Koliko su zgrade bolje nakon energetskih obnova?

Istraživanje u sklopu projekta Congregate provodilo se u razdoblju od ožujka do travnja 2022. na uzorku od 800 ispitanika i dalo je odgovore na brojna pitanja povezana uz energetske uštede, kvalitetu zraka i toplinsku ugodnost, točnije kako sami korisnici kroz iskustvo stanovanja doživljavaju uštede i prednosti energetskih obnova. Voditelj projekta izv. prof. Bojan Milovanović ukratko nam je objasnio najbitnija saznanja proizašla iz istraživanja koje je provodio skupa sa kolegicom dr. sc. Marinom Bagarić na Građevinskom fakultetu u Zagrebu.

Pokazalo se kako nakon provedenih projekata energetskih obnova nisu ostvarivane uštede pri potrošnji energije u onim iznosima koji su projektno predviđeni. Bojan Milovanović pojasnio je kakva je realna slika stanja.

Koji su pozitivni pomaci?

Vi ste kroz projekt Congregate došli do određenih rezultata tako što ste provodili istraživanja na uzorku od 800 ljudi, što ste po pitanju ušteda saznali?

Kroz projekt Congregate smo saznali nekoliko pozitivnih stvari, ali i stvari koje su nas neugodnije iznenadile. Krenut ćemo pozitivnim tonom, a pozitivno je svakako da je u Hrvatskoj velik broj ljudi, gotovo 80% ispitanika čulo za razne programe sufinanciranja energetske učinkovitosti, odnosno energetske obnove višestambenih zgrada, što je svakako brojka za pohvalu. Problematično je pritom da nešto manji broj (12% ispitanika) zna detalje o programima sufinanciranja i samom procesu prijavljivanja, što otkriva da postoji značajna potreba za širenjem ovakve vrste informacija. Kad se vratimo na pitanje ušteda, ispitanici koji su proveli neku od mjera energetske učinkovitosti u svojim zgradama na žalost ne vide uštede kakve se očekuju, pa tako gotovo 45% ispitanika ne vidi smanjenje troškova za energente u svojim zgradama, a značajne uštede vidi tek nešto manje od 9% ispitanika.

Ovi subjektivni stavovi građana postaju relevantni pogotovo jer je poznato da 27,2% građana prima informacije o programima energetske obnove u razgovorima sa susjedima i poznanicima te 63,5 % internetom i društvenim mrežama, putem kojih se svakako može generirati negativan publicitet.

Dodatno, vrlo je zanimljiv podatak da su ispitanici, bez obzira na svoja primanja voljni izdvojiti dio vlastitih sredstava za mjere energetske učinkovitosti, što sasvim sigurno govori puno o tome da građani zapravo vjeruju da energetska učinkovitost daje rezultate kroz određen vremenski period. Pokazalo se također da je 41,8% ispitanika zajedničke mjere energetske obnove zapravo sufinanciralo iz vlastitih sredstava, a tek 18,9 % ispitanika je tražilo kredite banaka.

Rezultati dovode i do važnog zaključka u vezi s korištenjem javnih potpora mjerama energetske učinkovitosti u višestambenim zgradama. Naime, udjeli kućanstava koja su koristila programe potpora financiranja najmanji su u odnosu na ostale izvore financiranja (samo 8,7 % za zajedničke mjere, odnosno 3,1 % za privatne mjere). To znači da je relativno velik broj ispitanika zainteresiran za energetsku učinkovitost i da su samim time odlučili uložiti vlastita sredstva ili podići bankovne kredite kako bi proveli neku od mjera energetske obnove zgrade, a da javne potpore koristi u prosjeku manji broj ispitanika, što naravno ovisi o dostupnim javnim sredstvima, ali i visini stope subvencioniranja. Također treba imati na umu da su ovi podaci prikupljeni na početku rata u Ukrajini te da su prikupljeni prije porasta cijena energenata te javnog narativa o nestašici energenata u zimi 2022-2023 koji se dogodio tijekom kasnog proljeća i ranog ljeta 2022. godine.

Prednosti zamjene prozora i problemi koji se javljaju?

Koje su prednosti zamjene prozora novima prilikom energetskih obnova i što bismo tu mogli napraviti bolje kako bismo sutra izbjegli pojavu plijesni ili gubitke energije prečestim prozračivanjima? (RAL ugradnja, ventilacija u profilu).

Svi koji se osjećaju neugodno u svojim stanovima i kućama zbog pretjeranog strujanja zraka oko prozora znaju da su prozori iznimno bitan element toplinske ovojnice zgrade. Prednosti ugradnje prozora mogu se svesti na nekoliko točaka, a to su smanjeni gubici topline (tzv. Transmisijski kao i ventilacijski gubici), ali i povećana ugodnost boravka u prostoru. Ta ugodnost boravka može se vezati na ranije spomenuto strujanje zraka oko prozora i kroz prozore koji su uvjetovani razlikom temperature na površini prozora i temperature zraka, kao i djelovanja pritiska vjetra, odnosno "puhanje" kroz prozore. Nadalje, zamjenom prozora smanjit će se i razina buke u unutarnjem prostoru, i to buke koja dolazi iz vana (od prometa itd.). Problem koji se često javlja nakon vrlo skupe zamjene prozora je da se pojave gljivice i plijesan na površinama građevnih dijelova (najčešće toplinskim mostovima), a razlog je što "zaboravljamo" na evakuaciju vlage iz zraka u našim stambenim prostorima. Činjenica je da se zamjenom prozora zrakopropusnost ovojnice zgrade smanjuje, što dovodi do povećanja relativne vlažnosti zraka. Ako je vlažnost zraka nekoliko dana povišena (općenito se može reći veća od 60%), vlaga iz zraka se apsorbira u materijal, podigne vlažnost samog materijala te stvori uvijete za pojavu i rast gljivica i plijesni.

Tako se velikim novčanim ulaganjima u zamjenu prozora poboljšava temperaturna ugodnost i smanjuje strujanje zraka, smanjuju se toplinski gubici, kao i razina buke u prostoru, ali se javljaju novi problem s gljivicama i plijesni na slabo izoliranim mjestima vanjske ovojnice zgrade.

Može se zaključiti da se reguliranjem (smanjenjem) vlažnosti zraka u prostoru mogu riješiti problem s gljivicama, a reguliranje vlažnosti može se ostvariti ili smanjenjem aktivnosti u prostoru (što ne dolazi u obzir) ili ventiliranjem prostora. Ventilacija zraka može biti prirodna ili mehanička, a dok prirodnoj ventilaciji otvaranjem prozora mnogi pribjegavaju jer ne zahtjeva nikakve dodatne troškove, kroz projekt Congregate se pokazalo da je ista znatno manje učinkovita nego mehanička ventilacija s povratom topline. Kod prirodne ventilacije izmjerene razine relativne vlažnosti te CO2 u 50 stanova mjerenih kroz projekt Congregate pokazuju da ljudi ne ventiliraju redovito svoje stanove, što rezultira gore opisanim problemima s gljivicama, ali i narušenom kvalitetom zraka u smislu razina CO2.

Za optimalnu ventilaciju prostora, iskustvo je pokazalo da je ipak najbolja mehanička ventilacija s povratom topline bez obzira na izvedbu (centralizirani sustav ili decentralizirani sustav). Za postojeće zgrade vrlo su primjenjivi decentralizirani sustavi koji se mogu ugrađivati u zidove, prozorske profile, u razinu kutija za rolete, špalete prozora itd.) te zahtijevaju samo priključak na struju.

Kako bi povećali zrakopropusnosti prozora, mnogi ljudi se dosjete neispravnom pristupu, pa režu brtve na prozorskim krilima. Mogu samo reći da postoje razlozi zbog kojih su brtve na prozorima, te moram opet ponoviti da plaćanje skupe stolarije i naknadno njezino oštećivanje zasigurno nije ispravan pristup rješavanju problema.

Drugi problem koji se kod nas događa je činjenica da se izbjegava pravilna montaža prozora (tzv. RAL montaža), a koja podrazumijeva:

1) vanjsko brtvljenje spoja okvira prozora i zida čija je svrha sprječavanje ulaska vode izvana,

2) toplinsku izolaciju međuprostora između okvira i zida te

3) unutarnje brtvljenje spoja okvira prozora i zida čija je svrha kontrola paropropusnosti i sprječavanje ulaska zraka a time i vlage u međuprostor.

Drugim riječima, pravilna ugradnja prozora s navedena tri koraka smanjuje mogućnost pojave građevinske štete, a morat ćete mi vjerovati da primjera s građevinskom štetom nastalom zbog loše ugradnje stolarije ima i više nego što se može pobrojati u kratkom intervjuu. Zaključio bih jednostavnim postulatom koji uvijek spominjem, a koji se na engleskom sjajno rimuje: Build tight, ventilate right.

Ako već imate mehaničku ventilaciju s povratom topline u zgradama, to ne znači da se radi o zgradi u kojoj se ne smiju otvarati prozori. Prozore naravno smijete otvarati koliko želite, stvar je samo u tome da NE MORATE NUŽNO otvarati prozore. S druge strane, u slučaju prirodne ventilacije, MORATE redovito i bez odgađanja nekoliko puta dnevno otvarati prozore tijekom hladnih dana, vjetrovitih dana, kišovitih dana itd. što nije uvijek jednostavno. 

Što možemo bolje?

Kad se radi nova fasada na kući ili zgradi kao rezultat ostvaruju se uštede energije, no kako će se postići najbolji rezultati kad već dižemo skelu, točnije gdje ostvarujemo uštede, a gdje možemo uštedjeti na samom projektu?

Toplinska izolacija je sjajan temelj svakom projektu obnove, ali kad razmatrate debljinu toplinske izolacije, potrebno je naglasiti da tu postoji optimum i da povećanje debljine izolacije u nedogled ne doprinosi na željeni način uštedama energije. Optimum ovisi o mnogo parametara te projektant treba mnogo truda da bi ga pronašao na zadovoljstvo klijenta. Infiltracija zraka i zrakonepropusnost vanjske ovojnice zgrade obično su zanemareni parametri tijekom energetske obnove ili projektiranja nove zgrade, posebno u Hrvatskoj i drugim srednje i južno europskim zemljama, gdje standardi o zrakonepropusnosti nedostaju u nacionalnim propisima ili se vrlo često ne poštuju. Dokka i Rodsjo su sredinom 2000-tih razvili "Kyoto piramidu", kategorizirajući radnje koje se moraju uzeti u obzir tijekom projektiranja energetski učinkovitih zgrada. Kyoto piramida klasificira smanjenje gubitaka topline kao primarnu mjeru prema pasivnom dizajnu, nakon čega slijedi smanjenje potrošnje električne energije, korištenje sunčeve energije, prikaz i kontrola potrošnje energije i odabir energenta.

Želim naglasiti da dobar projekt treba pronaći optimum između arhitektonsko građevinskih mjera, strojarskih i elektro mjera te samo takav sveobuhvatni pristup rezultira najboljim rješenjem. Dobar temelj (a to je smanjenje potrebe za energijom – toplinska izolacija) se tada može nadograditi s kvalitetnih niskotemperaturnim sustavima grijanja, a na kraju se onda mogu koristiti i obnovljivi izvori energije i to u vrlo velikom udjelu u odnosu na ukupnu potrebu zgrade za energijom.

Minimiziranje toplinskih gubitaka, rezultira stabilnim unutarnjim okolišem i manjom potrošnjom energije za održavanje toplinski ugodnog okoliša.

Zašto ne štedimo koliko smo predvidjeli u projektima energetskih obnova?

Koje su okolnosti utjecale na slabije rezultate provedenih projekata za energetsku obnovu ?

Ovo je teško pitanje, kroz projekt Congregate, mjerenja su također pokazala da uštede nisu ni približno veće ili jednake 50% u usporedbi sa stanjem prije obnove. Na primjer, uspoređujući potrošnju energije tijekom prošle i pretprošle godine u dvije jednake zgrade sagrađene u Novom Zagrebu krajem 1970-tih jedna nasuprot druge, pri čemu je jedna energetski obnovljena, ušteda toplinske energije je na razini od cca 20%.

Uzrok tome je svakako mješavina nekoliko potencijalnih razloga u kojima se ističu:

1) korištenje zgrade – u smislu temperature grijanja. Mjerenja su u 50 stanova pokazala da su u velikom broju stanova temperature grijanja između 24 – 25 °C. Prirodno provjetravanje nakon energetske obnove također uzrokuje povećane toplinske gubitke.

2) Ulazni podaci u inicijalne proračune i proračune za očekivane uštede – radi se o standardiziranim ulaznim podacima koji kao što je bilo potvrđeno mjerenjima nisu primjenjivi u velikoj većini mjerenih zgrada u Hrvatskoj. S druge strane, s obzirom na to da se u Hrvatskoj sufinanciraju projekti energetske obnove višestambenih zgrada koji postižu 50% ili više ušteda energije, javna je tajna da se vrlo često proračun potrošnje energije korigiraju na lošiju situaciju da bi se nakon toga proračun ušteda energije radio s karakteristikama materijala određenim u idealnim uvjetima (na primjer toplinska provodljivost s 0% vlažnosti) a sve s ciljem kako bi se lakše postigle željene uštede energije. Ovakva praksa naravno onda rezultira manjim uštedama energije u korištenju nakon energetske obnove.

3) Metodologija i algoritmi za proračun – potrebno je znati da svaki proračun, pa tako i proračun potrošnje energije u zgradama sadrži mnoge pretpostavke i pojednostavljenja koje ne doprinose na jednaki način kod neizoliranih te izoliranih zgrada, tako da onda dolazi do razlika u proračunom predviđenoj i stvarnoj u potrošnji energije.

4) Izvođenje radova – ako se izvođenje radova ne provodi u skladu s pravilima struke ili se događaju razni kompromisi na gradilištima, rezultat su vrlo često povećani gubici topline. S druge strane,ako se ugrađuju realni proizvodi i sustavi njihova stvarna svojstva su nešto lošija od onih proračunatih (ako zbog ničeg drugog, tada zbog realnog sadržaja vlage u materijalu).

5) Znanje i resursi osobe koja provodi proračun - uvijek treba imati na umu da proračun zahtijeva puno znanja i vremena da bi se napravio kvalitetno, a s obzirom na vrlo čestu situaciju u Hrvatskoj da ima malo vremena za kvalitetan proračun, ali tu je i cijena samog projektiranja koja je niska što svakako ne doprinosi točnosti samog proračuna.

Što biste savjetovali suvlasnicima svih onih zgrada koje imaju provedene radijatore i čije se kotlovnice nikada nisu pokrenule?

Pretpostavljam da se ovdje radi o zgradama u primorskim krajevima Hrvatske koji računaju da se potrebna energija za grijanje zimi može nadoknaditi grijanjem putem "klima uređaja". Savjet za takve zgrade bi bio da odmjere ugodnost kao i troškove grijanja korištenjem ovakvih sustava te pokušaju u konzultaciji sa stručnjacima, ponajprije strojarskim inženjerima, odrediti troškove postojećih kotlovnica koje nisu nikada pokrenute. Vjerojatno će se javiti troškovi održavanja, testiranja i prvog pokretanja sustava koji dugo vremena nije radio, ali logika izvornog projektanta je vjerojatno bila ispravna i postoje razlozi zbog čega je sama kotlovnica izgrađena i koji bi mogli i trenutno biti povoljni za stanare. Ali kako sam rekao, potrebno je provesti dublju analizu, promatrajući zgradu, stanare itd.