Kako povećati održivost poslovanja građevinskih tvrtki?
- Foto: Adobe Stock/ESG Point
Građevinski sektor u Europskoj uniji najveći je pojedinačni potrošač energije u Europi. Prema podacima Europske Komisije, zgrade u EU uzrokuju 40 % potrošnje energije i 36 % emisija stakleničkih plinova. Ambiciozan cilj koji si je EU postavila je smanjenje neto emisije stakleničkih plinova do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990., kako bi do 2050. postala prvi klimatski neutralan kontinent. Zgrade imaju velik (do sada neiskorišten) potencijal za djelotvoran doprinos ovom ambicioznom cilju postizanjem bolje učinkovitosti.
Fokus građevinskih tvrtki u odnosu na utjecaj na okoliš primarno je na energetskoj učinkovitosti i smanjenju emisija CO2 ulaganjima u obnovljive izvore energije i elektrifikaciju voznog parka i radnih strojeva. Dodatno, važni ciljevi su i smanjenje onečišćenja, buke i štetnog utjecaja na bioraznolikost te posebno resursna učinkovitost i recikliranje građevinskih materijala.
Održivost građevinskih tvrtki procjenjuje se i prema njihovom odnosu prema pogođenim dionicima, prvenstveno prema vlastitoj radnoj snazi, osiguravanjem odgovarajućih radnih uvjeta s posebnim naglaskom na brigu za zdravlje i sigurnost zaposlenika, budući da su radnici na gradilištima izloženi opasnim uvjetima rada koji mogu dovesti do ozljeda i neželjenih posljedica. U posljednje vrijeme fokus je i na odgovarajućem zbrinjavanju i osiguravanju radnih uvjeta za radnike iz drugih zemalja. Također, građevinske tvrtke brinu i za radnike u lancu vrijednosti te posebno za svoj učinak na lokalnu zajednicu.
Usklađivanje poslovanja s ciljevima UN-a
Održivi razvoj je jako aktualna tema u posljednjim desetljećima. Dosadašnji linearni modeli proizvodnje i potrošnje doveli su do trostruke planetarne krize: klimatskih promjena, onečišćenja i gubitka bioraznolikosti. Kako bi se ova kriza riješila potrebne su međunarodne inicijative.
One najznačajnije su Pariški sporazum i Program održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda, koji obuhvaća postizanje 17 ciljeva održivog razvoja. Jedna od ključnih razlika između ovih dviju međunarodnih inicijativa je ta što je Pariški sporazum obvezan za sve njegove potpisnice, dok je Program UN-a do 2030. dobrovoljan. Dodatno, Pariški sporazum propisuje postizanje smanjenja emisija stakleničkih plinova, odnosno zaštitu klime. Programom UN-a do 2030., osim zaštite klime, propisuju se i ciljevi koji se odnose na zaštitu ostalih okolišnih područja te posebno oni koji se odnose na društvena područja održivosti. Pojedini ciljevi održivog razvoja kojima građevinske tvrtke mogu značajno pridonijeti svojim poslovnim aktivnostima prikazani su u sljedećoj tablici, kao i njihov potencijalni doprinos u određenom području.
Održivost poslovanja: prelazak na kružni model i recikliranje građevinskog materijala
Odmak od tradicionalnog koncepta poslovanja uključuje osvještavanje o nastajanju negativnih eksternalija tijekom proizvodnih i građevinskih radova. Građevinske tvrtke prihvaćaju odgovornost za svoj negativan utjecaj na okoliš i ljude koji nastaje tijekom procesa gradnje te poduzimaju potrebne mjere kako bi ga smanjile.
U skladu s međunarodnim smjernicama i inicijativama, sve više njih prelazi s linearnih poslovnih modela na kružne, dok u prijelaznoj fazi pokušavaju postići što veću stopu recikliranja građevinskog materijala kako bi u konačnici smanjile svoj ugljični otisak. Zadovoljavanje standarda ISO 140001 Upravljanje okolišem, ISO 50001 Upravljanje energijom i ISO 45001 Upravljanje zdravljem i sigurnošću na radu postaju standard poslovanja građevinskih tvrtki čime potvrđuju svoju odlučnost u doprinosu održivom razvoju.
Provjera održivosti dobavljača u lancu opskrbe
Poslovanje građevinskih tvrtki temelji se na korištenju materijala, odgovarajućih strojeva i opreme te posebno na radnoj snazi. Za postizanje održivosti važna je održivost lanca opskrbe s kojim tvrtka posluje, a koji može doprinijeti njihovoj viziji održivosti i pomoći ispuniti rastuće zahtjeve održivosti njihovih krajnjih korisnika. Sudionici opskrbnog lanca znatno utječu na iznos emisija stakleničkih plinova iz opsega 3 građevinskih tvrtki što dodatno naglašava njihovu važnost.
Održiva nabava građevinskih tvrtki fokusirana je na nabavu održivih materijala i na radnu snagu u lancu opskrbe. Održivost dobavljača provjerava se slanjem upitnika o ESG temama i ispitivanjem poslovanja dobavljača u odnosu na utjecaj na okoliš, posebno na upravljanje otpadom. Vezano za učinak na ljude, pitanja se odnose na radne uvjete njihovih zaposlenika vezana za zdravlje i sigurnost.
Ocjena dobavljača u odnosu na održivost trebala bi dugoročno biti kriterij odabira isključivo održivih dobavljača i tako omogućiti građevinskim tvrtkama poslovanje samo s onim partnerima u opskrbnom lancu koji mogu zadovoljiti odgovarajuće standarde održivosti u svakoj kategoriji.
Prepoznavanje, odabir i ugradnja održivih materijala i resursa
Procjena energetske učinkovitosti zgrade odnosi se na zgradu, njezine komponente i energiju upotrijebljenu za zagrijavanje i hlađenje prostora, sanitarnu toplu vodu, ventilaciju, ugradbenu rasvjetu i druge tehničke sustave zgrade.
Od 39 % ukupnih emisija CO2 na svjetskoj razini, 28 % je povezano s operativnim emisijama, a preostalih 11 % s materijalima i konstrukcijom. Doprinos građevinskih tvrtki održivoj gradnji je smanjenje emisija iz oba ova područja, posebno vezano za emisije povezane s materijalima i konstrukcijama.
Na to ih usmjeravaju i primjene raznih održivih certifikata (LEED, BREEAM, DGNB) koji pomažu pri prepoznavanju, odabiru i ugradnji održivih materijala i resursa kako bi zadovoljile stroge zahtjeve koji se odnose na zdravlje zaposlenika i zaštitu okoliša. Građevinske tvrtke razvijaju vlastite kapacitete za ispunjavanje ovih visokih standarda performansi kako bi između ostalog zadovoljile potrebe svojih klijenata, uključujući smanjenje emisije CO2 i operativni ugljični otisak.
Održivi certifikati i ispunjavanje nZEB (nearly zero-energy building) standarda gradnje zahtijevaju od građevinskih tvrtki prikupljanje dokaza o sastavu i podrijetlu materijala tijekom gradnje, pri čemu je održiva nabava ključna za postizanje postavljenih standarda.
U postizanju ovih standarda pomažu im aplikacije za praćenje podataka o održivosti koji se odnose na materijale (deklaracije o proizvodima u odnosu na okolišne i zdravstvene zahtjeve, ugljični otisak itd.). Neke od mjera koje građevinske tvrtke poduzimaju za zadovoljenje ovih visokih zahtjeva su: kupnja održive drvne građe, povećanje udjela recikliranih materijala, povećanje nabave okolišno deklariranih proizvoda (Environmental Product Declaration - EPD), povećanje stručnosti vezano za procjenu životnog ciklusa cijele zgrade i proizvoda korištenjem OneClickLCA softvera (oneclicklca.com), obučavanje zaposlenika vezano za certifikate gradnje.
Digitalizacija i inovacije kao sredstvo postizanja održivosti poslovanja
Digitalizacija i inovacije mogu znatno pridonijeti održivoj gradnji i zadovoljavanju visokih građevinskih standarda.
Digitalizacija se odnosi prvenstveno na optimizaciju procesa pripremnih radnji i građevinskih radova, dok se inovacije odnose na inovativne modele gradnje (modularna gradnja) i na unapređenje strukture građevinskih materijala prema ugljičnoj neutralnosti. Konačan rezultat je smanjenje vremena koje građevinski radnici provedu na gradilištu, smanjenje emisija i otpada, izbjegavanje potrebe za popravcima i u konačnici izvođenje okolišno održivih projekata.
Briga o dobrobiti pogođenih dionika: vlastitim zaposlenicima, radnicima u lancu vrijednosti i lokalnoj zajednici
Ključni pogođeni dionici građevinskih tvrtki su njihova vlastita radna snaga. Zdravlje i sigurnost vlastitih zaposlenika, kao i onih u lancu vrijednosti, prioritet je svih građevinskih tvrtki.
Jedna od mjera je omogućavanje sistematskih pregleda svih zaposlenika te organiziranje seminara na temu zaštite zdravlja i sigurnosti. Također se poduzimaju mjere poboljšanja efikasnosti gradnje i zadovoljstva zaposlenika kroz njihova različita strukovna obrazovanja, ali i obrazovanja u odnosu na održivost i etičnost poslovanja.
Kako ravnoteža između privatnog i poslovnog života dobiva sve veći značaj, s vremenom se propisuju dodatne mjere kojima se želi pridonijeti dugoročnom zadovoljstvu zaposlenika i njihovom zadržavanju. Sve veći prioritet vezano za prava zaposlenika odnosi se na uvažavanje različitosti, jednakosti i uključivosti kako bi se osiguralo inkluzivno i ugodno radno okruženje gdje su svi prihvaćeni i osnaženi ostvarivanju svog punog potencijala. Poslovne organizacije općenito sve više teže izgraditi i održati upravo ovu vrstu poslovne kulture sa svojim zaposlenicima, kao i u odnosima s klijentima i poslovnim partnerima u opskrbnom lancu te u odnosima s lokalnim zajednicama u kojima posluju.
Izjednačavanje razlika u plaćama među spolovima jedan je od prioritetnih ciljeva. Građevinski sektor je primarno industrija u kojoj dominiraju muškarci te se određeni poslovi smatraju manje privlačnima za žene i zbog njihovih fizičkih karakteristika. Kao rezultat toga, manje je žena na višim pozicijama, što pridonosi negativnoj rodnoj razlici u plaćama.
Građevinske tvrtke su sve više svjesne važnosti suradnje s lokalnom zajednicom. Osim što podržavaju lokalna gospodarstva raznim donacijama i sponzorstvima, nabava od lokalnih proizvođača i dobavljača postaje prioritet svih građevinara te pridonosi smanjenju ugljičnog otiska.
Također se iniciraju aktivnosti sudionika svog lanca vrijednosti usmjerene na suradnju s lokalnim zajednicama. Građevinske tvrtke potiču i svoje dobavljače (npr. cementa, konstrukcijskog čelika, opreme i građevinskih usluga) da nabavljaju svoje resurse od lokalnih dobavljača te da zapošljavaju lokalnu radnu snagu na projektima gdje god je to moguće.
Izloženost poslovanja fizičkim i tranzicijskim klimatskim rizicima
Građevinski sektor posebno je izložen fizičkim i tranzicijskim klimatskim rizicima. Povećanje temperature, toplinski val, požar, oluje, jake oborine, iznenadne poplave, erozije i odroni tla mogu imati značajan utjecaj na poslovanje građevinskih tvrtki i na njihovu materijalnu imovinu. Izrada plana otpornosti prema pojedinim klimatskim rizicima nužna je za pravodobno reagiranje ako se neki od klimatskih rizika dogodi.
Građevinske tvrtke izložene su i tranzicijskim rizicima koji proizlaze iz prelaska na ugljično neutralno gospodarstvo ili regulatornih promjena kojima se ograničava iskorištavanje prirodnih resursa. Oni obuhvaćaju:
• političke i pravne rizike koji uključuju rizik od promjene regulative (npr. veća zaštita zemljišta); rizik od sankcija i sudskih postupaka (npr. izlijevanje onečišćujućih otpadnih voda koje štete zdravlju ljudi i ekosustava; kršenje ljudskih prava i dr.) te rizik od porasta obveza izvještavanja,
• tehnološki rizik, npr. nužnost prelaska na učinkovitije i čišće tehnologije (tj. s manjim učinkom na klimu, okoliš ili bioraznolikost),
• tržišni rizik zbog promjena odnosa ponude i potražnje uzrokovane promjenom ponašanja klijenata građevinskih tvrtki kojima koncepti održivosti postaju sve važniji,
• rizik od gubitka ugleda zbog promjene percepcije javnosti kao posljedica nekih negativnih aktivnosti građevinske tvrtke povezanih s održivošću poslovanja.
Povećanje obveznika i opsega izvještavanja o održivosti
Dosadašnji obveznici izvještavanja o održivosti bile su tvrtke od javnog interesa s više od 500 zaposlenih. Od onih građevinskih, jedini poduzetnik čije su dionice uvrštene na uređeno tržište Zagrebačke burze je Dalekovod d.d.. Među tvrtkama koje su do sada dobrovoljno izrađivale izvještaj o održivosti našle su se i Hrvatske ceste d.d.. Obje tvrtke izvještavale su o svom utjecaju na okoliš i ljude prema GRI standardima (Global Reporting Initiative).
Stupanjem na snagu nove Direktive o korporativnom izvještavanju (Corporate Sustainability Reporting Directive - CSRD), u siječnju 2023. godine, broj obveznika proširio se na sve velike tvrtke koje prelaze dva od tri kriterija za velikog poduzetnika prema Zakonu o računovodstvu. Tako su novi obveznici postali naši eminentni građevinari Kamgrad, Strabag, Ing-grad i drugi. Od njih se očekuje izrada izvještaja o održivosti u 2026. godini za 2025. godinu. Oni koji do sada nisu razmišljali o održivosti poslovanja sada poduzimaju prve korake kako bi transformirali svoje dosadašnje poslovanje primjenom odgovarajućeg poslovnog modela koji uključuje principe kružnog gospodarstva te izradu prve strategije održivosti.
S druge strane, najveći proizvođači cementa u Hrvatskoj (Cemex, Holcim, Nexe) izvještavaju o održivosti već dulji niz godina i neki od njih su postali tržišni lideri u ovom području. Međutim, stupanjem na snagu novih Europskih standarda izvještavanja o održivosti (European Sustainability Reporting Standards - ESRS) i od njih se očekuje značajno povećanje opsega izvještavanja prema principu dvostruke značajnosti.
Naime, svi dosadašnji izvještaji o održivosti, koji su se većinom izrađivali prema GRI standardima, obuhvaćali su samo jednostruku značajnost: utjecaj poduzeća prema okolišu i društvu. Primjenom ESRS standarda od tvrtki se sada očekuje i procjena utjecaja okolišnih i društvenih rizika na tvrtku. Ovi rizici mogu značajno utjecati na financijski položaj tvrtke: financijske rezultate i novčane tokove, pristup financiranju ili trošak kapitala u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju. Iz tih su razloga za ove informacije najviše zainteresirani, pored rukovodstva i vlasnika tvrtki, potencijalni ulagači koji su fokusirani na dugoročnu profitabilnost građevinskih tvrtki.
Zaključak
Građevinske tvrtke posvećuju sve više pažnje konceptu održivosti svog poslovanja i tako doprinose pojedinim ciljevima održivog razvoja UN-a do 2030. godine. Pritom posebnu pažnju posvećuju smanjenju građevinskog otpada i recikliranju otpadnih materijali te održivoj nabavi. U društvenom segmentu održivosti, građevinske tvrtke streme ispunjavanju standarda zaštite zdravlja i sigurnosti svojih zaposlenika kako bi smanjile broj nesreća na radu. Također, poduzimaju mjere kako bi umanjile svoj negativan učinak na lokalne zajednice tijekom gradnje i poboljšale suradnju s njima.
Pitanja održivosti, a posebno klimatski rizici, predstavljaju sve veći izazov za građevinske tvrtke budući da je njihovo poslovanje projektno orijentirano i ovisi o lokaciji budućeg projekta. Stoga je nužno da građevinske tvrtke prilikom odabira lokacije više pažnje posvete procjeni ovih rizika kako bi njima uspješno upravljali te kako bi sveli na najmanju moguću mjeru negativne učinke ako se neki od njih realiziraju.
