Konstrukcijska obnova dvorca Dioš: temelj nove budućnosti i namjene
- Foto: Marko Radoš
Nema slučajnog ili namjernog prolaznika kojem usnulo bajkovito zdanje Dioš na brežuljku istoimenog sela u općini Končanica, nekoliko kilometara udaljenom od Daruvara, ne bi izmamilo uzdah oduševljenja, potaknulo znatiželju i sanjarenje o svim mogućim isprepletenim pričama i sudbinama proživljenim unutar njegovih zidina.
Nazivaju ga jednim od najmlađih dvoraca. U svojoj 121 godinu dugoj povijesti proživio je neka turbulentna razdoblja, promijenio nekoliko vlasnika, služio za različite namjene, bio je napušten, gotovo pred urušavanjem...
Posebnu emotivnu i duhovnu vrijednost zadržao je za salezijance. Sredinom 20. stoljeća kao kolijevka za odgoj njihovih kandidata, a danas u 21. stoljeću kao budući Europski centar pokreta salezijanske mladeži.
Prije no ispričamo priču o tome kako je Hrvatska salezijanska provincija otrgnula Dioš od zaborava i kroz konstrukcijsku obnovu 1.821 m2 učinila prvi korak prema ljepšoj budućnosti ovog zaštićenog kulturnog dobra, vratit ćemo se na sam početak i upoznati povijest dvorca.
Najznačajniji sačuvan majur u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji
Dioš je sagrađen je 1904. godine prema projektu budimpeštanskih arhitekata Ernőa Foerka i Gyule Sándyja. Služio je kao ljetna rezidencija Paule von Falkenberg, kneginje njemačke pokrajine Wittgenstein-Sayn i udovice Alajosa Tüköryja, te njihovo troje djece. Udovica ga je posvetila svom suprugu koji je preminuo početkom izgradnje, zbog čega je u svojoj novijoj povijesti ponio romantičan nadimak hrvatski Taj Mahal.
"Dioš danas predstavlja vjerojatno najznačajniji sačuvan majur, centar seoskog imanja u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, te se može ustvrditi kako u daruvarskom kraju zauzima ulogu kakvu ima, primjerice, dvorac Neuschwanstein u arhitekturi Bavarske", rekao nam je pročelnik Konzevatorskog odjela u Bjelovaru dr.sc. Krešimir Karlo.
Romantična interpretacija elemenata srednjovjekovne arhitekture
Doznali smo nešto i o temeljnim stilskim karakteristikama dvorca, a koje polaze od romantične interpretacije srednjovjekovne arhitekture.
„Projektiran je kao suvremena vila, korištenjem svih tada suvremenih materijala poput armirano-betonske ljuske, no dizajnerski koncept počiva na interpretaciji elementa srednjovjekovne arhitekture. Tako je građevina opremljena glavnom kulom, dekorativnim tornjevima te s više razina krovišta. U prizemlju je organizacija prostora temeljena na centralnoj dvorani koja je opremljena konzolama, dekorativnim oslikom te vitrajem, što sve govori u prilog tezi kako je ista imala zadaću imitirati vitešku dvoranu. U tu je svrhu u prostor portala i krstionice dopremljena i kamena plastika suvremene proizvodnje, no očitih srednjovjekovnih polazišta, čime se dodatno elaborirao interijer“, opisao nam je Karlo.
Dioš postaje Marijin dvor, kolijevka odgoja salezijanskih kandidata
Obitelji Tüköry rasprodala je imanje uoči Prvog svjetskog rata. Novo značajno poglavlje u povijesti Dioša ispisat će salezijanci početkom Drugog svjetskog rata, a o čemu smo više doznali od don Tihomira Šutala, koji je u vrijeme konstrukcijske obnove obnašao funkciju provincijala Hrvatske salezijanske provincije.
„Salezijanci su tada, radi novonastalih političkih problema, prisiljeni brzo tražiti novo mjesto za svoje kandidate iz Hrvatske i BiH. Uz pomoć župnika u Lipovljanima vlč. Stjepana Sanića, 1941. kupuju dvorac sa zemljištem i šumom od Zavoda za kolonizaciju za tadašnjih 500.000 dinara. Dvorac su nazvali Marijin dvor i u njega su smjestili svoje kandidate. Po ugovoru su bili dužni dati dvije prostorije u dvorcu za osnovnu školu za djecu iz okolice dok se ne sagradi nova škola u obližnjem selu.“
Salezijanci su bili pravo osvježenje za čitav onaj kraj, nastavio je don Šutalo, toplo su ih prihvatili i tamošnji narod i svećenici. U Marijinom dvoru znalo je boraviti i do 40 salezijanaca, učenika i drugog osoblja. U tim su ratnim vremenima salezijanci proširili štovanje Marije Pomoćnice na cijeli kraj, a njezin blagdan 24. svibnja bio je najveća svečanost u cijelom području. Početkom travnja 1946. salezijanci su prisiljeni napustiti Marijin dvor. Prema Zakonu o agrarnoj reformi oduzete su im zgrade, zemljišta i šuma.
„Tuga zbog gubitka dvorca je bila velika. Salezijancima je dvorac nekoliko godina služio kao kolijevka odgoja vlastitih kandidata te je Marijin dvor ostao snažno zabilježen u kratkoj povijesti salezijanske prisutnosti u hrvatskom narodu“, komentirao je taj događaj don Šutalo.
Emotivna vrijednost dvorca ogromna, materijalna - mizerna
Nakon odlaska salezijanaca Dioš dobiva novu namjenu. Na internetu pronalazimo podatak kako je u njemu djelovala domaćinska i veterinarska škola, zatim peradarska farma da bi se krajem 50-ih u njemu osnovala škola, a dio dvorca uredio za učiteljske stanove. U jednom dijelu dvorca čak se provodila vojna obuka. Početkom 80-ih je napušten. Nakon Domovinskog rata u život ga vraćaju njegovi novi-stari vlasnici – salezijanci.
„S velikom radošću dočekan je povrat dvorca u vlasništvo Hrvatske salezijanske provincije 1995. godine. Materijalna vrijednost dvorca bila je mizerna jer je dvorac vraćen u izrazito lošem stanju te se u njemu nije moglo boraviti, no emotivna vrijednost je bila ogromna. Nakon njegovog povrata, salezijanci rado dolaze u Dioš na izlete, slušaju od svoje starije braće „priče iz davnine“ i nadaju se novoj budućnosti“, prepričava nam taj period bivši provincijal.
Zatečeno stanje građevine nakon povrata zahtijevalo je nužne statičke radove kako ne bi došlo do urušavanja dvorca. U više navrata izvršeni su i djelomični popravci krovišta no sve je to, dodaje don Šutalo, bilo neznatno i zanemarivo u odnosu na stvarne potrebe obnove. Uređen je tek središnji hol u dvorcu te je prenamijenjen u malu kapelicu u kojoj je mjesni župnik iz Končanice redovito služio nedjeljnu misu za obližnje vjernike.
„Našli smo se u neugodnoj poziciji. Dvorac je postao naše vlasništvo, zaštićeno kulturno dobro, no zbog lošeg stanja prijetilo je njegovo urušavanje, a vlastitih financijskih sredstava za njegovu obnovu nismo imali“, objašnjava don Šutalo.
Petrinjski potres otvorio put konstrukcijskoj obnovi
Dodatna znatna oštećenja izazvao je potres u Petrinji 2020. Stradalo je krovište, popucali su unutarnji zidovi, kule su se počele urušavati...I u ovom nesretnom događaju zapravo se otvorila prilika za njegovu obnovu. Salezijanci prijavljuju projekt „Izrada projektne dokumentacije i provedba mjera zaštite Dvorca Dioš“ u sklopu javnog poziva Ministarstva kulture i medija za dodjelu bespovratnih sredstava iz EU Fonda solidarnosti za sanaciju šteta nastalih potresom. Sredstva su im odobrena i konstrukcijska obnova, prema projektnoj dokumentaciji koju su izradile tvrtke Studio Arhing iz Zagreba i Urbane ideje iz Samobora, je mogla početi.
„Konstrukcijska obnova je gotovo u cijelosti dovršena i to u roku od 10 mjeseci. Preko Ministarstva kulture i medija u nju je uloženo 8.613.797,41 EUR iz Fonda solidarnosti te 253.756,25 EUR iz nacionalnih sredstava“, naveo je don Šutalo.
Od učiteljice do projektantice: obiteljska veza s Diošem kroz generacije
Ovdje priču preuzima projektantica konstrukcije, mag.ing.aedif. Dunja Barić, koja je ispred Studija Arhinga vodila obnovu. Zanimljive krugove ponekad pravi taj život. Dunju je s dvorcem Dioš povezao ne samo profesionalno, već i obiteljski. Ispričala nam je više o toj zanimljivoj poveznici koju njezina obitelj dijeli s dvorcem:
„Poslije Drugog svjetskog rata u Marijinom dvoru je otvorena osnovna škola u kojoj je moja baka radila kao učiteljica od 1961. do 1974. Desetak godina u tom su dvorcu živjeli ona, moj djed, ujak i mama, koja je imala 11 godina kad su se odselili iz njega. Djed je preminuo prije 10 godina i često je znao pričati o dvorcu. Baka je bila izrazito sretna što radim na ovom projektu i što se uopće pokrenula obnova dvorca, nažalost nije dočekala da vidi njezin završetak jer je preminula prošle godine dok su radovi još trajali. U par sam navrata imala prilike popričati sa susjedima koji bi došli pogledati gradilište, a koji su se sjećali moje bake i mame iz vremena dok su živjele u dvorcu.“
Iznimno oštećeni i dotrajali elementi zamijenjeni novima
Naš je razgovor potom krenuo u smjeru konstrukcijske obnove. Dvorac je zaštićeno kulturno dobro i u cijelom je procesu bila neophodna uska suradnja s konzervatorskom strukom.
„Imali smo jako dobru suradnji s Konzervatorskim odjelom u Bjelovaru. Njihova je želja bila da se radovima što manje utječe na postojeće arhitektonsko oblikovanje te da se što više postojećih elemenata zadrži, ali smo također dobili njihovo dopuštenje da pojedine detalje koji su bili iznimno oštećeni ili dotrajali zamijenimo novima", komentirala je Dunja, opisavši nam glavne zahvate u obnovi.
Glavni zahvati u konstrukcijskoj obnovi
Sanacija i pojačanje krovišta
„Jedan od najzahtjevnijih dijelova konstruktivne obnove, kako projektantski, tako i u izvedbi, bilo je krovište. Tu smo radili kompletnu zamjenu trulog i deformiranog drvenog krovišta uz zadržavanje postojeće geometrije. Pokušali smo zadržati iznimno kompleksan konstruktivni sustav, uz neke minimalne preinake konstrukcije kako bismo zadovoljili današnje standarde. Stavljen je nov pokrov, dijelom je to na većim kosinama crijep, na blažim lim, kako je i izvorno bilo.“
Pojačanje svih zidova te izvedba spregnutih stropnih konstrukcija
Problem su predstavljali i opečni zidovi prošarani pukotinama i sljubnicama, tek neznatno ispunjenima vezivnim sredstvom. U obnovi, svi su zidovi iznutra ojačani dijelom FRCM-om, dijelom CRM-om, dok se s vanjske strane, na zahtjev konzervatora za očuvanjem profilacija i ukrasa, pročelja nisu pojačavala, ali se skidala žbuka, čistile sljubnice i vršilo lokalno šivanje pukotina. Međukatne konstrukcije pojačane su izvedbom armiranobetonskih tlačnih ploča nad postojećim čeličnim nosačima, koji su zbog zahvaćenosti korozijom većinom zamijenjeni novima.
Dunja se posebno osvrnula na tehniku pojačanja betonske kupole u velikoj dvorani dvorca:
„To je tanka betonska ljuska debljine devet centimetara, armirana jednostrukom mrežom koja je s gornje strane bila pojačana uzdužnim rebrima, no kada smo skinuli krov koji je bio iznad nje, uočili smo da je taj beton u puno lošijem stanju nego što smo to prvotno mislili, zbog čega smo tijekom gradnje morali malo mijenjati projektna rješenja. Betonska ljuska bačvastog svoda s gornje je strane pojačana izvedbom armiranobetonskog torkreta koji je spregnut s FRCM oblogom i pripadnim sidrima izvedenim s donje strane ljuske. U konačnici je kupola po svojim bočnim stranama konstruktivno povezana s obodnim zidovima ugradnjom kontinuiranog čeličnog profila.“
Rekonstrukcija drvenih stubišta
U dvorcu postoje dva stubišta, glavno i jedno manje spiralno, no oba su bila toliko uništena da u jednom dijelu uopće nisu bila prohodna pa su zamijenjena novima, identična originalima, s istim ukrasima i svim profilacijama koje su konzervatori zahtijevali.
Nekad se unutar velike dvorane nalazila kapelica i jedno monumentalno drveno stubište koje je vodilo na balkon prvog kata. Uklonjeno je nakon Drugog svjetskog rata i više nikada nije vraćeno, no postoji mogućnost da ga se u fazi cjelovite obnove rekonstruira prema izvornim nacrtima i fotografijama, doznali smo od Dunje.
Sanacija manje kule oštećene potresom na Banovini
„Uz veliku kulu smještena je mala kula unutar koje se nalazi spiralno stubište koje vodi prema izlazu na krov velike kule.Ta je manja kula u potresu dobila jednu dijagonalnu pukotinu i smaknula se za nekoliko centimetara van ravnine. Ona je bila pridržana hitnim intervencijama do početka radova da bi je zatim u obnovi razgradili do te pukotine, pažljivo uklanjajući opeku po opeku. Opeke su se temeljito čistile, deponirale te kasnije koristile za prezidavanje. Mala kula je u konačnici geometrijom identična izvornoj, a kako bi novi dio male kule što više izgledao kao ostatak, isprobavani su agregati s više lokacija kako bi vezivno sredstvo bojom što više sličilo postojećem."
Dugoročna zaštita i ljepota fasade dvorca osigurana uz Baumit rješenja
Prema odabiru izvođača radova, poduzeća Valakon, a uz odobrenje projektanata, u sanaciji fasade na dvorcu korišteni su provjereni Baumit sustavi razvijeni za zahtjevne uvjete u sanaciji građevina podložnih vlagi te estetskim i tehničkim obnovama kulturnih spomenika.
Baumit Sanova sanacijski sustav pružio je optimalno rješenje za stabilizaciju zidova, zaštitu od vlage te dugoročnu očuvanost unutarnjeg prostora. Izveden je uz primjenu cementnog šprica SanovaPre i vapneno-cementne sanacijske žbuke SanovaUni.
Glatkoća, ujednačenost i vizualna privlačnost vanjskih i unutarnjih zidova postignuta je završnim slojevima na bazi minerala Baumit Perla finim žbukama: Baumit PerlaExterior i Baumit PerlaInterior, s tim da je u segmentima pročelja korištena i mineralna tankoslojna žbuka za fasade Baumit Classico Extra.
Kao finalni estetski i zaštitni sloj na vanjskim zidovima korištena je silikatna fasadna boja Baumit SilikatColor, prije koje je nanošen paropropusni predpremaz Baumit Multiprimer.
Dvorac i njegov okoliš zavrjeđuju nove korisnike - mlade
Da bi Dioš funkcionalno zaživio kao Europski centar pokreta salezijanske mladeži potrebno je kao sljedeći korak provesti cjelovitu obnovu koja će obuhvatiti izvedbu i dovršetak građevinsko-obrtničkih i instalaterskih radova. Sredstva za njezinu provedbu planiraju se osigurati kroz novi javni poziv resornog ministarstva. Kao i sve ovo proteklo vrijeme, salezijanci su vođeni vjerom i nadom te očekuju skoro raspisivanje poziva za cjelovitu obnovu.
„Dvorac je kroz konstrukcijsku obnovu spašen od urušavanja i konstrukcijski je u izvanrednom stanju. Prostori dvorca i njegov okoliš zavrjeđuju neke nove korisnike. Sukladno našoj karizmi, mi salezijanci odlučili smo vratiti te prostore mladima. Ako uspijemo izvršiti cjelovitu obnovu dvorca, u njemu će se provoditi programi za formaciju mladih iz naše domovine i Europe. U Europi postoji više centara za susrete i formaciju mladih iz europskih salezijanskih prisutnosti i dvorac bi trebao postati jedan od njih“, prenosi nam don Šutalo.
Ovom se prilikom u ime Hrvatske salezijanske provincije zahvaljuje svim sudionicima uspješne realizacije konstrukcijske obnove: Vladi Republike Hrvatske, osobito Ministarstvu kulture i medija, Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Općini Končanica, Konzervatorskom odjelu u Bjelovaru, projektnom uredu Studio Arhing, izvođačima radova poduzeću Valakon, nadzornim inženjerima iz poduzeća Urbane ideje te poduzeću Plavi Partner koji je vodio financijsko i administrativno upravljanje projektom.
Zahvaljujemo Borisu Dundoviću i Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom arhivskom materijalu te tvrtki Baumit koja je podržala našu reportažu o konstrukcijskoj obnovi dvorca Dioš.
