Prirodna svjetlost važan alat u oblikovanju arhitektonskih prostora

Kanadski arhitekt Omar Gandhi  kroz primjere iz vlastite prakse objašnjava primjenu prirodne svjetlosti kao središnjeg elementa dizajna u stvaranju dinamičnih i atmosferičnih interijera, kojima možemo podići ukupnu kvalitetu građevine.

Neraskidiva povezanost između uređenja prostora i dnevne svjetlosti vječna je tema koja uvijek iznova budi velik interes u svijetu arhitekture. Pokazalo se to i na posljednjem Svjetskom kongresu arhitekata, održanom u lipnju 2023. u Kopenhagenu, gdje je s velikim oduševljenjem popraćeno inspirativno predavanje Omara Gandhia na temu korištenja dnevnog svjetla kao alata u stvaranju arhitektonskog narativa.

„Za mene je svjetlost oduvijek bila nešto poput drum and bassa arhitekture, važan element i snažan alat u stvaranju priče. Već u u prvim danima svog samostalnog rada postao sam opsjednut  idejom svjetla koje izvire iz tame, kako možemo uzeti nešto tako jednostavno kao što je prirodno ili umjetno svjetlo i ispričati jednu snažnu, dramatičnu priču kroz igru svjetla i tame. To je zabavna igra kojoj se posebno možete prepustiti u privatnim projektima gdje ne morate nužno slijediti opće prihvaćene standarde.“

Transformacijska uloga svjetlosti u dizajnu

Nagrađivani kanadski arhitekt Omar Gandhi poznat je po svom osebujnom i naprednom pristupu arhitekturi u čijem je fokusu  transformacijska uloga prirodne svjetlosti u oblikovanju arhitektonskih prostora. Gandhijev kreativni proces integracije prirodne svjetlosti kao važnog elementa priče o arhitektonskom projektiranju, vizualno je prikazan na kongresu kroz detaljne primjere iz prakse: od paviljona za promatranje mjesečine kao studentskog rada, preko obiteljskih rezidencija u ruralnim krajolicima, urbanih javnih projekta do izgradnje vlastite obiteljske kuće u Halifaxu.

Gandhija ne zanimaju jednolično, u potpunosti osvijetljeni prostori, kakvi se obično zamišljaju u suvremenoj arhitekturi. 

„ Ljudi obično žele površine koje mogu lako očistiti, žele da budu svijetle, uniformirane na određeni načini. Ne znam zašto bi sve moralo biti tako jasno osvijetljeno cijelo vrijeme. Jedan od privilegija našeg posla je što možemo iskorisiti tamu, to je ono što mi se sviđa i što je predivno. Zaljubljen sam u ideju predsoblja kao srednjovjekovnog koridora u koji svjetlost dopire iz jednog jedinog izvora.“

Svjetlost kao igra iznenađenja

Fundamentalni dio njegovog dizajnerskog procesa je igra iznenađenja, uvođenje elementa neočekivanog, „vidjeti ono što  najmanje očekujete“, bilo da se radi o projektu koji je iznenađujuć u obliku i interijeru, načinu na koji se izražavaju materijali, kao i načinu na koji se tijekom dana svjetlost reflektira u prostoru, mijenja njegov karakter, naglašava pojedine točke u interijeru, unosi novu dinamiku i razigranost. Gandhi je podjednako inspiriran mjesečinom, svjetlucavim efektom koji unosi u prostor kada se svjetla ugase, a zbog čega on i njegov tim svoje građevine često opisuju kao duh stvorenja koje oživljava noću, što na poetski način najbolje dočarava dualnost njihove arhitekture. 

Kako se arhitekt Gandhi poigrao svjetlošću pri projektiranju vlastite obiteljske kuće?

Tako će u Gandhijevom dizajnu uski, vertikalni, gotovo klaustrofobični ulaz voditi u prostranu prostoriju s uokvirenim pogledom na beskonačni krajolik i strateški postavljenim otvorima za ulazak prirodne svjetlosti.

U slučaju drugog projekta, njegove obiteljske kuće u Halifaxu, naglasak nije na ostakljenom pogledu kakav se često može vidjeti u modernim stanovima, štoviše,  privatnost ukućana skrivena je od vanjskog pogleda s ulice svojevrsnim paravanom od drvenih panela napravljenim od cedrovine koji, iznad prizemlja izvedenog u opeci, obgrljuju fasadu kuće monolitnog oblika. 

Kako bi se unutarnji prostor kuće, prostrana galerija s kaminom u kojoj ukućani većinom borave, učinio dinamičnim, provedena je detaljna analiza kretanja svjetlosti.

Ideja je bila iskoristiti krovne prozore na najbolji mogući način i preusmjeriti svjetlost tako da se izbjegnu izrazito svijetli ili izrazito mračni periodi u prostoru tijekom dana. Prostor u kojem igra svjetosti i tame posebno dolazi do izražaja su kupaonice smještene u centralnom dijelu kuće. 

Gandhi kaže kako su one vjerojatno najsvjetliji dio kuće. Iako nemaju prozore, već su osvijetljene odozgo, svjetlost koja poput zastora ulazi kroz krovni otvor unosi posebnu svjetlinu u prostor uređen „teškim“ materijalima u tamnoj paleti boja.

Gandhi je oduševljen idejom prirodne svjetlosti kao alata kojim može iznenaditi i razveseliti ljude. Njezinim kontroliranim korištenjem možemo naglasiti kvalitetu prostora ili određenu atmosferu. Ona daje duh prostoru, unosi u njega ugodu, toplinu, nadu, zdravlje. Prirodna svjetlost i duh određenog mjesta mogu stvoriti građevine koje ne samo da služe svrsi, već imaju i priču.

„Je li itko ikada uznemiren zbog sunčanog dana? Svjetlost je nešto što slavimo, ali je ujedno nešto što trebamo kontrolirati, jer ako je imamo previše, nije dobro, u tome je sva umjetnost.“

Kanadska arhitektura otpornosti

S raznolikim portfeljem projekata koji neprimjetno spajaju funkcionalnost, održivost i estetiku, Gandhi nastavlja pomicati granice arhitektonskog projektiranja. Njegova predanost izvrsnosti donijela mu je slavu i priznanja na nacionalnoj i međunarodnoj sceni. U proteklih 13 godina rad njegovih arhitektonskih studija u Torontu i Halifaxu postao je poznat diljem Kanade po modernim interpretacijama tradicionalne arhitekture, što je najprimjetnije u projektima obiteljskih kuća u ruralnim krajevima na istočnoj obali zemlje. 

„Iako su budžeti u tim projektima obično bili skromni, uvijek su pružali priliku za istraživanje svjetla i popratnih snažnih efekata na krajolik. Mnoge su moderne stvari koje smo predlagali bile potpuna nepoznanica i klijentima i izvođačima radova. Kako bismo ih približili, umjesto terminologije koja će zastrašiti ljude, koristili smo vokabular i arhitektonske ideje koje su dio svakodnevnog života.“

U dizajnu njegovih građevina reflektiraju se aspekti lokalne prakse graditeljstva i obrade autohtonih prirodnih materijala kao što je npr. cedrovina koju dosta često koristi u svojim projektima kao drvenu građu. Dizajnerska modifikacija tih lokalno poznatih oblika i materijala podrazumijeva prilagodbu ne samo specifičnim potrebama klijenata i zajednice, već i fizičkim obilježjima krajolika poput topografije te osobitostima klime određenog podneblja. 

Arhitektonski oblik prije svega mora biti otporan na vanjske vremenske uvjete kao što su snažni vjetrovi, obilne kiše, ekstremne hladnoće ili vrućine. Ono čemu kanadski dizajn može podučiti ostatak svijeta, smatra Gandhi,  upravo je ta arhitektura otpornosti.

„Nešto čemu posvećujem osobitu pažnju i što posebno uvažavam je ekstremnost klime u Kanadi. Građevine moraju biti otporne na vremenske uvjete. To znači da u određenim podnebljima možda nećete moći imati u potpunosti ostakljenu građevinu jer će to loše utjecati na potrošnju energije i otpornost na snažne vjetrove.“

Gandhijev rad fuzija kulturnog nasljeđa i održive arhitekture

Još jedna osobitost Gandhijevog arhitektonskog rada je aktivno uključivanje lokalnog stanovništva u dizajnerski proces. Ta suradnja donosi dodatnu kvalitetu njegovim javnim projektima, no i sam priznaje kako ponekad arhitekti, ljudi općenito, ne slušaju dovoljno.

„Slušanjem se učimo novim načinima razmišljanja o svijetu i o odnosu s krajolikom, dobivamo novi pogled na njih i uvijek postoji mogućnost da zauzmemo drukčiji smjer. Volim tu ideju razvijanja projekta na jedan iskren način. Ne radi se samo o tome da uzmemo određene ideje i prevodimo ih, već ljudi od samog početka moraju biti u srži tih ideja. Oni nisu arhitekti, niti su uključeni u profesionalni dio posla, ali posjeduju određeno razumijevanje građevine, prostora, krajolika i povezanosti između njih. Mislim da je dobro što više uključiti ljude u projekte.“

Sve ove nabrojane odlike Gandhijevog arhitektonskog pristupa možda je najbolje sažela rektorica Kraljevske danske akademije Lene Dammand Lund. U svom uvodnom govoru na kongresu, Gandhia je opisala kao inspirativnu figuru čiji je rad primjer fuzije kulturnih vrijednosti i održive arhitekture: 

„Tvoji dizajni nadilaze strukturu kako bi postali refleksije ljudi i prostora u kojem obitavaju. Ukorijenjeni su u empatičnom razumijevanju ljudskih zajednica kojima služe te njeguju osjećaj pripadnosti i kulturnog identiteta unutar izgrađenog okoliša. Oni istražuju i uključuju kulturno nasljeđe, vuku inspiraciju iz lokalnih tradicija, materijala i zanatskih vještina. Tvoj arhitektonski pristup uključuje duboko razumijevanje snage arhitektonskog narativa i strateškog korištenja svjetla.“

Potaknuti inovativnost u primjeni dnevnog svjetla 

Daylight Talks održani na kongresu u Kopenhagenu, u sklopu kojih je Gandhi nastupio kao jedno od troje predavača, sastavni su dio globalne platforme za razmjenu i promicanje znanja o važnost dnevne svjetlosti u arhitekturi - Daylight & Architecture.

Zamišljeni kao serija online predavanja istaknutih stručnjaka, Daylight Talks se provode u suradnji s istaknutim arhitektonskim školama diljem svijeta. Cilj im je istražiti beskonačni potencijal korištenja dnevnog svjetla u dizajnu te potaknuti arhitektonsku zajednicu na inovativnost. 

Daylight Talks odvijaju se pod pokroviteljstvom VELUX Grupe koja već više od 80 godina razvija praktično znanje o uporabi dnevnog svjetla u dizajniranju prostoru. Njihovi proizvodi omogućavaju maksimalno iskorištavanje svjetla i svježeg zraka te stvaraju zdravu i održivu unutarnju klimu prostora pogodnu za rad, učenje, igru i opuštanje.