Ja arhitekt: Uživale smo u projektiranju vlastitih domova, stilski se razlikuju kao i naši karakteri

Arhitektice, suradnice, prijateljice, Andrea Dujić i Josipa Rogošić iz studia Ja arhitekt iz Splita, opisale su nam svoje iskustvo na projektiranju i uređenju vlastitih životnih prostora, procesu u kojem su istinski uživale i kroz koji su si ispunile neke dugo sanjane dizajnerske želje, poput statement komada namještaja.

U oba slučaja radilo se o renovaciji, pri čemu je od presudne važnost bio odabir lokacije. Andrea se odlučila za stan od 80m2 u kvartu Lokve, dok se Josipa smjestila u prostoru od 75m2 u kvartu Bol. Proces kupnje i uređenja  trajao je oko godinu dana za oba stana, nešto duže kod Andree zbog korone.

Kao arhitektice istovremeno u ulozi klijentica, imale su svo potrebno znanje, iskustvo i kreativnu slobodu u dizajniranju, zbog čega ove projekte nazivaju jednim od „slobodnijih“ na kojima su radile. Onaj najdraži tek treba doći. 
Iako se njihovi domovi stilski razlikuju baš kao i njihovi karakteri, od njih su, prije svega, napravile funkcionalne prostore koji ujedno odražavaju osobnost svih ukućana.  Kreirale su mali svijet za čitavu obitelj u čijoj estetici uživaju i kao arhitektice. Jer kao što kaže Andrea, ako svoje slobodno vrijeme voliš provoditi doma, to znači da je interijer dobro uređen.

Projektiranje vlastitog doma – noćna mora ili ispunjenje životnog sna svakog arhitekta?

ANDREA: Projektiranje doma za obiteljski život bitno se razlikuje od prijašnjih vizija vlastitog životnog prostora. Moram priznati da sam uživala u procesu, prvenstveno prilikom odabira same lokacije i u cjelokupnom projektu interijera kojem mi arhitekti uvijek težimo.

JOSIPA: Prilikom potrage za našim „idealnim“ domom zaista sam mislila da će to biti prava noćna mora, međutim kada smo ga pronašli, vizija i ideje su došle tako prirodno... Prednost je svakako bila ta što mi je suprug u potpunosti vjerovao i prepustio mi da sve svoje crteže pretočim u djelo. Na kraju mogu reći da sam baš uživala u cjelokupnom procesu, a naravno i u krajnjem rezultatu.

Koliko su vam vaša stručnost i znanje olakšali, a koliko otežali, u smislu eventualne prekritičnosti i perfekcionizma, cijeli ovaj proces?

Stručnost i poznanstva su nam bitno olakšala cijeli proces, posebno što je trenutačna ponuda na tržištu prevelika i lako se izgubiti u svim mogućim opcijama i rješenjima.

Potpuna sloboda u projektiranju i uređenju – koliko pomaže, odnosno odmaže?

Potpuna sloboda je relativan pojam jer svi interijeri imaju svojih prednosti i mana. Velika je sreća moći izrealizirati sve custom detalje kojima mi kao arhitekti najviše težimo, kao i odabir statement komada namještaja o kojima smo dugo vremena maštale kroz druge projekte.

Jeste li od samog starta imale jasnu viziju svog doma ili ste eksperimentirale u cijelom procesu?

Funkcionalnost je nešto što nam je definitivno u ovoj životnoj fazi bila nit vodilja tako da u to smislu mislimo da smo većinu stvari prilagodile tome. Uvijek naravno ima nedostataka koji nam smetaju, ali potrebno je neke stvari i racionalno sagledati i na kraju dana biti zadovoljan s tim da si izvukao maksimum od trenutne situacije. I jedna i druga dale smo prednost samoj lokaciji u gradu i samim time bile smo u startu spremne na mnoge kompromise, ali to ne bi nikako mijenjale.

Jeste li se poslužile nekim rješenjima koje do sada niste imale prilike primijeniti u projektima koje radite za klijente?

Kao što savjetujemo i svim našim investitorima, univerzalnog pravila nema. Pogotovo na početku otvaranja zajedničkog ureda imale smo mnogo projekata interijera i došle smo do zaključka da nametanje bilo kakvih osobnih preferenci nije nešto što je ok. Struka je naravno tu da se pobrine za dobre prostorne odnose, skladan raspored i odnos prema vanjskom prostoru, ali po nama, sve druge stvari koje se unose, poput primjerice namještaja, priča je za svakoga ponaosob.

Koliko je bilo nadahnjujuće, stresno ili zahtjevno projektirati vlastiti dom u odnosu na komercijalne projekte?

Nije uopće usporedivo. Komercijalni projekti bitno se razlikuju namjenom u odnosu na stambeni prostor. Generalno mislimo da je, nevezano o kojem se projektu radi, svaki od njih različit zbog niza faktora koji utječu na cijelu priču, od lokacije, investitora, arhitekta, dizajnera... U realizaciji jednog projekta sudjeluje puno ljudi i u tome je ljepota bavljenja našim poslom.

Kako je bilo naći se istovremeno u ulozi arhitektice i klijentice i pomiriti te dvije osobnosti?

ANDREA: Kao i u svim drugim zanimanjima, mislim da i ovdje vrijedi ona poznata uzrečica  „u postolara su najgore cipele“. Dom iz snova ne postoji, jer bi se prostor trebao prilagođavati nama, a to je proces koji se konstantno mijenja. Tako da nekada imamo manjak kvadrata, nekada višak, u određenim fazama života ovisimo samo o sebi, s djecom se priča potpuno zaokrene... Rekla bih da danas imam dom upravo kakav sam priželjkivala s dvoje male djece, ali i s dovoljno mana koje ću možda nekada u budućnosti htjeti promijeniti i što će me veseliti.

JOSIPA: Dom je prostor koji nam dopušta maštanje i snivanje za početak. Moram reći da sam i do sada imala sreće živjeti u lijepim i meni karakternim interijerima, ali ovaj sadašnji dom je najviše produkt mene u svakom smislu i zbog toga me najviše ispunjava i veseli.

Koliko su vaši ukućani sudjelovali u cijelom procesu? 

Moramo priznati da su sudjelovali i više nego što smo očekivale s obzirom da imaju jako dominantne mame i supruge. Svakako nam je drago da jesu jer je to prostor i za njihove potrebe, pogotovo dječje sobe koje se, kao i djeca, moraju fleksibilno projektirati i mijenjati s vremenom.

Jeste li uskakale jedna drugoj u pomoć savjetima, kritikama?

Naravno da jesmo, ali kada je riječ o bilo kojoj formi estetike, svatko od nas njeguje određeni stil i nije uvijek nužno da nam se stvari, koje mi sami ne nosimo ili nemamo kod kuće, ne sviđaju. Kao što na našem primjeru možemo pokazati da smo karakterno različite kao i naši domovi, ali i da se neizmjerno poštujemo i gradimo svoj produkt dizajn preko zajedničkih lampi. Ako je nešto bazično i bezvremensko, uklapa se u svaki prostor i stvara ambijent za sebe.

Je li uređenje vlastitog doma vaš najdraži projekt do sada?

Ne bi rekle najdraži, jer nekako vjerujemo da je to nešto što nas tek čeka u budućnosti, ali da je jedan od slobodnijih i zbog toga, naravno, iznimno bitan, to svakako.

Jeste li se ovim osobnim projektima bavile u slobodno vrijeme ili usporedno s projektima koje vodite u svom uredu?

Sve privatne interijere uvijek odrađujemo paralelno s projektima u uredu jer, kao i svi privatnici, ne računamo ih kao „prave“ projekte pa čak i kada se radi o vlastitom stambenom prostoru. Nadamo se da ćemo sljedeći privatni projekt moći odraditi kroz ured, posebno ako se bude radilo o novoj obiteljskoj kući.

Koji ste pristup zauzele pri uređenju? Andrea je jednom izjavila kako ne voli stilsko opisivanje interijera.

ANDREA: Stilsko opisivanje i ukalupljivanje mi se ne sviđa jer svatko od nas najbolje poznaje sebe, a prostor stana je primarno intiman i isključivo privatan. Meni se najviše sviđa skandinavski pristup dizajnu zbog toga što uglavnom koriste prirodne materijale i dizajniraju klasične komade namještaja. Također, ako se to uopće može nazvati smjerom, onda je domaća lokalna priča i proizvodnja nešto što prvo biram u svim interijerima.

JOSIPA: Moj stan je potpuno odraz mene jer jako volim crnu boju koja, osim što pridonosi eleganciji, za mene stvara određenu intimu i tajanstvenost.  Iz tog razloga su sve servisne prostorije (sanitarije, garderoba) skrivene u crnom kubusu, a i sama kuhinja je tretirana na isti način. Također, cijeli stan je introvertan i orijentiran prema unutra, što je idealno za tamnije tonove ploha koje se onda rasvjetom mogu dodatno naglasiti. U funkcionalnom smislu nam je bilo najvažnije da su nam stanovi tlocrtno dobro isprojektirani, a u estetskom da svi materijali budu kvalitetni, u paleti boja prema našem ukusu.

Kaže se da je interijer odraz stanareve osobnosti. Što vaši interijeri govore o vama kao osobama i arhitekticama?

ANDREA: Moj stan je definitivno preslika mene i moje obitelji, volimo svijetle prirodne tonove, mnogo zelenila i prekrasan pogled koji nam svakodnevno unosi dinamiku i ljepotu u dom. Taj osjećaj kada se vratiš s dužeg putovanja kući, u svoj mali svijet , možda je najljepša emocija koju ti neki prostor može pobuditi. Mislim da je općenito mjerilo uspjeha uređenja ekvivalent tome voliš li provoditi slobodno vrijeme doma.

JOSIPA: Definitivno smatram da je interijer doma odraz osobnosti njegovih stanara i da svaki inerijer ima karakter njegovih korisnika koji se mijenja i preoblikuje tijekom vremena provedenog u njemu. Iz priloženih fotografija može se vidjeti estetika prostora, ali za doživjeti njegov pravi karakter, morat ćete me posjetiti...ha ha

Pokrenule ste vlastiti brend rasvjetnih tijela Ja Lampa. Koliko vam je dizajn svjetla bio važan u vlastitom stanu?  

Nama je rasvjeta općenito jako bitna jer se od samih početaka otvaranja ureda bavimo arhitekturom i lightdesignom, odnosno cjelokupnim projektiranjem rasvjete. Smatramo da je kvalitetna rasvjeta jedan od najvažnijih elemenata interijera i da uz pomoć dobrog svjetla možemo utjecati na ostale teksture, boje i ambijente u prostoru.

Izdvojite nam neke dizajnerske detalje, statement komade, najupečatljivije u vašem prostoru.

ANDREA: Blagavaonski stol i stolice iz Artisana, stolić nepoznatog brenda u dnevnom boravku kupljen prije mnogo godina i napravljen od furnira u hrast naturu, Rex Kralj fotelja u dnevnom,  Arigato lampa u radnoj sobi, bračni krevet iz Nunca, poznati stolac od Lee Aviani te naposljetku stolna JA Lampa.

JOSIPA: Vibia Wireflow visilica u blagovaonici, Kartell  Masters blagovaonske stolice, sofa u dnevnom boravku iz Atlas namještaja, podna JA Lampa u dnevnom boravku te Hexagon Pot iz Ferm Livinga.

Jeste li zadovoljne konačnim izgledom? Najljepše izvedena soba u stanu?

ANDREA: Ne mogu izdvojiti jednu sobu ili detalj koji mi je najlijepši, već općeniti dojam življenja na visokom katu. Nešto što nas je u početku najviše plašilo, ispostavilo se kao najveća prednost; osjećaj slobode pogleda na cijeli grad i otoke s južne strane te planina i kaštelanskog zaljeva sa sjeverne strane. Igra, istovremeno širine, ali i intime, nešto je što bih izdvojila kao posebnost našeg prostora. Pastelno zelena i svijetli natur hrast svakako su boje i materijali kojima težim u svakom interijeru.

JOSIPA: Najzadovoljnija sam s glavnim dijelom našeg stana, tj. kuhinjom i velikim otokom oko kojeg se volimo okupljati s prijateljima i obitelji. Jako volimo kuhanje i interakciju među ljudima kada se družimo i provodimo vrijeme zajedno. U tom smislu, dali smo prednost tom dijelu stana u odnosu na dnevni boravak, koji je u našem slučaju uglavnom intimnije namjene. Ne bih ništa mijenjala, svi materijali i boje koje prevladavaju potpuni su odraz mene. Generalno smatram da je bitno izaći iz svoje komfort zone i istražiti nešto što bi nas na kraju moglo ugodno iznenaditi.

Što vam se kao arhtektici najviše sviđa u Josipinom/Andreinom stanu?

ANDREA: Kod Josipe mi se sviđa što je sve tako tamno i odaje snažnim karakterom kao i ona sama, ali opet, kada stvarno boravite u tom prostoru, prostor je iznenađujuće ugodan i upravo suprotan tom prvom dojmu. Jako mi je lijepo osmišljen središnji prostor oko kuhinjskog otoka/šanka gdje se odvija druženje i kuhanje, što u biti čini dom u pravom smislu te riječi.

JOSIPA: U Andreinom stanu sviđa mi se odvažnost dominacije zelene boje koja se tako nježno uklopila u kombinaciju s ostalim prirodnim tonovima i materijalima. Odnos čistih linija, svijetlog drva i prirodne boje betona s tonovima zelene, točno odražavaju Andreinu prirodnu i jedinstvenu osobnost.

Što vam je donijelo cijelo ovo iskustvo u profesionalnom i osobnom smislu?

Profesionalno smo narasle i skupile nova iskustva u projektiranju interijera, pogotovo detalja vezanih za stolarska custom made rješenja, a u osobnom smislu, konačno smo se preselile u prostor koji smo dugo priželjkivale i, naravno, financijski mogle sebi priuštiti u ovoj fazi života.

Kako ste se osjećale po završetku radova, kada ste sjele i pogledale oko sebe što ste sve uspjele napraviti?

Osjećamo se ponosno, ali i sretno da je svim radovima došao kraj i da nam sada preostaje samo uživanje u nama lijepim životnim prostorima.