Za rekonstrukciju Dvorca Janković ključan je bio odabir statičkih ojačanja i materijala

U nekoliko nastavaka ispričana je priča o Dvorcu Janković. Ovdje smo pisali o povijesnim činjenicama, a o samom projektu izlagao je arhitektonski ured 3LHD, ujedno i autor projekta rekonstrukcije Dvorca Janković u Suhopolju.

Najnoviji nastavak ulazi još dublje u temu, sve do iskopa i sanacije vlage u zidovima. Arhitektica Tanja Herr iz Fibrana pojasnila je kojim materijalima je spriječena pojava vlage, dok projektant konstrukcije Juraj Pojatina piše o istraživanjima koja su prethodila statičkim proračunima. Saznajte kojim je rješenjima spoj stare građevine i novogradnje, oblikovno identičan povijesnom dvorcu Janković, ponovno postavljen u funkciju.

Vlaga, hladnoća i propuh sanirani modernim rješenjima

Rekonstrukcije su uvijek osjetljive teme, posebno delikatne onda kad se radi o potrebi za većim zahvatima koji obuhvaćaju djelomična rušenja. Zaštita graditeljskog nasljeđa štiti ne samo izvorne oblike i konstrukcije građevine, već i materijale. No živjeti u dvorcu daleko je od romantičnog prizora vatre iz kamina. Upravo suprotno, stara zdanja nerijetko odišu vlagom, hladnoćom, propuhom…

Zakon o građenju opisuje upravo ove pojmove kroz temeljne zahtjeve za građevinu:

• Mehanička otpornost i stabilnost
• Sigurnost u slučaju požara
• Higijena, zdravlje i okoliš
• Sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe
• Zaštita od buke
• Gospodarenje energijom i očuvanje topline
• Održiva uporaba prirodnih izvora

Uz dužno poštovanje izuzetaka najvišeg stupnja zaštite graditeljskog nasljeđa, zahtjevi za zdravijom i energetski štedljivijom gradnjom mogući su i kroz rješenja koja se postižu uz pomoć građevinskih materijala novije generacije.

Razumna mjera poštivanja starih i korištenja novih materijala, kroz oblikovanje čuva izvorni oblik ili kreira njegovu vjernu repliku. Pri tome poštujući i današnje zahtjeve korisnika i građevinske regulative, koja sve više pažnje posvećuje uštedi energije i očuvanju okoliša.

Koliko daleko idemo u očuvanju graditeljskog nasljeđa?

-Ova me tema prisjeća na jedno predavanje prof. Nevena Šegvića. Svi ga pamtimo kao elokventnog kritičara i zagovornika zdravog razuma i ne pokoravanja slijepom slijeđenju pravila. Kako je nakon vrlo razornog potresa u Dubrovniku 1979. bilo oštećeno mnogo spomenika kulture i starih građevina, prof. Šegvić je na primjeru Straduna dao svoj komentar koji je glasio otprilike ovako: ”I šta bi oni sad, ako kopamo ispod kamenih ploča, možda nađemo cigle, pa hajdemo, kaže, maknuti kamen sve do cigle, a možda ispod nje nađemo blato… pa da onda skinemo i ciglu sve do blata!?”

Dovodeći tako temu do apsurda, naglasio je upravo tu granicu zdravoga razuma u poštivanju starina pod svaku cijenu. Budući da se u stara vremena, baš kao i danas također pribjegavalo uštedama na račun kvalitete, neka od tih rješenja možda ni u to vrijeme nisu bila najkvalitetnija rješenja.

Prilagodba povijesne građevine modernom življenju

Obnova Dvorca Janković primjer je revitalizacije zdanja koje se nalazi u prekrasnom parku. Upravo pozicija usred šume čini Dvorac posebnim i u građevinskom smislu. Teren na kojem se nalazi čisti je pijesak. U takvom se tlu vlaga dugo zadržava, a voda isto tako dobro procjeđuje, naravno, ukoliko ima gdje otjecati za što je potrebna kvalitetna drenaža oko objekta. No takvi su uvjeti uz debele zidove od opeke, idealni za vinske podrume i čuvanje hrane.

Naravno, danas nije potrebno živjeti u nekontroliranoj vlazi, da bi se postigli idealni uvjeti. Stoga se u prekrasnim nadsvođenim podrumima pristupilo injektiranju kako bi se spriječio prijenos kapilarne vlage iz tla. S vanjske strane Dvorca je otkopano sve do temelja, kako bi se izvela ne samo drenaža, već i adekvatna hidro i toplinska izolacija.

Kvalitetno rješenje uključuje bitumensku hidroizolaciju u trakama i hladnim premazima koji su pogodni za izoliranje neravnina i prodora. Kao zaštita hidroizoacije, ali i očuvanja topline, ovdje jedino u obzir dolazi XPS – esktrudirani polistiren, koji ne upija vodu. U tu svrhu su ovdje korištene glatke ploče FIBRANxps 300 L. Glatke ploče imaju najmanji faktor upijanja vlage, koji ih čini idealnim upravo u situacijama gdje su trajno uronjene u vlagu ili vodu.

No ovdje je FIBRANxps našao još jednu zanimljiviju ulogu, u sendvič zidovima. Obzirom na želju da s vanjske strane ostane vidljiv zid od stare opeke, obrađen četkanjem vapnene žbuke, toplinska je izolacija ugrađena između nosivog zida i vanjske obloge od stare opeke.

Nosivi zidovi od opeke i djelomično betona, obloženi su FIBRANxps ETICS GF pločama, ukupne debljine 10 cm. Ove ploče imaju površinsku strukturu tzv. “napolitanku” na koju dobro prijanja građevinsko ljepilo, za prihvat fasadne opeke. U nosivi zid su ploče pričvršćene “tiplama”.

Za teže fasadne obloge, od kamena, koristimo FIBRANxps ETICS BT ploče s horizontalnim utorima za bolji prihvat morta i pridržavanje teške obloge.

Na dogradnjama Dvorca, u kojima je smještajni kapaciteti, segmentni prozori izvedeni su pomoću starinskih oblučila. XPS se kao materijal lako obrađuje i prilagođava potrebnim oblicima, pri čemu rezani rub ne utječe na svojstva materijala.

Svestrana upotreba FIBRANxps ploča nosi i druga rješenja toplinskih izolacija na građevinama, gdje nije moguće ugraditi toplinsku izolaciju s vanjske strane zida, bilo zbog geometrije objekta ili zaštite fasade.

Ovaj je materijal idealan za izoliranje s tople, unutarnje strane građevine. Ne upija vlagu, nije potrebno izvoditi parnu branu, a moguće ga je postaviti na zidove, stropove, u vlažne prostorije. Iz njega se daju iskrojiti profilacije i raditi manje zakrivljene površine bez posebne obrade i rezanja.
Ukratko, rješenja su brojna. Treba samo pustiti mašti na volju, a mi smo tu da pomognemo tehničkim rješenjima.

Tanja Herr, dipl. ing. arh.
Tehnička podrška  - Fibran d.o.o. 

Stanje konstrukcije određuje smjer rekonstrukcije

Osvrt na obnovu Dvorca Janković i način izvođenja konstrukcije potražili smo kod statičara Juraja Pojatine,  dipl.ing.građ. iz Studia Arhing.

-Projektiranje obnove nosive konstrukcije kompleksa dvorca trajalo je dugo, prvenstveno zbog značajnog obima istražnih radova i ispitivanja, potom sagledavanja zatečenih nalaza, složenih proračunskih analiza te usuglašavanja odluka s nadležnim konzervatorima. Uz stručne konstruktorske preglede provedena su istraživanja drvene i zidane konstrukcije (svodovi), geomehanička istraživanja, te konzervatorsko-restauratorska istraživanja. Ovdje ističem da je kod obnove ovakvih objekata ključna priprema, odnosno istraživačka i projektna faza.

Neke odluke o uklanjanju potpuno degradiranih dijelova kompleksa bile se teške, ali s veseljem ističemo da je najvrjedniji dio glavne zgrade, a to je podrum s vrijednim zidanim svodovima spašen, unatoč teškim oštećenjima zidane strukture, zbog diferencijalnih slijeganja srednje linije zidova.

Problem tla, koje je tijekom vremena uzrokovalo oštećenja podrumskih dijelova uklonjen je izvedbom pilotne konstrukcije ispod podrumskih zidova. Konstrukcija je opterećenja građevine prenijela u dublje stabilnije slojeve tla. Tehnološki se radilo o najzahtjevnijem dijelu izvođenja, ali smo pravilnim redoslijedom izvođenja zahvata, uz stručne i odgovorne izvođače uspjeli do kraja izvesti projektirano rješenje.

U zaključku želim naglasiti da je gotovo nemoguće samostalno osmisliti optimalno rješenje, posebno kada govorimo o statici zgrade. Komunikacija između konzervatora, arhitekta i konstruktera je odlučujuća za kvalitetu odabranog rješenja i zato su ovakvi projekti drugačiji od ostalih. Drugačiji po traženom senzibilitetu za kontekst i spremnosti na dijalog.