Moderan kremasti interijer zagrebačkog stana, koji slavi eleganciju
- Foto: Sanja Tušek
Postoje projekti koji u arhitektu probude poseban stvaralački zanos, projekti čija uspješna realizacija ne donosi samo profesionalno, već i osobno zadovoljstvo kada vidite da ste kroz savladane izazove podigli svoje kreativne i tehničke vještine na višu razinu.
Za arhitekticu Martu Međugorac iz Studija Imperativ jedan takav trenutak dogodio se 2022. kada je angažirana na uređenju interijera stana od 100 m2 u zgradi koja se tek trebala graditi u blizini zagrebačkog Maksimira.
Projekt koji je prirastao srcu
„Prva stvar koju je trebalo napraviti bila je tlocrtna organizacija stana. Zahtjev klijenta bile su dvije spavaće sobe - velika master soba s garderobom i kupaonicom te još jedna spavaća soba s pripadajućom kupaonicom, zatim praonica kao izdvojen prostor, dnevni boravak i ulazni prostor“, priča nam arhitektica Marta Međugorac.
Investitor je izrazio želju za nježnim i svijetlim prostorom, sa štukaturama kao glavnim dekorativnim elementom.
„Iako štukature ne odgovaraju mom senzibilitetu, osobnom stilu koji bi imala u vlastitom stanu, moj je posao maksimalno se prilagoditi investitorovim željama, tako da sam utonula u taj projekt koji mi je već u fazi vizualizacija prirastao srcu i čiji mi se konačan rezultat jako sviđa“, komentira arhitektica.
Štukature: od kiča do elegancije
Stropne štukature od poliuretana provučene su kroz cijeli stan. Kao dekorativni element korištene su i na frontama namještaja, na svim zidovima, izuzev onih u kupaonici gdje je, u odnosu na ostatak stana, naglasak stavljen na moderne, čiste linije.
Igranje sa štukaturama u prostoru je dosta sklizak teren, vrlo lako može završiti u pretjerivanju i kiču, no arhitektica je u ovom slučaju pokazala kako se njihovim pravilnim odabirom i usklađenošću sa stilskom temom postiže potpuno suprotan estetski dojam prostora, onoga koji odiše bezvremenskom elegancijom, profinjenošću i tihim luksuzom.
„Zašto one ne strše, ne djeluju kičasto i pretjerano? Zato što je cijeli stan uređen u tom stilu. Nismo uguravali štukature u neki drugi stil da bi popunili jedan zid na koji ne znamo što bi stavili. Poanta je bila da cijeli stan bude u toj temi.“
Tehnički izazovi sa štukaturama
Montaža štukatura donijela je niz izazova tehničke naravi poput usklađivanja njihove pozicije s električnim instalacijama i visokim vratima.
„Svaki klijent zahtjeva što više svjetla, prekidača i utičnica ne smije nedostajati. Ono što sam ja morala je rascrtati sve poglede na sve zidove u stanu, pozicionirati sve te štukature da bi dobila točne, centrirane pozicije prekidača i utičnica u određenim okvirima.“
„Jedan od zahtjeva investitora bila su vrata izvedena u punoj visini prostora, a ujedno su htjeli stropnu štukaturu koja povezuje cijeli stan. Morali smo točno specificirati štukaturu još za vrijeme gradilišta, znači jako rano, dok je sama montaža bila godinu dana nakon što smo je odabrali. Trebalo je definirati visinu nadvoja iznad vrata, a koji je morao biti u visini te štukature tako da nam ta visoka vrata, koja imaju skrivene štokove, budu u ravnini zida i dođu tik do štukature“, objašnjava arhitektica.
U potrazi za pravom bež nijansom
Decentnosti ukrasnih lajsni pridonio je i odličan odabir odgovarajuće bež nijanse koja prevladava u prostoru. Na prvu se možda čini kao jednostavan zadatak, ali...
„Sve štukature, zidovi oko štukatura i namještaj, sve je u toj boji. Bilo je jako važno pogoditi pravu bež nijansu, onu koja nema primjesa drugih boja, da nije ni žuta, ni roza, ni plava, da nije presiva, prehladna, pretopla. Radili su nam uzorke četiri, pet varijanti različitih bež boja dok nismo pronašli onu pravu koja je (uz rasvjetu) pridonijela ugodnosti prostora.“
U pokušaju opisivanja odabrane nijanse, kroz razgovor s arhitekticom složno zaključujemo da joj najbolje odgovara pridjev „kremasta“.
„Nije bitno samo odabrati boju, bitna je nijansa. To ne može svatko, jednostavno nema to svatko u sebi, a mi arhitekti smo educirani za to. Danas je puno fotografija po Pinterestu i Instagramu koje svi pokušavaju kopirati. Puno je samoprozvanih dizajnera interijera, svi misle da mogu dizajnirati, bez da imaju ikakvu podlogu za to. I mogu na neki način, ali pitanje je kakav rezultat nastane“, komentira usput arhitektica.
Kao sekundarna boja u interijeru korištena je duboka plava boja koja stvara efektnu protutežu dominantnoj toploj bež nijansi te ističe prostor ulaznog hodnika (strop) i komunikacijske osi dnevni boravak – glavna spavaća soba. Također je provučena i kroz dnevni prostor detaljima kao što je plavo kožno sjedište na blagovaonskim stolicama.
Spojevi porculanskih ploča obrađeni na gerung za bolji estetski dojam
Osim štukatura, sofisticirani naglasci u interijeru postignuti su korištenjem porculanskih pločica velikog formata kao obloge u kuhinjskom dijelu dnevnog prostora te u kupaonicama.
Arhitektica se odlučila za pločice talijanskog brenda Infinity koje su savršeno popratile eleganciju prostora.
Infinity porculanska ploča s uzorkom Magellano vjerna je imitacija poznatog i jedinstvenog patagonskog kvarca čija se mješavina boja – topla bež pozadina s primjesama crne, hrđavo naračaste i sive pokazala odličnim izborom za „podizanje“ neutralne baze dnevnog prostora.
Koordiniranim radom stolara i kamenara, njima je obložen kuhinjski otok, radna ploča i zid ispod kuhinjskih elemenata.
„Kuhinjski otok projektiran je s porculanskom pločom koja se radila na gerung kako bi dobili debljinu od 15 cm. Jedan od detalja koji sam zahtijevala od stolara je da su oštri rubovi otoka, obrađeni na gerung, spojeni pod 45 stupnjeva svake plohe. Također, kuhinjske fronte morale su biti poravnate s pločom, odnosno da nisu izvučene niti uvučenu u odnosu na porculansku radnu plohu.“
Kupaonice prate temu stanu
Kao glavna obloga korištene su keramičke pločice u imitaciji kamena, opet lijepa poveznica s dominantnom bojom i detaljima bračkog kamena na koje ćemo se osvrnuti u nastavku teksta.
Jak vizualni akcent postignut je Infinity porculanskom pločom Ocean Blue u imitaciji mramora koja se stilski nadovezuje na duboko plavu boju provučenu u prostornu hodnika što vodi do kupaonica. Od iste porculanske ploče rađena je i radna ploha umivaonika, a u istom stilu obrađena je i druga, manja kupaonica.
„Ono što inače volim raditi, a to je provedeno i kroz ovaj stan, je da sve sanitarije u stanu ili kući imaju istu keramiku. Ne volim miješati razne teme. Poanta je na početku s klijentom odabrati temu stana, koji stil želi i tome se maksimalno prilagoditi.“
Detalji koji čine razliku u prostoru
Arhitektica je u dizajnu interijera primijenila niz drugih detalja, stilskih rješenja koji čine razliku. Kako kaže jedan od mota Studia Imperativ: ljepota je u detaljima.
Detalji bračkog kamena na špaleti i rešetki kamina te na zidu oko lifta svojom toplom bež nijansom prate kolorit stana.
Špaleta vrata lifta te vrata koja vode iz ulaznog hodnika u dnevni boravak obložena su posebno tretiranim inoxom debljine 1,5 mm.
„To je još jedan detalj koji je bio kompleksan za izvesti s obzirom na to da je inox jako tanak, a ja nisam mogla dopustiti nesavršenost.I tu su bravari odradili dobar posao.“
U opremanju interijera naglasak je bio na prirodnim materijalima, Prevladava namještaj rađen po mjeri, što je omogućilo maksimalno iskorištavanje prostora, uz pokoji dizajnerski komad poput Artisan blagovaonskog stola, stolica i ukrasnog stolića zaobljenih linija u dnevnom boravku.
Rasvjeta je maksimalno doprinijela ugodnosti stana.
„Svaka pozicija rasvjetnog tijela pomno je planirana. Da bi se rasvjeta mogla točno pozicionirati, trebalo je prvo odabrati sav namještaj, pri čemu su dimenzije stola i pozicije stolica bile važne kako kasnije ne bi bilo pomicanja.“
Predanost projektu, učenje od izvođača, maksimalno povjerenje investitora
Gledajući unatrag na ovaj, jedan od dražih projekata, arhitektica jasno definira nekoliko faktora koji su doveli do njegove uspješne realizacije.
„Arhitekt sam koji je dosta tehnički nastrojen. Svi ti detalji u cijelom stanu jako su pomno iscrtani, unaprijed isprojektirani, a da bi se sve uskladilo i dobilo željeni produkt, bilo je važno biti uključen u proces izvođenja od same početne skice do praktički useljenja.“
Mnoštvo tehničkih detalja zahtijevalo je i kvalitetnu suradnju s izvođačima.
„Električari, stolari, bravari...svi su bili spremni na sugestije. Volim razgovarati s njima jer uvijek puno toga čujem i naučim što je izvedivo, što nije i onda nekako kroz tu komunikaciju nađemo kompromis oko rješenja koje je meni estetski prihvatljivo, funkcionalno i na kraju krajeva izvedivo.“
U svemu tome velika je sreća bila i naići na investitora spremnog ukazati maksimalno povjerenje.
„Imala sam sreću dobiti inteligentnog klijenta koji je bio spreman slušati i prepustiti vodstvo arhitektu. Tijekom cijelog projekta pokazao mi je neizmjerno povjerenje i zato smo dobili jedan takav uspješan produkt“, zaključuje arhitektica.
