VOID Studio: Cuatro cielos
- Foto: Zaickz Moz
Može li arhitektura biti i svakodnevna i međunarodna? Može li biti neopterećena povijesnim naslijeđem i arhitektonskom teorijom, a opet imati mrvu toga?
Mene odavno privlači španjolska i japanska arhitektura. Čini mi se da ona prihvaća čovjeka i svakodnevicu kao cilj svojeg djelovanja. I da je svjesna i bogatog graditeljskog naslijeđa i arhitektonske teorije, a opet neopterećena obama.
Danas je medijski prostor zagušen mnoštvom najljepših interijera, kuća, hotela…, no on (medijski prostor) u svojoj površnosti i brzini, zapravo ne pristaje na arhitekturu. Ona ga ne zanima. Pristaje samo na epitete koje će pridodati. Nema vremena čak ni za površan pogled, a kamoli iole ozbiljniji. Kuća je osmišljena da bi bila najljepša, u duljini pažnje od nekoliko sekundi. A takav medijski prostor onda oblikuje mlade arhitekte, sadašnje i buduće investitore, i širu zajednicu, pričajući priču o arhitekturi i arhitektima. Potpuno pogrešno!
Ovo je priča o malom projektu za potrebe (turizma), u gradiću Tulum u Meksiku. Gradić je prema populaciji veličine Šibenika, smješten je na obalama Karipskog mora. Ima bogatu povijest koja seže još iz doba Maya, a u današnje vrijeme je veliko turističko odredište.
_je li nas je turizam zaveo?
Kako bismo osvijestili i kontekst turističkih zbivanja, koja se događaju i na našoj obali, preveo bih završne riječi koje je Jack Gooderidge napisao u članku objavljenom na mexiconewsdaily u veljači 2020. godine na temu turizma u Tulumu, koji se iz idiličnog i boemskog gradića transformirao u turističko odredište:
Čini se da je svakim danom sve jasnije kako je uspjeh u turizmu jednostavno neodrživ, te da boemska skrovišta obično imaju ograničen vijek trajanja. Suočeni smo s pitanjem mogu li zaista uspješna turistička odredišta ikada preživjeti vlastiti prosperitet.
_arhitektura ≠ / = lijepe slike
Ono što je mene prvo privuklo da se zagledam u ovaj projekt su tonovi vanjskih zidova, nesavršenost njihove izvedbe, teksture vanjskog partera, voluminoznost vanjskog pročelja, i najviše od svega proporcija dva ulična prozora i njihov omjer s ostatkom pročelja, a sve ispred neasfaltirane ulice u neposrednoj blizini džungle.
_graditeljski diskurs
Cuatro cielos je novogradnja (2021.g.) s četiri apartmana koju su dizajnirali arhitektica Fernanda Rodríguez i arhitekt Joel Martínez iz meksičkog arhitektonskog ureda VOID Studio.
U opisu projekta arhitekti navode kako su željeli da svaki stan bude različit, da se budući korisnici identificiraju s prostorom kao svojim mjestom, da ga prilagode sebi dok ga istražuju. Ali jednako tako je bilo važno osvijestiti ih i da znaju da su u Tulumu, da žive u džungli, u vrućini, vlažnosti i pod otvorenim nebom.
Tome bih nadodao da su bili odlučni izvesti kuću koja će biti meksička, koja se neće sramiti svojih primitivnih materijala, koja se neće skrivati od klimatskih uvjeta i koja će prihvaćati bliskost i interakcije sa susjedstvom.
_tema lokacija
Tulum je grad s ugodnom klimom, gdje su godišnji dnevni minimumi od 17 °C – 23 °C, a godišnji dnevni maksimum oko 30 °C. Zgrade nemaju potrebe za toplinskom izolacijom svojih ovojnica ili za grijanjem u bilo kojem periodu tijekom godine, samo potrebe za hlađenjem.
Arhitekti od početka žele da se kroz kuću osjeti i grad u kojem se nalaze i njihov način života i neposredna blizina džungle. Prema njihovim riječima: Džungla je posvuda, čak i ako je ne vidiš. Ostane li prazan prostor, priroda će ga vrlo brzo preuzeti.
_ prostorna inovativnost / povjerenja u arhitekta
Iza odmjerene fasade, okružena s tri strane susjednim objektima, zgrada je zamišljena da se otvara prema unutra. Prostor koji unutar sebe stvara vizure, otkrivajući oblike, teksture, boje, svjetlosti, sjene i vegetaciju.
Svaka apartmanska jedinica se sastoji od dnevnog prostora, dvije ili tri spavaće sobe i vanjskog bazena. Dvije jedinice zauzimaju samo prizemlje, dok druge dvije zauzimaju prvi i drugi kat. Sve jedinice imaju diskontinuitet u rasporedu unutarnjeg prostora; da bi iz dnevnog prostora došao u spavaću sobu, prvo moraš izaći u vanjski prostor.
Ovakva nepovezanost je većini možda teško prihvatljiva. No ona nudi i ponešto pozitivnih stvari; od veće intimnosti zasebnih prostorija, do stvaranja različitih mikroprostora, do snažnog povezivanja unutarnjeg i vanjskog prostora i unutarnjeg i unutarnjeg prostora, poticanja na boravak unutra i vani istovremeno.
Zanimalo me je li ovakva (prostorna) odluka bila želja samih arhitekata ili investitora ili se razvila kroz njihovu diskusiju:
"Kada smo radili na projektu, nismo imali konkretnog klijenta. Apartmani su prodani poslije toga. Tako da je odluka o izlasku vani kako bi povezali prostore bila naša. Vjerovali smo da ako postoji mjesto na kojemu možemo izvesti nešto nalik tome, onda je to zasigurno Tulum. Jedna od glavnih ideja koja nas je vodila bila je želja potaknuti korisnike da uvijek budu u kontaktu s tim doista posebnim vremenskim uvjetima. Da osjete i toplo vrijeme i slanost i vlagu u zraku i neposrednu blizinu džungle."
Uz nježan prijelaz iz interijera u eksterijer, jedan od ciljeva bio je i ostvariti određenu vrstu privatnosti koja ne bi zahtijevala zidove među stanarima ili kompleks podijeljen na četiri zasebna dijela. Ali, bilo im je važno ne samo povezati stanara s okruženjem, već i potaknuti međuljudske veze.
Zbog toga su stanovi prostorno isprepleteni. Zbog toga maksimalna intimnost nikada niti nije bila predviđena. Na primjer, zid stepenica je dovoljno visok da se preko njega ne vidi u dvor nižeg stana, ali ako je netko odlučan vidjeti susjedov dvor, svakako će to i uspjeti.
Zaključio sam da im je bitno zadržati intimnost, ali i ostvariti vizualnu povezanost jedinica da korisnici budu svjesni jedni drugih. Pitao smo je li im to važno i zašto:
"Da, mi u studiju stalno postavljamo ta pitanja i nastojimo ih riješiti na način koji potiče stvaranje zajednice među susjedima. Smatramo da je to važno, osobito kada se radi o drugom ili trećem domu na ovako posebnom mjestu. Stvaranje zajednice u inozemstvu (većina naših klijenata su stranci) je važno. Projektirali smo prostor tako da se u najintimnijim dijelovima osjećate sigurno, dok smo u društvenim zonama bili otvoreniji kako bismo potaknuli osjećaj zajedništva. Moramo priznati da potencijalnim kupcima nije bilo lako shvatiti takav raspored, ali oni koji su kupili — zaljubili su se u ideju."
_tema održivosti
Iako su u Tulumu temperature tijekom cijele zime ugodne, topla klima u kombinaciji sa slanim morskim zrakom stvara surove uvjete za mnoge materijale.
Zato arhitekti upotrebljavaju chukum, poseban lokalan materijal poznat još iz vremena Maya.
Od stabla chukum uzima se kora, koja kuhanjem stvara tekućinu boje terakote. Tekućina se miješa s lokalnim vapnencem kako bi se dobila pasta koja ima vodootporna i toplinska svojstva, a upotrebljava se još iz vremena Maya za prekrivanje građevina te može smanjiti temperaturu u interijeru za 3 °C.
Sav kamen izveden u eksterijeru dobiven je od iskopa temelja na samoj lokaciji.
Drvo korišteno na objektu potječe od Maculi stabla, tvrdog drva koje raste na poluotoku Yucatan te je otporno na lokalne vremenske uvjete.
_tema interijera
Treba li interijer / arhitektura u turizmu biti različita od interijera / arhitekture u kojoj ljudi svakodnevno žive?
Arhitekti su ovom projektu silno željeli dati dašak mjesta u kojem se nalaze. Prema slikama interijera odmah je jasno da su ga oni radili.
S obzirom na ugodnu klimu i namjenu povremenog boravka, ovdje nema razlike između interijera i eksterijera. Jedan ulazi u drugi. Boje i tonovi se stapaju. Soba je i prostor omeđen zidovima i prostor ispred staklenih stijena, a ispod neba.
VOID Studio se u svojoj praksi bave i projektima interijera, pa je bilo posve prirodno nastaviti rad i na interijeru. Ovdje su odradili sve; od projekta, gradnje, interijera do staging-a.
U suradnji s Taller Luum posebno su za ovaj projekt izrađena rasvjetna tijela Eclipse. Već je postojala verzija s bakrom, ali arhitekti su željeli da rasvjetno tijelo bude u materijalu koji je otporniji na vremenske uvjetima, te su izrađena su od gline iz Pueble.
_tema hortikulture
Hortikultura je većim dijelom zarobljena u teglama. Možda kako bi je u svakom kadru zamijetio. Možda kako bi (čovjek) preuzeo kontrolu nad njom. Ona koja je ipak puštena da raste iz tla, slobodna i naizgled divlja, sugerira da je već iza zida prava džungla.
_zaključak
Ovo je primjer gdje se može vidjeti da arhitektura nije nizanje prostora ili crtanje lijepe fasade. Primjer (prostorne organizacije) koji većina investitora ili korisnika prije realizacije teško prihvaća. Savršen primjer iz kojeg se može spoznati da se arhitekt bavi prostorom, onim unutar kuće jednako kao i onim izvan nje. Da (on) oblikuje i osjećaje i scenarije koje će korisnik proživjeti. Daje ti priliku da spoznaš i osjetiš mjesto na kojem se nalaziš, da spoznaš i graditeljsku tradiciju i materijalnost koju ti može omogućiti arhitektura. Ali takvi projekti će se dogoditi tek kada daš svoje povjerenje arhitektu, i dopustiš mu da te vodi kroz cijeli proces, krenuvši od razgovora, projekta, preko gradnje do (opremanja). Dopustiš i greške, i vlastite strahove i borbe sa izvođačima.
Površina parcele: 467 m2
Površina zgrade: 811 m2
Materijali: chukum, staklo, lokalni kamen, šljunak, Maculí drvo
Web: void-studio.mx
Kontakt: info@void-studio.mx
Arhitektonski ured: VOID Studio
Inženjer konstrukcije: Víctor Gurrola
Uređenje okoliša: PAAR Taller
Opremanje: Axoque Studio, Casa Atica, La Metropolitana, Porcelanosa, Taller LU'UM
Fotografija i video: Zaickz Moz, @zaickzstudio, www.zaickzstudio.com
