Ključ obnove kulturne baštine: stručno znanje, višeslojan pristup i dugotrajna rješenja
- Foto: Hrvatski restauratorski zavod
Nedavno smo pisali o konstrukcijskoj obnovi dvorca Dioš nedaleko Daruvara, koja je povratila nadu u bolju budućnost ovog, nekad derutnog zaštićenog kulturnog dobra u vlasništvu Hrvatske salezijanske provincije.
Kao i kod svake sanacije zaštićene građevine u kojoj se treba ispoštovati izvornik, i ovdje je ključnu ulogu imao odabir optimalnih rješenja usuglašenih s konzervatorskim smjernicama kako se ne bi umanjila baštinska vrijednost Dioša.
S kojim su se sve izazovima susreli u kompleksnom i interdisciplinarnom procesu, koja su sanacijska rješenja primijenili, ispričali su nam voditeljica konstrukcijske obnove Dioša, projektantica konstrukcije Dunja Barić iz Studija Arhing, i glavni inženjer gradilišta, Leon Kota iz građevinske tvrtke Valakon.
Kako u obnovi očuvati kulturno-povijesnu i arhitektonsku vrijednost?
Od samog početka projektiranja među projektantima je prisutna svjesnost o važnosti očuvanja kulturnih dobara i njihovoj povijesnoj vrijednosti, kaže Dunja Barić iz Studija Arhing.
Integralni projektantski tim tvrtke ima iza sebe dugogodišnje iskustvo u sanaciji konstrukcija graditeljske baštine. Osim konstrukcijske obnove Dioša, realizirane prošle godine, jedan od njihov aktualnih projekta je i obnova katedrale u Požegi. Pitamo našu sugovornicu koji su to najčešći izazovi u realizaciji projekata obnove kulturne baštine, kako dolaze do projektnih rješenja koja će istovremena ispoštovati kulturno-povijesnu i izvornu arhitektonsku vrijednost građevine koja se sanira.
„Poprilično je zahtjevno i izazovno zahvate konstrukcijske obnove uskladiti sa zahtjevima konzervatorskih odjela, pogotovo na pojedinačno zaštićenim kulturnim dobrima. No, uz vješt odabir sanacijskih rješenja koja neznatno ili minimalno utječu na vrijednost građevina, moguće je u potpunosti očuvati njihovu kulturno-povijesnu veličinu. Osim konstruktivnih pojačanja koja se moraju implementirati u izvornu arhitekturu građevine, tu su i drugi zahvati koji se izvode unutar obnove kao npr. ugradnja dizala te osiguranje prolaza i pristupa za korisnike sa smanjenom pokretljivošću, što nam je na projektu Dioš bio poseban izazov“, odgovorila nam je Dunja.
Konzervatorske smjernice: izazovne, ali i poticajne za projektante
U svim takvim projektima izuzetno je važna dobra komunikacija s konzervatorskim odjelima, istaknula je Dunja, pohvalivši onu s Konzervatorskim odjelom u Bjelovaru.
„Konzervatorske smjernice za projektante često predstavljaju izazove, tjerajući ih - u pozitivnom smislu - da uobičajena rješenja popravka i pojačanja konstrukcije svaki put iznova prilagode ovisno o dobivenim uvjetima koji se razlikuju od građevine do građevine.”
Iako je za investitore uvriježeno mišljenje da sve to gledaju kroz prizmu povećanih troškova ili ograničenja u projektiranju uporabnog prostora, Dunja ističe kako je većina njih svjesna važnosti i vrijednosti građevine u njihovom vlasništvu te bez problema prihvaćaju konzervatorske uvjete i projektantska rješenja.
„U konačnici, uvijek se dođe do zajedničkog dogovora i rješenja koje je prihvatljivo svim zainteresiranim stranama”, zaključuje.
Valakon: stručna misija očuvanja povijesne autentičnosti
Tvrtka Valakon svoju ulogu u obnovi kulturne baštine vidi kao odgovornu i stručnu misiju očuvanja povijesne autentičnosti kroz suvremene standarde gradnje, oslanjajući se na svoje bogato iskustvo, znanje i visoku razinu stručnosti. Njihov pristup temelji se na preciznoj izvedbi, korištenju kvalitetnih materijala i usklađenosti s konzervatorskim smjernicama, čime u projektima doprinose dugoročnoj stabilnosti i zaštiti vrijednih građevina poput Dioša.
„Obnova tako zahtjevnih objekata podrazumijeva višeslojan pristup, od konstrukcijske stabilizacije do, ovisno o projektu, sanacije pročelja i krovišta, a sve to uz maksimalno poštivanje konzervatorskih smjernica, izvornog izgleda i karakteristika tih povijesnih građevina”, rekao nam je glavni inženjer gradilišta na Diošu, Leon Kota iz Valakona.
Što se smije i ne smije u principu jako ovisi o samim konzervatorima, dodaje. Oni obično propisuju s kojim se materijalima moraju sanirati objekti, najčešće to budu oni na bazi vapna, bez primjene cementa. U kojem će smjeru ići razgovor o odgovarajućim materijalima, ovisi o samoj građevini, njenoj starosti, funkciji, stupnju oštećenosti i budućoj namjeni.
''Konzervatori zauzimaju ključnu, ali često zatvorenu poziciju, čvrsto braneći principe struke i očuvanja autentičnosti kulturne baštine. Iako u početku mogu djelovati rigidno zbog svoje zaštitničke uloge, u praksi ipak pokazuju razumijevanje za realne izazove gradilišta te, kroz suradnju s projektantima, nadzorima i izvođačima, pridonose usklađivanju očuvanja s izvedivim rješenjima na terenu'', istaknuo je Kota.
Višeslojni zahvati na Diošu: od drenaže do rekonstrukcije kule
Konstrukcijska obnova Dioša nastavak je uspješne suradnje Valakona s Hrvatskom salezijanskom provincijom. Kao izvođač radova odradili su nekoliko obnova sakralnih objekata u vlasništvu salezijanaca, uključujući crkvu na Knežiji i Jarunu. Za situaciju na Diošu kažu da je bila kritična iz više razloga.
Objekt nije bio izoliran s vanjske strane pa je vlaga ulazila kroz otvore, uslijed čega je stolarija propala. Krovište je bilo kompletno uništeno, toliko derutno da bi padaline s gornje strane direktno ulazile u prostor. Ne samo krovište, već i zidovi, stropovi, sve je prijetilo da će se urušiti, a čemu se morala pridodati posebna pozornost prilikom izvođenja radova. Kao i svi objekti iz tog razdoblja, dvorac nije imao razvijen drenažni sustav tako da se sva slivna voda slijevala oko i direktno u objekt bez hidroizolacije.
U obnovi se išlo u kompletnu sanaciju svih zidova i stropova, krovišta i fasade. Izveden je cijeli drenažni sustav oko dvorca te kompletna hidroizolacija podnih površina s dizanjem holkera na zidove.
Među najsloženijim zahvatima ističe se izvedba višestrešnog krovišta te razgradnja i ponovna izgradnja male kule koja je bila demontirana opeku po opeku. Svaka opeka se evidentirala, razvrstavala, čistila i potom u rekonstrukciji vraćala na svoju poziciju.
„Dioš nam je bio vrlo izazovan upravo zbog te velike neočuvanosti, dotrajalosti i uništenosti. S druge strane, suradnja s nadležnim konzervatorima je bila odlična. Bili su vrlo razumni, kooperativni, stvarno su nam olakšavali rad koliko god su mogli”, komentirao je Kota.
Nova fasada oživjela jedinstvenu arhitektonsku ljepotu dvorca
Jedan od najljepših, na prvu vidljivih rezultata konstrukcijske obnove je povratak povijesnog izgleda dvorca. Nova fasada oživjela je jedinstvenu arhitektonsku ljepotu dvorca, vizualno obogativši okruženje u kojem se nalazi, zasigurno na zadovoljstvo mještana Dioša i ostalih prolaznika koji sada mogu stvarati nove impresije o ovom bajkovitom zdanju.
Njezina sanacija predstavljala je poseban izazov. Kapilarna vlaga, oštećenja uzrokovana solima te degradirani slojevi žbuke, tipični su problemi starih građevina s kojima se suočio i Dioš. Materijal koji će se koristiti stoga je morao biti visoko paropropusan, otporan na vlagu i soli, a uz sve to kompatibilan sa starom podlogom kako bi se sačuvala estetska autentičnost.
Dodatan izazov predstavljao je velik broj vučenih profilacija koje je trebalo obnoviti. Izvedeno je nekoliko kilometara vučenih profilacija, različitih razvijenih širina.
„Profilacije na pročeljima dvorca bile su u tolikoj mjeri oštećene i degradirane da ih nije bilo moguće restaurirati, već su morale biti izrađene potpuno nove. Novi profili izrađeni su prema precizno uzetim šablonama s postojećih ostataka te su, uz prethodno odobrenje konzervatora, ugrađeni kako bi se očuvala izvornost arhitektonskog izraza”, objasnio je Leon.
Boju fasade odredili su konzervatori, vodeći se smjernicama struke i analizom postojećih slojeva boje zatečenih na pročelju. Njihova odluka temelji se na očuvanju izvorne vizualne karakteristike građevine i usklađena je s povijesnim kontekstom objekta.
Povjerenje izvođača radova u Baumit materijale
Kao najoptimalnije rješenje za fasadu odabran je Baumit Sanova sustav, razvijen upravo za sanaciju povijesnih objekata poput Dioša, izloženih dugotrajnom djelovanju vlage, vremenskim (ne)prilikama i prodoru štetnih soli.
U Valakonu kažu kako su Baumit proizvodi odabrani zbog njihove iznimne kvalitete, dugotrajnosti i prilagođenosti zahtjevima konzervatorske struke:
„Naša dugogodišnja suradnja s Baumitom temelji se na povjerenju u njihove materijale koji omogućuju autentičnu obnovu povijesnih objekata uz očuvanje izvorne estetike. Širok spektar njihovih sustava omogućuje nam precizno ispunjavanje svih konzervatorskih smjernica, osiguravajući dugoročnu zaštitu i ljepotu fasade dvorca.”
Baumit inovativna rješenja čuvaju duh prošlosti i osiguravaju funkcionalnost za budućnost
Baumit Sanova sustav pružio je optimalno rješenje za stabilizaciju zidova, zaštitu od vlage te dugoročnu očuvanost unutarnjeg prostora. Njegova je otpornost na vlagu i soli četiri do šest puta veća od klasičnih rješenja, što ga čini idealnim za ovakve projekte. Na Diošu je izveden uz primjenu sulfatno otpornog šprica Baumit SanovaPre i sanacijske žbuke Baumit SanovaUni.
Nakon ugradnje podložne sanacijske žbuke, uslijedila je primjena Baumit Perla fine žbuke i tankoslojnih mineralnih završnih slojeva koji zidovima osiguravaju glatkoću, ujednačenost i vizualnu privlačnost, kako u interijeru tako i na fasadi. Njihova uloga nije samo dekorativna, već omogućuje i jednostavno bojenje, prilagođeno željenoj koloristici prostora.
U interijeru se kao završna žbuka koristila Baumit PerlaInterior, dok se s vanjske strane kao završna žbuka nanosila Baumit PerlaExterior, a u pojedinim dijelovima pročelja Baumit Classico Extra.
„Na kompletnu fasadu je išla Baumit PerlaExterior, ali se u malim segmentima, između prozora, ubacivala Classico Extra na hirofa način kako bi se dobila drukčija struktura žbuke", objasnio nam je Leon.
Prije završnog bojanja nanesen je paropropusni predpremaz bez otapala Baumit Multiprimer. Za finalni estetski i zaštitni sloj na vanjskim zidovima korištena je Baumit SilikatColor, silikatna fasadna boja idealna za renovacije i objekte pod konzervatorskom zaštitom. Zidovima omogućuje da "dišu" te istovremeno pruža dugotrajnu otpornost na vremenske uvjete.
„S desetljećima iskustva u sanaciji i restauraciji kulturne baštine, Baumit je još jednom pokazao kako inovativna rješenja mogu sačuvati duh prošlosti i osigurati funkcionalnost za budućnost. Obnova dvorca Dioš ne predstavlja samo tehničku intervenciju, već doprinos očuvanju identiteta i vrijednosti prostora koji govori kroz vrijeme”, poručuju u Baumitu.
Ako se ne provede cjelovita obnova, sve dosad napravljeno – propast će
„Svi zajedno, i investitor i svi mi sudionici u građenju, jako smo zadovoljni rezultatima konstrukcijske obnove u tako kratkom roku. Na Diošu je svakodnevno radilo 70 do 80 radnika, stvarno smo dali sve od sebe. U gotovo deset mjeseci dvorac je postao neprepoznatljiv. Sad mu se svi dive i čude“, komentirao je Kota.
Proces obnove objekata kulturne baštine je kompleksan, financijski zahtjevan i dugotrajan posao, a primjer Dioša nije iznimka. Dvorac se trenutačno nalazi u nezavidnoj situaciji. Konstruktivno je spašen, njegov vizualni identitet je obnovljen, ali da bi u potpunosti mogao zaživjeti kao budući Europski centar pokreta salezijanske mladeži potrebno je napraviti korak više - izvesti preostale radove u sklopu cjelovite obnove za koju investitor tek treba osigurati sredstva.
„Izvedena je nova odlična drvena stolarija, vrlo kompleksna i zahtjevna, nova fasada, novo krovište, a sve to - ako se radovi ne izvedu do kraja - može propasti zbog temperaturnih razlika, neprovjetravanja i neodržavanja. Svi se nadamo cjelovitoj obnovi kako bi dvorac napokon zasjao u svom punom sjaju i postao priča vrijedna čitanja i posjete”, istaknuo je naš sugovornik iz Valakona.
Zahvaljujemo tvrtki Baumit što je podržala naše istraživanje o sanacijskim izazovima konstrukcijske obnove dvorca Dioš.
