Projektiranje i obnova Dvorca Janković u Suhopolju

Investitor, Virovitičko-podravska županija, prijavio je projekt rekonstrukcije na natječaj za financiranje sredstvima iz fondova Europske Unije, ali je bilo potrebno razdvojiti etape realizacije kako bi se svaka zasebno što uspješnije mogla aplicirati na natječaje. Zato se projekt (dokumentacija, ali i sama realizacija) radio u fazama.

U zadnjoj etapi izvodili su se radovi na izgradnji glavne zgrade te istočnog i zapadnog krila. Oba krila su se tijekom vremena u cijelosti urušila. Zamijenjena su novima, a zadržan je njihov primarni volumen. Prvobitna ideja bila je da se glavna zgrada rekonstruira. Zbog izrazito lošeg stanja ona je također morala biti srušena do prizemlja kako bi se izgradila iznova.

Podrum glavne zgrade je u potpunosti sačuvan i rekonstruiran u izvornom obliku, sve u suradnji s konzervatorima kako bi projekt u konačnici bio što bliži izvornom stanju. Oblikovanje glavne zgrade u potpunosti poštuje njena povijesna graditeljska i stilska obilježja. Projekt obnove Dvorca Janković u Suhopolju sufinanciran je bespovratnim sredstvima Europskih strukturnih i investicijskih fondova. Ukupni prihvatljivi troškovi projekta iznose 39.767.716,50, od čega su bespovratna sredstva 33.149.096,67 kuna. 3LHD je projekt obnove i revitalizacije sklopa Dvorca Janković dobio na natječaju javne nabave početkom 2013.

O projektu rekonstrukcije i nadogradnje Dvorca Janković ispričao nam je Saša Begović iz 3LHD-a.

Vaš je ured glavni i odgovorni projektant rekonstrukcije i nadogradnje Dvorca Janković u vlasništvu Virovitičko-podravske županije. Možete nam kazati koja je razlika u pristupu u odnosu na projektiranje novogradnje?

Najveća je razlika u pristupu – kod rekonstrukcija stare građevine bitno je prepoznati što je to vrijedno i posebno u postojećoj arhitekturi i konstrukciji kuće. Pod posebnim mislimo na elemente koji su povijesno vrijedni ili umjetnički vrijedni. Također se u obzir uzima mišljenje konzervatora – što je potrebno zadržati, naglasiti. To je obično polazna točka od koje se kreće s projektima rekonstrukcije i dogradnje. Ponekad se respektira čak i građevni materijal i neki od oblikovnih elemenata građevine. Uz to, smatramo da svako vrijeme nosi svoje vrijednosti, pa tako i naš doprinos mora biti suvremen, s otvorenim, jednostavnim prostorima koji omogućuju i (moguće) buduće intervencije.

Koji su dijelovi projekta bili najzahtjevniji?

Neki dijelovi kuće su iz 18.stoljeća – starost objekta i oštećenja nastala tijekom vremena svakako su bili najveći izazov. Najzahtjevniji su bili upravo dijelovi koji su se urušili i koje je trebalo vratiti u izvorno stanje. Tijekom vremena je građevina dovedena do stanja raspadanja, tako da smo na kraju oba krila potpuno zamijenili s novima i zadržali samo njihov primarni volumen, a suvremeno smo reagirali na svim arhitektonskim elementima. Prekrasna ciglena lučna konstrukcija podruma glavne zgrade je u potpunosti sačuvana i na tome smo inzistirali jer je to možda graditeljski najvrjedniji dio Dvorca.

Na čemu je bio najveći fokus?

Najviše smo se fokusirali na to da se Dvorac i njegov značaj u prekrasnom perivoju očuvaju te da dobije funkciju koja bi omogućila svakodnevno korištenje objekta. To je jedini način da povijesne građevine egzistiraju u suvremenom kontekstu.

Kod rekonstrukcija povijesnih građevina u pravilu se tek na otvorenom gradilištu vidi pravo stanje stvari. Do kojih je problema pri ovoj obnovi došlo te kako ste ih rješavali?

Upravo tako, pravo stanje se vidi tek kada se otvori konstrukcija i svi elementi (pod, zid, strop). U ovom slučaju neki dijelovi su bili zaista u potpunom raspadu i zato je odlučeno da se ide u novu konstrukciju. Doslovno smo na licu mjesta mijenjali odluke u suradnji s konzervatorima, i najčešća odluka bila je zamjenska građevina. Veliki je problem predstavljala tijekom godina nakupljena vlaga u zidovima, što se mjesecima isušivalo. Koristili smo tradicionalne materijale u obnovi i rekonstrukciji jer smo željeli sačuvati izvorni identitet građevine.

Jeste li birali suradnike prema referencama u povijesnim obnovama?

Dvorac Janković, perivoj koji ga okružuje te odvojeni objekti ledenice i kapelice koji se također nalaze na parceli, zaštićeno su kulturno dobro. Zbog toga je jedan od osnovnih zahtjeva kada smo se javljali na natječaj javne nabave bio da imamo potvrdu Ministarstva kulture da možemo raditi na objektima koji su zaštićena kulturna dobra. Investitor pri raspisivanju natječaja nije inzistirao da svaki član tima ima potvrdu ministarstva (dakle i vanjski suradnici koji rade s nama na Dvorcu Janković), već smo birali suradnike koje smo smatrali najprimjerenijima za rad na tako osjetljivom projektu, prema njihovim referencama i dotadašnjem iskustvu.

Uz Dvorac dolazi i perivoj u kojem su očuvana i stabla iz perioda izgradnje Dvorca. Podsjeća li uređenje krajobraza na to doba i kako ste to postigli?

Namjera nam je kod uređenja krajobraza bila da se sačuva izvorni perivoj, u obliku u kojemu je bio dok je Dvorac još bio nov. Sukladno tome, projekt uređenja krajobraza je najvećim dijelom bio usmjeren na to da se sačuvaju postojeća stabla, uklone ona za koja je dendrološkom analizom zaključeno da su prestara ili bolesna, i da ih se eventualno zamijeni s novim stablima. Novo rješenje je također u obzir uzelo suvremene zahtjeve za prilazom namijenjenom motornim vozilima (kojih u vrijeme gradnje Dvorca u 18. st. nije bilo), prometno rješenje je osmišljeno kako bi minimalno narušilo izvorni oblik perivoja, a u isto vrijeme omogućilo funkcionalnost u budućim scenarijima korištenja.

Koja je sadašnja namjena dvorca?

Dvorac je nakon rekonstrukcije postao Centar za posjetitelje sa smještajnim kapacitetima. Sredstvima iz EU fonda pokriveni su projekti rekonstrukcije glavne zgrade te istočnog i zapadnog krila s 15 smještajnih jedinica. Dodatni sadržaji koji su se ovim projektom priveli namjeni su i prostor vinoteke, multifunkcionalna dvorana, wellness i bazen. Na parceli se još nalaze kapelica i ledenica, ti objekti nisu vezani za glavni objekt, ali u planu je da se rekonstruiraju u budućnosti.

Prvobitna namjera investitora (iz 2013.) bila je da projekt bude poslovna građevina (hotel). Projekt je uz rekonstrukciju Dvorca predviđao prenamjenu ledenice u kušaonicu vina te rekonstrukciju kapelice. 2014. se plan nešto promijenio, Dvorac je trebao postati centar kompetencija za selektivne oblike turizma. Finalno, Dvorac je po završetku rekonstrukcije 2021. godine postao centar za posjetitelje.