Jednostavno i profinjeno dizajnirana kuća za prodaju u srcu Istre

U samom srcu Istre, naselju Orihi nedaleko pitoresknog renesansnog gradića Svetvinčenat, pronašli smo primjer gradnje koji potvrđuje onu poznatu krilaticu „manje je više“. Modernu i minimalistički oblikovanu i uređenu kuću, s elementima koji odaju počast autohtonoj istarskoj arhitekturi, a opet sa svim pogodnostima jednog objekta namijenjenog za odmor  i iznamljivanje: prostranom terasom s pogledom na bajkoviti pejzaž, sunčalištem i bazenom za osvježenje, dječjim igralištem, udobnim i funkcionalnim smještajnim kapacitetom, mirnim okruženjem koje pruža relaksaciju i privatnost.

Arhitektura u skladu s okolinom

S projektom izgradnje upoznao nas je arhitekt Marko Perčić iz ureda Triptih iz Pule, koji je bio uključen u cijeli proces, od izrade projektnog rješenja do unutarnjeg i vanjskog uređenja.

„Investitor je jedan izuzetno dinamičan i odlučan gospodin. Znao je točno što ga zanima tako da nismo imali poteškoća u segmentu donošenja odluka. U startu je bilo zaključeno da to neće biti kuća za stalno stanovanje nego isključivo za odmor te da nećemo ići u ekstravaganciju, već da idemo odraditi jedan maksimalno funkcionalni objekt koji će odrađivati svoj posao, a opet, kojeg se nitko neće stidjeti, dapače, koji će nam dati određeno zadovoljstvo kada ga pogledamo unatrag s vremenskim odmakom.“ 

Njezina skromnost u izvedbi i gabaritima, površine 209 m², nenametljivost u odnosu na lokalno okruženje, ujedno je njezina prednost, odnosno dodatna kvaliteta.

Zanima li vas kupovina ove kuće? Više informacija o cijeni i mogućnosti razgledanja potražite na stranici Maris nekretnine.

 „ Kuće za odmor koje se pojavljuju po našim naseljima u Istri, obično nisu baš pristojne u svojoj pojavi. Odmah se vidi da su to vizualni stranci u svom okruženju, uglavnom su dosta nametljive i mogu se prepoznati čim uđete u selo. I tu je bio naš prvi izazov, napraviti kuću koja će se pojaviti kao nova u naselju, a opet,  koja se neće nametati, neće vrištati, već će, kako mi volimo reći, biti pristojna u svojoj pojavi. Ono što je meni bilo posebno zanimljivo i izazovno jest postići da promatraču ne bude lako odrediti vrijeme nastajanja kuće; je li rađena 2020., 2010. ili 90-tih. Izborom materijala i načinom kojim je smještena na toj lokaciji, mislim da se to uspjelo napraviti.“

Reinterpretacija tradicionalne gradnje

Samo podizanje kuće obilježili su neki relativno hrabri odabiri u odnosu na uobičajene odluke. Recimo, umjesto bojanja, skoro sav čelik u okolišu je pocinčan. Za svaku odluku o vanjskom ili unutarnjem oblikovanju prostora, inspiracija se crpila iz određenih elemenata prisutnih u neposrednoj okolini i lokalnoj graditeljskoj tradiciji.

„Uvijek su to oblikovno skromni elementi, ali nam je iznova bilo drago poigrati se njima i pokušati ih reinterpretirati na neki nov način.“

Tako je i izbor, odnosno raznovrsnost primijenjenih materijala svedena na minimum ne samo radi očuvanja budžeta, suzdržanog oblikovanja, već i zato što je autohtona istarska arhitektura u suštini, uvjetno rečeno, siromašna te je koristila ograničeni broj tada dostupnih materijala: kamen, drvo, čelik i određene varijante žbuka. Materijali koje su upotrijebili pri gradnji nisu bili proizvedeni po tradicionalnim recepturama, već su to bili industrijski proizvodi, ali se zato način njihove primjene pokušao približiti tradicionalnom jeziku. 

„Kuća je obložena ETICS fasadnim sustavom, završni sloj žbuke napravljen je s malo grubljom granulacijom nego što je to uobičajeno. U konačnici smo ga premazali tamnom lazurom koju se nastavno pralo kako bi postigli isprani efekt koji podsjeća na naše krasne stare žbuke autohtonih kuća isprane vremenom. Osim toga, usudili smo se u okolišu, kao završni sloj, koristiti cementni špric što je zapravo samo podloga na koju se u pravilu nanosilo iduće slojeve žbuke, grubu i finu. U našoj autohtonoj ruralnoj arhitekturi ljudi bi često zaštitili zidove takvim špricem ili tzv. šprucem jer nisu imali financijskih mogućnosti za daljnje obrade. Tako u mnogim našim sredinama  možete vidjeti taj grubi, čupavi špric koji pokriva kamene zidane zidove. Mi smo primijenili isti način i namjerno ostavili zidove u okolišu, uvjetno rečeno, nedovršenog izgleda.“

Pri vanjskom oblikovanju poigrali su se s još jednim tradicionalnim elementom – drvenim škurama. A na kuću se lijepo uklopio i crijep Tondach Veneton 11.

„Pune drvene i čelične škure također su uobičajen element na autohtonim istarskim kućama. Jedino što mi imamo suvremeniju kuću s većim otvorima te su i elementi škura puno veći. Te su škure, prije svega zaštita od sunca, oblikovane kao klizne pune drvene plohe. 

Vrlo često vidjet ćete na kućama škure obojane u jedan ton plave, crvene ili zelene boje, na novijim kućama to su uglavnom kričavi tonovi, a mi smo izabrali tri slične nijanse plave u kombinaciji s tirkiznom bojom bazena. One su lajt motiv fasade, najupečatljiviji elementi u prizoru kada gledate kuću s južne strane.“

Pogled kao najljepši dio kuće

Konfiguracija terena s padom omogućila je arhitektima ukopavanje kuće uslijed čega, gledana iz pravca naselja, djeluje skromno, kao mala niska prizemnica uklopljena u postojeću panoramu.

„S druge strane, kada prošetate oko kuće, padina se postepeno otvara i polako vidite da kuća i nije baš toliko mala, jer se s donje strane onda vide dvije etaže: ukopano prizemlje i kat.  Ta nam je padina također dala šansu da poglede iz kuće usmjerimo prema širokoj panorami tako da s donje i gornje terase gledamo prema pejzažu ispunjenom zelenilom i morem u daljini. Najljepši dio kuće je zapravo taj pogled.“

Unutarnji prostor kuće uređen je vrlo racionalno, također bez ekstravagancija. Na gornjoj etaži nalaze se tri spavaće sobe s pripadajućim kupaonicama, sve uređene gotovo asketski, samo s osnovnom opremom, dok su u prizemnom dijelu smješteni dnevni sadržaji u prostoru otvorenog tipa.  U hladnijem periodu godine dodatnu toplinu u dnevnu sobu unijet će kamin na drva, izrađen od čelika. 

„Načinom izrade, kamin savršeno odgovara oblikovanju kuće: racionalan, jednostavan, lišen svake suvišne dekoracije. Kad je predložen investitoru, nije bilo ni trunke oklijevanja.” 

Kuhinja i blagovaonica zauzimaju preostali dio otvorenog prizemlja, a ispod monolitnih betonskih stepenica nalazi se mali kutak zaklonjen stupovima koji služi kao prostor za dječju igru. 

„Jedina "rošada", koja je pomalo neuobičajena te uvjetovana morfologijom terena na lokaciji, jest da je glavni ulaz u kuću smješten na gornjoj etaži uz noćni dio. Zamišljeno je da gost pri dolasku prvo ostavi prtljagu u sobi, zatim širokim stepenicama, čije drvene plohe kao tepih oblažu betonsku konstrukciju, silazi u dnevni dio s direktnom vezom prema terasi, bazenu i okolišu." 

Betonske plohe i drveni elementi u interijeru

Kao i pri vanjskom uređenju, tako je i pri onom unutarnjem korišten vrlo sužen broj materijala. Minimalistički orijentiran interijer rađen je u tijesnoj suradnji s investitorom. Zidovi su čisto bijeli, za podove na katu korišten je drveni parket, dok je u prizemlju postavljena keramika u crvenkasto zemljanom tonu koja asocira na lokalnu crvenicu i na zemljane podove, po usmenoj predaji starijih, također čestu pojavu u seoskim istarskim kućama. Mnoge plohe ostavljene su kao sirovi beton. Čak je i na stropovima i krovnim plohama beton ostavljen vidljivim.

„Posebna pažnja pridavala se oplati. Daščane oplate ostavile su trag u betonu i sad su to vrlo zanimljive plohe. Recimo, krovna ploha izgleda kao da je okamenjeno drvo,  što je zaista zgodno i puno bolje od bilo kakve moguće dekoracije.“ 

Jedno od atraktivnijih rješenja u interijeru su betonski stupovi uz stubište i u dnevnom boravku, predimenzionirani i tretirani klesarskom tehnikom štokovanja kako bi izgledali monolitno i moćno. U takvom suzdržanom uređenju do posebnog izražaja dolaze precizno izvedeni spojevi svih nabrojanih elemenata u prostoru.

„Izvođači radova iz tvrtke Iza duge d.o.o. pratili su naše zahtjeve tako da su se neke stvari zaista precizno poklopile: način na koji parket obgrli betonske stupove, kontakt keramike i parketa, čak i oplata na krovu precizno prati liniju stupova. Mi jesmo sve to smišljali, stalno inzistirali, ali uvijek treba zahvaliti i radnicima jer su u tim nekim segmentima bili susretljivi, strpljivi, pristali uložiti više vremena i truda kako bi se tako nešto postiglo. Na kraju krajeva, dobar rezultat je plod zajedničkog rada.“ 

Kako objašnjava Perčić, sam investitor preuzeo je na sebe izbor i opremanje prostorija namještajem, ali je oko gotovo svakog komada postignut  konsenzus te je odabir uvijek pratio generalni koncept oblikovanja: jednostavne stroge linije i, konstantna poveznica, crna boja za detalje poput kvaka, ručkica, nogica, okvira... 

U relativno hladnom prostoru s bijelim zidovima i betonskim plohama, uvedeni su mnogi drveni elementi radi dojma topline pa je tako najugodnije, opisuje arhitekt, sjesti unutar osunčanog drvenog okvira uz prozor koji gleda prema bazenu.   

Gostima ponuditi više od smještaja

Neočekivan i definitivno zanimljiv moment u interijer unosi mala zbirka starih alata izložena na galeriji, još jedna posveta lokalnoj tradiciji. Arhitekt ih je zajedno s investitorom prikupio od obližnjih lokalnih zanatlija: obruč za bačve, srpovi, kliješta, čekić, razna stolarska pomagala...

„Kako se nalazimo u jednom naselju koje još uvijek nije u potpunosti palo pod utjecaj masovnijeg turizma, učinilo nam se zgodnim da umjesto nekih slikarija kupljenih u trgovačkom centru koje redovito svi stavljaju po zidovima u kućama, izložimo nešto autohtono i tako je izbor pao na te tradicijske alate. U slučaju da neki ljudi ne znaju čemu ti predmeti služe, zbirka unosi i element igre, iznenađenja, otkrivanja i učenja o nečem zaboravljenom. Osim toga, bilo je zabavno osmisliti način izlaganja odnosno nosače za obične svakodnevne predmete tako da dobiju na važnosti kao da su vrijedni eksponati.“
Ovakvi kreativni zahvati uvijek su dobrodošli u unutarnjem uređenju nekretnina za iznajmljivanje.

„Uvijek forsiramo naše klijente da, ako već stavljaju kuću u najam, pokušaju osmisliti nešto što bar malo odstupa od ostalih, ali ne samo radi toga da se bude drukčiji od ostalih, nego da se ponudi nešto što je specifično baš za njihovu kuću, njihov objekt, jer onda to gosti koji dolaze na odmor ipak zapamte. Sada, jel se to njima sviđa ili ne, nije ključno, važno je potruditi se dati nešto više od smještaja za prespavanje.“

Prostrana terasa s povišenjem i bazenom

Projekt zaokružuje moderno uređena okućnica površine 1.830 m². Kao zanimljivost arhitekt ističe prostranu terasu u obliku trokuta, također rađenu u štokovanom betonu kao finalnoj obradi.

„Terasa ima jedno povišenje koje podsjeća na pramac broda, a koje korisniku pruža mogućnost da se dodatno uzdigne iznad okoliša i još više uživa u pogledu. Kasnije je dodan i element pergole da se ipak dobije malo sjene u tom dijelu.“

Najveći ukras ove velike terase je svakako bazen, idealan za odrasle i djecu, a koju će svakako dodatno razveseliti i igrala postavljena u dvorištu od strane investitora. Tu su i ljetna kuhinja, roštilj kao dodatni vanjski sadržaji koje ova kuća nudi za savršeni odmor.

Kvalitetno osmišljen prostor okućnice sa svim popratnim sadržajima, minimalizam u uređenju, nenametljivost u okruženju, glavne su odlike ove dizajnirane kuće za odmor, a koja pokazuje kako se s nizom kvalitetno izvedenih funkcionalnih i estetskih elemenata može ostvariti puna svrha objekta.

Iza cijelog projekta stoji investitorova jasna vizija nadopunjena arhitektovim osjećajem za lokalitet i suptilnu implementaciju tradicionalnih izraza u suvremeni dizajn.

Ako vas interesira kupovina i razgledanje ove kuće, kontaktirajte agenta Aljošu telefonski na +385 98 1900 688 ili mailom na info@maris.hr