Mogu li to graditi bez dozvole?

Svaka intervencija u prostoru mora biti u skladu s propisima i prostornim planom. Prostor je važan i ograničen resurs pa je logično da su prava koja proizlaze iz vlasništva ograničena, odnosno da zajednica/društvo ima pravo zaštititi prostor kao javno dobro, dobro budućih generacija i šire životne zajednice. Ali zaštitu treba provoditi dosljedno, smisleno, pravedno i učinkovito.

Mogu li to/tu graditi bez dozvole? - jedno je od najčešćih pitanja koja me kao arhitekta pitaju prijatelji.

Odgovor je jednostavan i ima dva dijela: 

1) Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima propisuje što se smije graditi bez građevinske dozvole

 2) Prostorni plan propisuje gdje se što uopće smije graditi.

Drugim riječima, ako prostorni plan ne dopušta neki tip gradnje na nekom mjestu ili nekom tipu čestice, za gradnju za koju je potrebna dozvola neće se moći dobiti dozvola, a gradnja za koju nije potrebna dozvola također je naprosto zabranjena. Jer je prostorni plan ne dopušta. Točka.

Svaka općina/grad ima svoj prostorni plan, koji se razlikuje od drugih, i treba ga detaljno proučiti da se za konkretnu graditeljsku ideju i konkretnu česticu nađe odgovor na vječno pitanje iz naslova. Nema prečaca tipa «čestica mi je u građevinskom području, dakle mogu graditi», već je potrebno:

1) Od općinskog ureda za prostorno planiranje ishoditi lokacijsku informaciju za česticu;

2) Pronaći položaj čestice na svakoj karti iz prostornog plana i vidjeti što karte govore o toj čestici;

3) Pročitati cijeli tekst prostornog plana i vidjeti koje se odredbe odnose na tu česticu.

Sva tri koraka su nužna. Puno toga se ne smije graditi u građevinskom području. A ponekad se nešto smije graditi i izvan građevinskog područja. Sve piše, a ako ne piše jasno, arhitekt kojeg se angažira da analizira plan ima pravo tražiti tumačenje plana od županije u kojoj se nalazi općina i čestica.

Zašto susjed nešto smije, a ja ne smijem? Zar ne vrijedi prostorni plan jednako za sve? - sljedeće je najčešće pitanje.

Odgovor je također u prostornom planu. Možda je jedna čestica manja, druga veća, jedna uža, druga šira, jedna u zoni klizišta, druga izvan nje, jedna uz uži dio ceste, druga uz širi, jedna u manjem nagibu, druga u većem, jedna bliže vodotoku, druga dalje od njega, i tako dalje.

Kad se sve odredbe plana koje se tiču neke čestice primijene na tu česticu, za dvije čestice u istoj ulici mogu se dobiti jako različiti odgovori po pitanju što je i kako moguće graditi ili (na)dograđivati, odnosno rekonstruirati. To je strateški nužno znati prije eventualne kupnje čestice.

Kad se čovjek prvi put susretne sa svime time, može djelovati komplicirano, ali zapravo je sve jako logično. I ima dobar cilj: Poanta prostornog planiranja je odgovorno baratanje prostorom – resursom koji često uzimamo zdravo za gotovo, a zapravo je ograničen i presudan za naš opstanak i kvalitetu života.

Hoćemo li imati hrane i vode, hoćemo li imati jednak pristup obrazovanju, sportu, kulturi i zdravstvenom sustavu, hoćemo li imati dovoljno sunca i svježeg zraka, hoćemo li smanjiti zagađenje i negativni utjecaj na klimu, hoćemo li imati prilike proizvesti što nam treba i hoće li naši potomci imati sve navedeno?

Sve je to pitanje zajedničkog dobra i zato ima smisla da prostorni planovi određuju kako smijemo, a kako ne smijemo koristiti svoje privatno vlasništvo, uključujući čestice, građevine i novac za investiranje. Dakle, umjesto da se bunimo protiv prostornih planova, trebamo zahtijevati da oni budu smisleni, održivi, pravedni te jasno i nedvosmisleno napisani, a da njihova provedba bude dosljedna i nepotkupljiva.

Među ostalim, sve prijedloge za izmjenu prostornog plana možemo poslati nadležnom uredu u bilo kojem trenutku (prije nego što službeno krene postupak izmjena!), i možemo sudjelovati u javnoj raspravi kada se donosi novi plan.

Autor: Veljko Armano Linta 

Arhitekt u studiju Armano Linta: armanolinta.hr 

Edukator u timu Satelit edukacije za održivost i regenerativnost: satelit-edukacije.eu