Hrvatska na udaru klimatskih ekstrema: kako ojačati infrastrukturu?
- Foto: egradnja
U Đurđenovcu više od 200 kuća pod vodom, kiša izazvala katastrofu u Obrovcu, Hrvatsku poharale superćelije, apokaliptična tuča oštetila 1500 kuća u Bošnjacima, bujična poplava paralizirala dijelove Rijeke i odnijela jedan život, 2024. najtoplija godina u povijesti... Vremenski ekstremi uzrokovani klimatskim promjenama, od sve češćih i dužih toplinskih valova, tuče veličine teniske loptice do obilnih kiša u kratkim razdobljima, ne samo da nepovratno mijenjaju naš način života, već direktno i snažno utječu na infrastrukturu u kojoj živimo i radimo pa se postavlja pitanje kako je učiniti otpornijom.
Što je klimatsko potvrđivanje?
U razvoju klimatski neutralnih i otpornih projekata Europska unija oslanja se na klimatsko potvrđivanje, proces uključivanja mjera ublažavanja emisija stakleničkih plinova te prilagodbe infrastrukture na učinke ekstremnih vremenskih uvjeta.
Kako u Hrvatskoj funkcionira sustav klimatskog potvrđivanja i druge važne odgovore o provedbi ovog procesa koji postaje obvezan u projektiranju infrastrukturnih projekata, s očekivanim vijekom trajanja od najmanje pet godina, dobili smo od Miljenka Sedlara, voditelja odjela – Klima u Regionalnoj energetsko-klimatskoj agenciji Sjeverozapadne Hrvatske.
Tko je ovlašten za provedbu klimatskog potvrđivanja?
Agencija je razvila vlastitu metodologiju za klimatsko potvrđivanje infrastrukturnih projekata kao reakciju na potrebu izrade tehničke dokumentacije za prilagodbu na klimatske promjene, a koja je bila preduvjet za prijavu projekata na natječaj za sufinanciranje turističke infrastrukture u sklopu Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.
„Kontaktirali su nas iz županija, koje su naši osnivači, možemo li im pomoći s time jer na tržištu ne mogu naći konzultante za to. Tako smo krenuli, usavršili smo metodologiju dodatno kroz tzv. program C4T (Community for Transition) u suradnji s Glavnom upravom Europske komisije za regionalni razvoj, u sklopu koje smo imali tehničku pomoć eksperata iz Poljske“, ispričao nam je Sedlar.
REGEA je dosad napravila tehničku dokumentaciju za klimatsko potvrđivanje za više od 50 infrastrukturnih projekata koji uključuju zgrade, prometnu, turističku i kulturnu infrastrukturu. Među recentnim projektima ističe se rekonstrukcija i obnova Paromlina u Zagrebu, prvog infrastrukturnog projekta u Hrvatskoj koji je 100 posto klimatski potvrđen.
Upitali smo Sedlara tko je još osim REGEA-e u Hrvatskoj ovlašten za provođenje klimatskog potvrđivanja.
„U Hrvatskoj trenutačno nema procesa za certificiranje ovlaštenika za klimatsko potvrđivanje, a koji su vrlo šaroliki u smislu kvalitete. Mi surađujemo s ministarstvima i tijelima u sustavu EU fondova, provodimo edukacije za njih u suradnji s Europskom investicijskom bankom i JASPERS-om i povratna informacija koju imamo je da je naša metodologija i dokumentacija koju izrađujemo najkompletnija te da najviše doprinosi otpornosti infrastrukture, jer je direktno povezana s procesom projektiranja, što je ključno.“
Za koje je projekte obvezno klimatsko potvrđivanje?
Klimatsko potvrđivanje već je bilo preduvjet za velike projekte u programskom razdoblju 2014. – 2020. U programskom razdoblju 2021. – 2027. zahtjev se primjenjuje na širi raspon fondova EU-a (uključujući CEF, InvestEU, EFRR, KF i FPT) koji su dostupni za financiranje infrastrukturnih projekata.
„Klimatsko potvrđivanje je do nedavno bilo obveza u procesu prijave na natječaje iz NPOO-a i Operativnog programa Konkurentnost i kohezija. To se nedavno promijenilo u procesu donošenja novog klimatskog zakona koji uvodi obvezu provođenja postupka klimatskog potvrđivanja za sve infrastrukturne projekte kojima je očekivani vijek trajanja duži od pet godina. Od zgrada svih oblika, mrežne infrastrukture do prometnica, svi će morati raditi klimatsko potvrđivanje. To je iznimno dobra praksa, trenutačno među najboljim u Europi jer bi trebala osigurati da nam infrastruktura i ulaganja u nju budu održivi.“
Kako se provodi postupak provjere otpornosti na klimatske promjene?
Proces klimatskog potvrđivanja podijeljen je u dva stupa:
- mjera ublažavanja (mitigacija) klimatskih promjena
- mjera prilagodbe (adaptacija) klimatskim promjenama
„Ublažavanje, to je onaj dio kad se govori o fizici zgrade i emisijama stakleničkih plinova, dok u dijelu prilagodbe govorimo o tome kako ćemo tu infrastrukturu koju radimo štiti od učinaka klimatskih promjena koji mogu biti različitog tipa.”
Svaki od ta dva stupa dijeli se na dvije faze procjene:
1. faza - pregled
2. faza - detaljna analiza
Provedba mjere ublažavanja po fazama
U 1. fazi provodi se pregled osnovnih emisija stakleničkih plinova. Ako su emisije ispod 20.000 t CO2, nije potrebno ići u 2. fazu te se analiza ukratko opisuje u Izjavi o pregledu klimatske neutralnosti.
„Ako ne govorimo o nekim velikim infrastrukturnim zahvatima, onima koji su puno veći od jedne zgrade, i ako se ne radi o industrijskim postrojenjima, onda je taj dio zapravo relativno jednostavan i bazira se, kad govorimo o zgradama, manje - više na tome da se napravi kvalitetna fizika zgrade.”
U slučaju kada su emisije iznad 20.000 t CO2, potrebna je procjena ugljičnog otiska te se prelazi na 2. fazu - monetizaciju emisija stakleničkih plinova na temelju troška ugljika u sjeni i čvrstog uključivanja načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu“ u idejni projekt. Analiza se ukratko opisuje u Izjavi o pripremi za klimatske promjene u pogledu neutralnosti.
Provedba mjere prilagodbe po fazama
U 1. fazi utvrđuju se potencijalni klimatski rizici na temelju analize osjetljivosti, izloženosti i ranjivosti na klimatske promjene. Ako nisu utvrđeni potencijalno znatni rizici, daje se Izjava o pregledu otpornosti na klimatske promjene. U suprotnom slučaju, slijedi 2. faza nakon koje se izrađuje Izjava o pripremi za otpornost na klimatske promjene.
Za sve projekte u Hrvatskoj, za koje je REGEA radila procjenu, u domeni prilagodbe išlo se u 2. fazu jer su identificirani značajni klimatski rizici, ističe Sedlar.
„U slučaju mjere prilagodbe dosad smo napravili tehničku dokumentaciju na prilagodbu za klimatske promjene za više od 50 objekata u Hrvatskoj. Za apsolutno svaki projekt smo išli u 2. fazu, što znači da smo imali minimalno jedan rizik koji je „ekstremnog tipa“. Ti su rizici sve izraženiji i to je zapravo realnost u kojoj se mi nalazimo. Na području cijele Hrvatske uvijek ćete naći najmanje jedan rizik koji je značajan i koji će imati značaj učinak na građevine u budućnosti.“
Analiziraju se svi rizici, najčešće ekstremne vrućine, naleti snažnog vjetra, ekstremna nevremena koja sa sobom donose tuču, ekstremne količine padalina u kratkom razdoblju, suše i požari.
„To su neki od izdvojenih rizika s kojima se stalno suočavaju ili će se suočavati u budućnosti sve građevine koje se rekonstruiraju ili projektiraju kao nove”, dodaje Sedlar.
U kojoj fazi razrade projekta provesti klimatsko potvrđivanje?
Tajming klimatskog potvrđivanja je izuzetno bitan, naglašava naš sugovornik.
„Ljudi mi govore da je klimatsko potvrđivanja trošak. Klimatsko potvrđivanje nije dodatan namet, već osiguranje održivosti. Ulaganje u inicijalnoj fazi provedbe projekta je malo veće, ali sprečava puno veće gubitke kasnije u životnom ciklusu imovine. U kasnijim fazama projekta, troškovi klimatskog potvrđivanja su znatno skuplji i tehnički često nemogući, osim ako se ne ide u reprogramiranje i reprojektiranje.“
Zbog toga savjetuje: analizu klimatskih rizika treba napraviti čim prije, već na razini idejnog rješenja, a ne - kao što je čest slučaj - u fazi glavnog projekta i ishođenja potrebnih dozvola.
„Idealno je da se klimatski rizici za lokaciju identificiraju u fazi izrade idejnog projekta, kad se radi i studija izvodljivosti, ako je potrebna, i kad se radi studija utjecaja na okoliš. Volim povući paralelu: mi u studiji utjecaja na okoliš gledamo kako s našim zahvatom utječemo na okoliš, a s klimatskim potvrđivanjem mi zapravo gledamo kako taj okoliš, uslijed njegovog promijenjenog stanja, djeluje na našu građevinu sada i u budućnosti.“
Analizirane klimatske rizike potrebno je iskomunicirati s projektantima koji ih u procesu razrade projekta moraju adresirati u sklopu pojedinih mapa glavnog projekta u vidu direktnih intervencija.
„Vrlo konkretno rečeno, ako mi za neku lokaciju identificiramo npr. da se mogu očekivati bujične poplave, u projektu se moraju planirati mjere koje moraju spriječiti štete na infrastrukturi od bujičnih poplava.“
Sedlar se prisjetio prošlogodišnjeg slučaja kada je olujna bura uništila solarnu elektranu kraj Obrovca, jednu od najvećih zelenih investicija u Hrvatskoj, a koji dovoljno govori o važnosti adresiranja određenih klimatskih rizika u projektiranju.
„Da je netko napravio proces klimatskog potvrđivanja za elektranu, to se ne bi dogodilo ili barem ne u obujmu u kojem se dogodilo, jer bi netko rekao ljudima da moraju tu elektranu bolje sidriti ili koristiti drugačije, čvršće i otpornije materijale.“
Potrebna bolja suradnja između onih koji provode analizu rizika i onih koji projektiraju građevine
Ovo nas dovodi do sljedeće važne stavke u procesu klimatskog potvrđivanja: nužnost dobre suradnje između stručnjaka koji identificiraju klimatske rizike i svih struka koje sudjeluju u procesu projektiranja. Ovdje su nužni određeni pomaci jer je sustav klimatskog potvrđivanja u Hrvatskoj potrebno podići na višu razinu, upozorava Sedlar.
„Ljudi nam često kažu: Rekli su nam iz ministarstva da trebamo napraviti klimatsko potvrđivanje. Nama se stvarno ne da, možete li vi to napraviti? Ili: To je klima, nemojte nas s time maltretirati, dajte vi napravite cijeli dokument. To je potpuno pogrešno jer mi, koji se uopće ne bavimo projektiranjem, moramo izvlačiti iz projektnih mapa segmente i pokušavati povezati na neki način što tamo piše, adresirati neki klimatski rizik. Ako želimo osigurati da građevine budu otporne, mi moramo surađivati! Zaista nas čekaju veliki problemi koji se tiču ekstremnih događaja uzrokovanih promjenama klime i nužno je da se ta percepcija promijeni i da se u procesu projektiranja adresira na drugačiji način.“
Dodatno, u uvjetima kada naleti vjetra, visina temperature, količine oborina nadmašuju godišnje prosjeke, potrebna je hitna reevaluacija standarda po kojima se projektira. Sedlar također navodi kako je izuzetno važno „dignuti” klimatske rizike u dokumente strateškog tipa jer ako, primjerice, već u prostornim planovima nemamo predviđeno da se adresiraju klimatski rizici, onda će to biti teško napraviti na razini projekata.
Proces koji evoluira
Klimatsko potvrđivanje je proces koji evoluira i evoluirat će i dalje. Već postoje zahtjevi da se monetizira trošak prilagodbe infrastrukture kao preduvjet financiranja.
„Metodologiju razvijamo i dalje, prvenstveno u smjeru kvalitetnije kvantifikacije troška povećanja otpornosti infrastrukture. U tom segmentu za sada ima značajnog prostora za napredak, no on je direktno povezan sa životnim ciklusom razvoja projekata i tu treba napraviti iskorak jer je klimatsko potvrđivanje izrazito multidisciplinaran proces koji uključuje širok spektar struka”, zaključno navodi Sedlar.
