zatim konzervatora iz Gradskog zavoda, preko svih projektanata sustava instalacija – termotehničkih, elektroinstalacija, zaštite od požara pa sve do velikog kustoskog tima od gotovo 50 stručnjaka uključenih u projekt, kao i ostalih struka koje su fazi produkcije radile na implementaciji sadržaja: grafičkih dizajnera, ilustratora, programera, preparatora, videoprodukcije, izrađivača modela, scenografa i kipara, restauratora i drugih."
Preobrazba iz ružnog pačeta u labuda
Zgrada Muzeja nalazi se na Gornjem gradu u Zagrebu, na samom njegovom rubu – starom gradskom bedemu. Izgrađena je krajem 18. stoljeća, izvorno kao palača s plesnom dvoranom, nakon čega u nju ubrzo useljava prvo gradsko kazalište, a u drugoj polovici 19. stoljeća Hrvatski prirodoslovni muzej koji je u njoj ostao do danas.
Na izradu projekta nadovezao se zagrebački potres koji je zgradu, u već lošem stanju, dodatno načeo, no što je na neki način i ubrzalo početak radova. Metafora o ružnom pačetu i labudu slikovito je objašnjenje onoga što su autori htjeli napraviti kroz obnovu.
„U trenutku kada smo došli u zgradu, ona je bila dosta ispod nivoa i same lokacije i sadržaja koji je u njoj. U njoj su bili smješteni i radni prostori, depoi, izložbeni prostori, uredi, čak je i parkiranje bilo unutar same zgrade. Konstrukcija je bila vrlo načeta i bilo je nužno što prije krenuti u obnovu. Smatrali smo da i zgrada, i lokacija, i Prirodoslovni muzej kao institucija, zaslužuju više i bolje. Iz toga je proizašla i ta metafora o preobrazbi nečega što je, uvjetno rečeno, „ružno”, ali ima puno potencijala, u nešto što je ostvarilo svoj potencijal“, objasnio nam je Josip.
Glavni zadatak: ispoštovati kvalitete stare građevine i dati joj pečat suvremenosti
„Na ovom projektu naš je glavni zadatak bio, ujedno i ono oko čega smo se najviše mučili, da tu staru zgradu na određeni način uvažimo, ispoštujemo neke njezine kvalitete, a u isto vrijeme da u nju uvedemo nove sadržaje i novo oblikovanje koji će joj dati pečat današnjeg vremena“, ističe Josip.
Vanjština zgrade bila je strogo zaštićena, a uspjelo se očuvati i postojeći sustav komunikacije.
Kada su uklonjeni svi suvišni građevinski elementi koje je bilo potrebno zamijeniti, tek se onda pokazalo pravo stanje konstrukcije: naknadna pregrađivanja, skriveni dimnjaci, pukotine, ali i oslici iz vremena kad je palača služila kao plesna dvorana, a koje se uz pomoć konzervatora nastojalo uključiti u postav i interijer zgrade.
Glavne zone intervencije: središnji atrij, prizemlje i podrum
U projektiranju je trebalo osigurati nove izložbene prostore te unijeti u zgradu neke nove sadržaje koji će omogućiti njezino korištenje van radnog vremena muzeja. Središnji atrij, podrum i prizemlje zgrade glavne su zone koje su projektanti željeli što više otvoriti i učiniti javno dostupnima.
Središnji atrij kao natkriveni gradski trg
Središnji atrij zamišljen je kao natkriveni gradski trg. Zatvoren je staklenim krovom i pretvoren u muzejski hol čime je povećan izložben prostor i omogućeno predstavljanje velikih eksponata stalnog postava. Ujedno služi i kao višenamjenski gradski prostor za koncerte, predstave, izložbe i druga događanja.
U prizemlju najvidljivije izvorno tkivo kuće
Arhitekti su u prizemlju formirali prostor za prijem posjetitelja, pokazne laboratorije i radionice za djecu, muzejski kafić te sanitarni čvor za posjetitelje. Prema arhitektici Ilić, u njemu je i najvidljivije povijesno tkivo kuće s izvornom konstrukcijom sa svodovima i lukovima, a koje postaje jedan novi ne samo muzejski, nego i javni prostor grada.
Nadograđeni aneks – nova poveznica Gornjeg i Donjeg grada
Izgradnja podzemnog aneksa, zamišljenog kao dodatni izložbeni prostor, omogućila je revitalizaciju Vrazovog šetališta i novi ulaz u muzej s prostora Tuškanca. Otvoren prostor padine prema Tuškancu sada je nova poveznica Gornjeg i Donjeg Grada.
Radovi na podrumu tehnički najizazovniji zahvat
Najznačajniji i najkompliciraniji dio zahvata odnosio se na podrum zgrade. Da bi se dobila jedna cijela dodatna etaža korisnog prostora, bilo ga je potrebno produbiti, a na mjestima na kojima nije postojao izgraditi.
„Podrum je bio izazovan u tehničkom smislu jer se radilo o postupku koji se ne primjenjuje često. Morali smo preuzeti opterećenje s postojećih temelja što smo napravili ugradnjom više od 800 betonskih stupnjaka. Bilo je izazovno i impresivno za vidjeti taj tehnološki dio izvedbe. On je sada, kada se sve završilo, nažalost potpuno nevidljiv, nitko nije svjestan što se tu dogodilo“, komentirao je Josip.
Više slojeva čitanja muzejskog postava
Na etažama -1,+1 i +2 organizirani su izložbeni prostori te su kao dodatni elementi umetnuti mostovi radi ostvarenja boljih komunikacija, a koji ujedno u sebi sadrže scensku tehniku i rasvjetu potrebnu za razna događanja i za osvjetljavanje velikih eksponata.
Sam postav koncipiran je tako da se u postojeće tkivo (nekadašnje "salone", "sobe" palače) insertiraju "izložbene sobe", poput ubačene kutije, gotovo kao cjeloviti autonomni elementi koji sadrže kompletni sadržaj, intepretaciju, rasvjetu, zvuk..., s memorijom na nekadašnje muzejske kabinete čuda.
Kako u prostoru pronaći balans između vizualnog, narativnog, atmosferskog, dati mu identitet unatoč heterogenoj građi, prenijeti poruku posjetitelju, proces je koji traži puno promišljanja, duboko ulaženje u građu i njezino razumijevanje te odgovaranje na niz uvjeta, ističe arhitektica. Osim što morate odgovoriti na određene kustosko-muzejske uvjete (što se izlaže i što je bitno za neku priču i prijenos znanja i informacija), tu su i zadani perimetri prostora koji postoji sa svojim gabaritima, dodaje.
„Nama je bilo primarno da postav bude edukativan i znanstveno elaboriran na pristupačan način, a istovremeno ugodan za boravak, vizualno atraktivan i atmosferičan, s eksponatima u prvom planu. Koncipiran je tako da ga možete sagledavati na jako puno razina. Ima više slojeva čitanja; od onog najjednostavnijeg za djecu i manje zahtjevnu publiku, do onog najdubljeg – visokoznanstvenog”, objašnjava arhitektica.
Provođenje složenih termotehničkih instalacija – najmanje vidljiv, ali najzahtjevniji dio posla
Na zadnjoj etaži smješteni su uredi i vrlo složene termotehničke instalacije koje su potrebne da bi se muzejska građa mogla sačuvati.
„Bilo je vrlo zahtjevno sve te silne termotehničke i druge instalacije – protupožarne zaštite, evakuacije, dizala... provesti i integrirati u jednu staru kuću koja nije projektirana za takve najsuvremenije standarde. Taj dio posla je najmanje vidljiv, ali mislim da je bio najzahtjevniji”, komentirala je Vanja.
O izazovima uvođenja modernog, energetski učinkovitog Samsung klimatizacijskog sustava u građevinu staru više od 200 godina i različitim rješenjima koje je Samsung ponudio za ugodan boravak svih korisnika i održavanje optimalne razine temperature i relativne vlažnosti, neophodnim za dugoročnu zaštitu vrijednih muzejskih eksponata, moći ćete pročitati u našoj idućoj objavi.
Stresne i intenzivne situacije zbog kratkog roka za izvedbu
Stara zgrada bila je puna iznenađenja i neočekivanih stvari kojima se u hodu trebalo prilagođavati, plus potres kao otegnuta okolnost, plus pritisci s rokovima uvjetovanim EU projektima.
„Bilo je tu dosta stresnih i intenzivnih situacija, pogotovo kad su se usporedno odvijali grubi građevinski radovi i oni fini na postavu. Naravno, svatko je u nekom lošem položaju kada je rok u pitanju i onda svatko gleda kako što više zaštiti sebe, ali na kraju, svi smo se morali prilagoditi tim okolnostima, jer ako jedan završi, a drugi ne, to je propast projekta. Svi smo morali gledati na taj projekt kao cjelinu jer se jedino tako moglo doći do uspješnog kraja”, komentirao je Josip.
Pohvaljuju sve izvođače, pogotovo one krovne: ING -GRAD i Dizz Concept koji je radio interijer i postav.
„Projekt je bio jako zahtjevan, bilo je puno podizvoditelja, komunikacija je sa svima bila intenzivna i svi su uložili veliki trud i napor u izrazito kratkim rokovima i otežanim uvjetima”, kažu arhitekti.
Intenzivna i kvalitetna suradnja s vodstvom Muzeja
Također ističu kako su u startu ušli u intenzivan i kvalitetan dijalog s vodstvom muzeja, ravnateljicom Tatjanom Vlahović i muzejskom savjetnicom Ivom Mihoci, voditeljicom kustoskog tima.
„Drago nam je što smo mogli sudjelovati i u programiranju sadržaja, što nam je omogućilo da, uz stvarne potrebe koje su postojale, predložimo i neke dodatne, poput višenamjenskih dvorana i potpuno javno dostupnog prizemlja, kako bismo transformirali muzej u javnu zgradu koja je svima dostupna, u koju su svi dobrodošli kad požele i koja potiče posjetitelje da se vrate. To su bile neke promjene koje smo inicirali, a koje mijenjaju karakter i zgrade i tog dijela grada”, naveli su arhitekti.
Mjesto kojem se iznova vraćate
Najvećim uspjehom smatraju to što je prostor zaživio upravo na način na koji su priželjkivali.
„Muzej treba primarno predstaviti prirodoslovlje i cijelu bogatu, impresivnu građu vezanu uz njega, ali ono što nam je osobito drago jest to što je mogućnost dodatnog korištenja zgrade stvorila kulturnu interakciju između prirodnih znanosti, umjetnosti i samog grada, koja se „prelila” kroz cijelo prizemlje sve do Tuškanca”, rekla nam je Vanja.
„Mislimo da su ti dodani prostori, taj centralni hol pa onda podzemna nadogradnja i multimedijska dvorana, prostori koji postaju mjesta na koja se vraćate. Muzej tako počinje živjeti s gradom i ljudi ga iznova posjećuju, a dosad su ga uglavnom posjetili jednom u životu i više nikad. I upravo u tom dijelu – da se ljudi vraćaju vidimo potencijal za oživljavanje Gornjeg grada, a u kojem se trenutačno ništa ne događa, maltene je „mrtav“”, dodaje Josip.
Nižu se nominacije: Muzej u utrci za nagradu Mies van der Rohe i Piranesi
Projekt Hrvatski prirodoslovni muzej ove se godine našao među nominiranima za godišnju nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata „Viktor Kovačić“ u kategoriji najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva u 2024. Nagradu nisu osvojili, ali su ostali vrsni primjer od kojeg struka može učiti. U međuvremenu, dok smo pripremali ovaj tekst, došla je vijest o novim nominacijama: za najprestižniju europsku nagradu Mies van der Rohe, koju svake dvije godine dodjeljuje Europska unija u suradnji s Fundació Mies van der Rohe, kao i za nagradu Piranesi 42. izdanja međunarodne konferencije Piranski dani arhitekture.
„Mislim da je struka kroz UHA-inu nominaciju, kao i kroz ove dvije recente europske, prepoznala da smo vodili računa o međusobnom uvažavanju starog i novog pa u tom kontekstu ovaj projekt može biti primjer kako uvesti neke nove sadržaje u jednu staru zgradu i time pomoći njezinom očuvanju. Time što uvodimo nove sadržaje i prilagođavamo je novom vremenu, mi je čuvamo kako bi se ona mogla koristiti u narednih 50, 100 godina, do neke sljedeće prilike za njezinom obnovom”, kaže Josip.
Vanja kaže da se aktualna tema reupotrebe postojećeg i prenamjene ne tiče samo vrijednih palača poput ove u kojoj je Muzej, nego i industrijskih zgrada, kao i ostale baštine u Europi u kontekstu održivosti.
„Uvijek se arhitektura mijenjala, nadograđivala i prilagođavala suvremenim potrebama. Pritom je posebno važno paziti na očuvanje onoga što je posebno vrijedno i autentično. Ključno je da bude jasno i nepatvoreno vidljivo što je suvremeno, a što intervencija, i to ne mora nužno biti u velikom kontrastu, može biti i vrlo suptilno i harmonično. Iako na prvi pogled može djelovati da je teško postići takav sklad, nama je to metodski vrlo blisko - intervenirati suvremenim vokabularom u postojeće strukture.”
Možemo parirati bilo kojem većem, poznatijem i popularnijem prirodoslovnom muzeju u Europi
Muzej je početkom listopada, u sklopu Svjetskog tjedna svemira, obilježio svoju prvu godišnjicu ponovnog otvorenja nakon velike obnove.
„Bilo je poprilično burno u proteklih godinu dana, ali nekako smo se uspjeli prilagoditi, skućiti koliko smo mogli. Ipak je izrazito velika promjena s 800 prijeći na 3.400 neto kvadrata”, rekao nam je Martin Glavinić, voditelj muzejske PR službe.
Veći broj kvadrata značajno je povećao potrebe za kapacitetima po različitim odjelima. Broj grupa koje sada mogu primiti trostruko je veći pa je osnovana služba vodiča. Velik dio muzeja treba biti iskorišten maksimalno koliko je moguće, a to uključuje otvaranje niza novih programa - radionica, igraonica, proslava dječjih rođendana, predavanja za širu javnost..., što je za sobom donijelo i naglo povećanje broja zaposlenih.
Novi stalni postav muzeja obiluje multimedijalnim rješenjima i interaktivnim sadržajima, nudeći jedinstven doživljaj otkrivanja prirode, evolucije života i svemira. Posebno se ponose inovativnom instalacijom Deep Space, smještenoj u novoj multimedijalnoj dvorani. Ovaj impresivni sustav razvila je ARS Electronica iz Linza, a hrvatski muzej je jedan od rijetkih privilegiranih koji ga imaju. Trenutačno ih se koristi četiri, pet u svijetu, ističu u Muzeju.
„Službeno mogu potvrditi da je preko 90 posto posjetitelja koji nas obiđu oduševljeno i izrazito sretno što jedan takav muzej napokon može parirati bilo kojem većem, poznatijem i popularnijem prirodoslovno muzeju u Europi“, poručuje Glavinić.
Zahvaljujemo Samsung Electronics što je podržao našu priču o obnovi Hrvatskog prirodoslovnog muzeja
Projekt: Rekonstrukcija, konstrukcijska i cjelovita obnova, dogradnja palače Amadeo i izvedba novog stalnog postava Hrvatskog prirodoslovnog muzeja
Projektni tim Radionica arhitekture: Fani Frković, Antonio Jakubek, Tena Knežević, Marin Mišan, Klara Nikšić, Jelena Prokop, Ana Rako, Goran Rako, Ana Ranogajec Knežević, Josip Sabolić, Ivana Stanić
Projektni tim Vanja Ilić arhitektura: Vanja Ilić, Dominik Lovrečić, Marijana Gradečak, Bojan Pepeonik, Tena Petrović
Suradnici: RADIONICA STATIKE d.o.o., ARHINGTRADE d.o.o.
Izvođači: ING-GRAD d.d., DIZZ CONCEPT d.o.o., KGH d.o.o., ENEL-MONT d.o.o., ALING d.o.o, Smart AudioVisual d.o.o.
