Stanovanje po mjeri čovjeka: priuštiv stan više je od krova nad glavom!
- Foto: Ivan Čorić
...U načinu života ogleda se kultura i stupanj civilizacije naroda. Tako je stanovanje rezultat opće društvene kulture ili ekonomskog napretka, ali isto tako stanovanje ima i neposredan utjecaj na razvitak čovjeka, obitelji i društva. Ovi recipročni utjecaji su u odnosu na postignuti nivo higijene, tehnike i udobnosti u stanu. Sa socijalne točke gledišta ne može se smatrati da je problem stanovanja u nekom gradu riješen ako ima dovoljno stanova, odnosno prostorija za stanovanje, ako nisu postignuti i potrebni uvjeti stanovanja. Nije svejedno da li jedna obitelj živi, hrani se, spava u jednom te istom prostoru ili u više prostora s određenom svrhom. Također nije svejedno da li će u jednom stanu, čak i s relativno velikim brojem prostorija, stanovati jedna ili više obitelji jer time opadaju glavni uvjeti stanovanja – mir, nesmetanost i osjećaj slobode u stanu... Uzevši u obzir činjenicu da čovjek u stanu proboravi veći dio svog život, prirodno je takav stan mora biti zdrav i posjedovati sve uvjete za održavanje higijene tijela. Stanovi koji nemaju dovoljno sunca i zraka, koji su vlažni i zapušteni, koji su prenaseljeni, ne pružaju higijenske uvjete stanovanja...
Ovako je prije 70 godina govorio Drago Galić, ikona hrvatske stambene arhitekture. Njegovu je arhitektonsku misao, izvadak iz predavanja, oživio prof. dr.sc. Zoran Veršić otvarajući 9. stručni skup nZEB, ove godine posvećen temi održivog i priuštivog stanovanja.
Galićeve riječi podsjetnik su da i nakon 70 godina još uvijek nismo dosegnuli standarde kojima je ovaj arhitekt i sveučilišni profesor težio. I u 21. stoljeću gradimo loše projektirane stambene zgrade, sa stanovima jednostrano orijentiranima na sjever, s minimalnom veličinom prozora, sa sobama male kvadrature, a o tome kako je organiziran tlocrt stana i kako će se on koristiti, gotovo se uopće ne govori, bitna je samo oprema, kakve pločice ili parket imamo u stanu.
Kako onda projektirati, graditi, obnavljati, modernizirati zgrade, kako u njima stvarati stambene prostore koji će pružiti higijenu, zdrave uvjete, kvalitetan i sretan boravak, kojim materijalima i sustavima to možemo postići, i pri svemu tome ispuniti zahtjeve za priuštivim i održivim stanovanjem zacrtanim Nacionalnim planom stambene politike Republike Hrvatske do 2030.?
Odgovor na sva ova pitanja pokušao se naći kroz zajednički dijalog struke, akademske zajednice, javne uprave i proizvođača građevinskih materija.
U nastavku donosimo neke od naglasaka iz uvodnog dijela konferencije.
Održivost ključni segment priuštivog stanovanja
„Priuštiv stan nije samo krov nad glavom. On je važan čimbenik kvalitete života i društvene kohezije. On mora biti kvalitetan, prostori moraju biti ugodno osunčani, prozračni, u prostoru moraju biti osigurani higijena i zdravstveni uvjeti, ali isto tako stanovi u svojem okruženju moraju imati površine za odmor, riješene parkirališne površine, ustanove za školovanje, dječja igrališta, vrtiće, javni prijevoz, zdravstvene usluge. Tek tada možemo govoriti o stanovanju koje zadovoljava potrebe čovjeka koji u njemu živi”, istaknuo je u svom uvodnom govoru prof.dr.sc. Zvonimir Veršić, predsjednik Klastera za energetsku učinkovitost i održivost u zgradarstvu - nZEB.hr.
Do 2050. gotovo sedam od 10 ljudi na svijetu živjet će u gradovima. Iz tog razloga stanovanje mora biti ključnim prioritet Europske komisije koja je najavila planove za uvođenje prvog europskog plana za pristupačno stanovanje i novu strategiju koja bi trebala uključiti uvođenje europskog povjerenika za stanovanje, povećanje investicija u pristupačno, energetski efikasno stanovanje, uvođenje tehničke podrške državama članicama i gradovima te poboljšanje zakona državnim subvencijama za izgradnju stanova u društvenom vlasništvu. Ova bi promjena trebala omogućiti brži razvoj priuštivih stanova, a posebna pažnja bit će posvećena energetskoj učinkovitosti, rekao je Veršić.
„Održivo priuštivo stanovanje predstavlja izazov koji se fokusira na stvaranje stambenih objekata koji nisu samo financijski pristupačni, oni su ekološki održivi, energetski učinkoviti i dugoročno održivi. S obzirom na sve veće klimatske promjene i potrebu za smanjenjem emisije CO2, ovo pitanje postaje ključni dio razvoja priuštivog stanovanja. Priuštivi stanovi koji koriste održive tehnologije obično imaju i niže operativne troškove u odnosu na tradicionalne zgrade, što ih dugoročno čini ekonomičnijima.”
Iz tog razloga, naglasio je Veršić, treba postojati standard stanogradnje, kako prostorno-planske dokumentacije, tako i standard stanova i opreme stanova, kao i propisani minimalni higijensko tehnički zahtjevi za stanove.
Rajka Bunjevac (HKA): Moramo izraditi standarde prostornog planiranja stambenih naselja i projektiranja stambenih zgrada
„Svi mi koji radimo u praksi i na projektima stanovanja ili obnove stambenog fonda jako smo svjesni u kakvom je stanju stambeni fond u Republici Hrvatskoj, naročito povijesne zgrade koje sada idu u konstruktivnu obnovu. Nevjerojatna je razina stanova u koje ulazimo dok radimo snimanje postojećeg stanja, a adrese su u centrima gradova. Upravo ove težnje koje je prof. Galić stavio na papir prije 70 godina, sada, moramo reći da u današnje vrijeme nisu dosegnute. Na nama je taj velik zadatak da se razina kvalitete stanovanja u postojećim i novim zgradama digne na što veću razinu. Za to su nam potrebne nove stambene politike i - ono što smo mi ponudili našem Ministarstvu da izradimo - standardi prostornog planiranja stambenih naselja te standardi projektiranja stambenih zgrada.”
„Činjenica je i da kod novih stambenih zgrada koje se grade imamo vrlo nisku kvalitetu projektiranja, da su to jednostrano orijentirani stanovi i to na sjever, sa sobama minimalnih kvadratura, s minimalnom veličinom prozora i to su sve neke stvari za koje mi kao struka mislimo da ih moramo standardizirati kao nekakvu minimalnu razinu, a onda da se kroz neke državne programe potiče jedna gradnja koja je više razine kvalitete. Mi želimo sada, u 21. stoljeću, doseći standarde koje je prof. Galić napisao prije 70 godina.”
Siniša Justić (Arhitektonski fakultet u Zagrebu): nZEB je tehnološka, ali i prostorna kategorija
„Uređeni prostor u funkciji stanovanja, jedan od tri glavna cilja stambene politike, osim četiri već navedene, traži barem još jednu državnu polugu – onu arhitektonsku ili arhitektonsko-urbanističku. Neka arhitektura i urbanizam, svojim talentima, znanjem i stručnom kvalifikacijom koja se postiže studijem, sudjeluju u impelementaciji nZEB standarda i tehnologija u realizaciji priuštivog i održivog stanovanja. nZEB je tehnološka, ali i prostorna kategorija. Arhitekturu vraća davno provjerenim temama kao što su orijentacija, osunčanje, veličina otvora, istraživanje materijala gradnje, ali također može problematizirati kategorije kao što su stambena zajednica projektirane socijalne strukture ili participacija stanara u projektiranom održivom načinu života i uporabi zgrade. Priuštivost stana i održivost stanovanja ostvaruju se u dugom roku njegovim energetskim, financijskim, urbanističkim, arhitektonskim i društvenim otiskom. nZEB traži konkretne promjene koje će popraviti svakodnevni život u našim susjedstvima i izmijeniti našu životnu sredinu prema održivoj, uključivoj i ljepšoj, povezujući na tom putu znanost, tehnologiju, umjetnost, edukaciju i kulturu.”
„Realizacija nZEB standarda u našim stvarnim svakodnevnim prostorima traži poštovanje i primjenu specifičnih znanja i koordinirani integralni pristup svih struka koje sudjeluju u projektiranju zgrade, kroz sve faze projekta. Ta se znanja stječu precizno sastavljenim i izvedenim studijskim programima, nadograđuju profesionalnom praksom i unaprjeđuju stalnim stručnim usavršavanjem. Utoliko je ovaj skup prava multidisciplinarna platforma informacija i znanja o primjeni nZEB standarda i tehnologija u području projektiranja.”
Ministar Bačić: Pozvat ćemo jedinice lokalne samouprave da participiraju u gradnji dizala i obnovi pročelja
Nacionalni plan stambene politike RH do 2030. prvi je srednjoročni akt strateškog planiranja od nacionalnog značaja za područje stanovanja čiji su ciljevi priuštivo stanovanje, održivo stanovanje te prostor u funkciji stanovanja. Ti bi se ciljevi trebali postići kombinacijom financijske, porezne, zemljišne i ekološko - energetske poluge.
Potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Branko Bačić, upoznao je okupljene s najnovijim aktivnostima vezanim uz njegovu realizaciju. Još prošle godine krenulo se s donošenjem određenih dokumenta koji su u funkciji njegove provedbe, počevši od donošenja prvog Zakona o upravljanju i održavanju višestambenih zgrada.
„Kad smo analizirali što nam je napravio zagrebačko-petrinjski potres, moram vam reći da velikim dijelom to možemo „zahvaliti“ činjenici da godinama nismo održavali višestambene zgrade, niti smo njima adekvatno upravljali, pa su onda i posljedice tog potresa bile razornije. U cilju održivog, kvalitetnijeg stanovanja ovim smo Zakonom, između ostalog, odlučili sredstvima državnog proračuna financirati dvije aktivnosti, svaku u iznosu od oko 33 posto: ugradnju dizala u višestambenim zgrada s više od tri kata, kako bi se omogućila pristupačnost slabo pokretljivim osobama, te program obnove pročelja višestambenih zgrada u našim gradovima i njihovim povijesnim jezgrama. Pozvat ćemo jedinice lokalne samouprave da nam se priključe i da participiraju u ugradnji dizala jer to nije mali financijski izdatak za suvlasnike u zgradama, također u programu obnove fasada kako bi, s vlasnicima u tim zgradama, učinili naše gradove ljepšima.”
Zašto se išlo u hitnu izmjenu Zakona o društveno poticanoj stanogradnji?
Bačić je zatim objasnio zašto se išlo u hitnu izmjenu Zakona o društveno poticajnoj stanogradnji koja se ovih dana našla u javnom savjetovanju.
„Odlučili smo se na hitnu proceduru zato što ćemo tijekom godine donijeti poseban novi zakon o priuštivom stanovanju, a koji će biti svojevrsna supstitucija za postojeći Zakon o društveno poticajnoj stanogradnji.”
Hitnom izmjenom postojećeg Zakona želi se zadovoljiti tri cilja vezana uz priuštivo stanovanje:
„Prvi cilj je ubrzati novu izgradnju u sklopu sustava društveno poticane stanogradnje. Kao što primjećujete, POS u Hrvatskoj je zastao, isključivo zato što su cijene koje postižemo na provedbi javnih nabava za izgradnju višestambenih zgrada jednostavno značajno iznad onih koje su zakonom limitirane. Mi ćemo sada krenuti u proširenje margine etalonske vrijednosti građenja i s tim ćemo, nadam se, omogućiti bržu izgradnju višestambenih zgrada, jer APN trenutačno ima u pripremi 700 stanova.”
„Drugi cilj nam je omogućiti našim sugrađanima mlađim od 45 godina da im se prilikom kupnje prve nekretnine u potpunosti vrati porez na promet nekretninama, odnosno 50 posto poreza na dodanu vrijednost ako taj stan kupuju od pravne osobe ili u novogradnji. Tu ćemo definirati određene limite koje će trebati ispuniti.”
„Treći cilj koji želimo tim izmjenama postići je donošenje programa priuštivog stanovanja za sve naše sugrađane koji ga nisu u prilici osigurati svojim mjesečnim primanjima. Priuštivo stanovanje, kako je to Nacionalnim planom predviđeno, okolnost je u kojem kućanstvo troši manje od 30 posto svojih mjesečnih primanja na troškove stanovanja – plaćanje rate kredita, najamnine, režija. Sve je više naših sugrađana koji su u potrebi priuštivog stanovanja i stoga ćemo s ova dva programa, nadam se, značajnom broju naših sugrađana omogućiti priuštivo stanovanje.”
Spomenutim državnim polugama i brojnim mjerama nastojat će potaknuti vlasnike 600.000 praznih stambenih jedinica da ih „podignu” na tržište.
„Koliko god državna administracija, građevinska operativa, projektanti bili ažurni, nije realno za očekvati da se u idućih pet godina može izgraditi 200 - 300.000 stambenih jedinica, koliko je trenutačno prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda i Ekonomskog instituta u Zagrebu - koji su s nama surađivali u izradi Nacionalnog plana – potrebno izgraditi. Čini se jednostavnije i brže tih 600.000 stambenih jedinica podignuti na tržište, povećati ponudu i onda bi, po krivulji ponude i potražnje, trebalo doći do zaustavljanja rasta cijena nekretnina i najamnina u Hrvatskoj.”
Kreće priprema novih zakona
Izrada Nacionalnog plana stambene politike RH ubrzala je potrebu donošenja novog Zakona o prostornom uređenju, Zakona o gradnji te Zakona o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu, a čije bi pripreme trebale krenuti ove godine.
„Svakako ćemo voditi računa da prilikom njihovog donošenja ispunimo ciljeve Nacionalnog plana stambene politike RH i to u dijelu da ćemo jedinicama lokalne samouprave omogućiti bržu izmjenu prostorno-planskih dokumenata kako bismo mogli osigurati posebne zone za priuštivo stanovanje. Zatim, da ćemo Zakonom o gradnji pojednostaviti procedure za izgradnju stambenih jedinica za priuštivo stanovanje, da ćemo donijeti Pravilnik o minimalnim tehničkim uvjetima za izgradnju višestambenih zgrada jer je neshvatljivo da danas u Hrvatskoj on ne postoji. To nam govori gdje smo danas i na kojoj razini kvalitete prostornog planiranja, uređenja i gradnje.”
Novi Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu obuhvatit će donošenje novog Nacionalnog plana obnove zgrada.
„Tim ćemo dokumentom također nastojati učiniti te naše stanove i zgrade kvalitetnijim i boljima te ih približiti zahtjevima nZEB politika.”
Ono što je sada pred nama, rekao je ministar u nastavku, realizacija je jednog velikog "financijskog kolača" - 3 milijarde eura, osiguranih sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i sredstvima državnog proračuna, a koje moramo utrošiti u ove tri godine.
„Velik je izazov pred nama u Ministarstvu, također pred građevinskom operativom, da izvršimo tu energetsku obnovu zgrada javne namjene, višestambenih zgrada pa čak i obiteljskih kuća”, zaključno je naveo ministar Bačić.
