Od sterilnog do toplog: transformacija interijera koja će vas oduševiti
- Foto: Marko Radoš
Mlada dizajnerica preselila se u metropolu prije osam godina, smjestivši se u prostran stan od 160 kvadrata u jednoj od zgrada u blizini Autobusnog kolodvora. Početno uređenje novog životnog prostora bilo je najjednostavnije moguće. Gledajući fotografije stana iz tog razdoblja netko bi komentirao da se radi o sasvim solidno opremljenom, prozračnom stanu kojem ništa ne nedostaje, no prevladavajuća bjelina stana s vremenom ju je počela smetati.
Stan prije renovacije: bijeli interijer bez kućnog ugođaja
„Bijeli interijeri su u to vrijeme bili trend, nešto što je lijepo, a kako sam i sama bila u toj nekoj bijeloj fazi odlučila sam se da i u stanu sve bude bijelo, što je s vremenom postalo jako naporno i za gledanje i za održavanje. Prostor je djelovao sterilno, dosta ujednačeno, bez duha i kućnog ugođaja“, ispričala nam je vlasnica.
Problemi koje je izazvao zagrebački potres potaknuli su je na renovaciju, a na temelju pozitivne preporuke odlučila se angažirati arhitekta Juana Joséa Núñeza Andradea iz NUAR concepta. Zajedno su nam ispričali priču o preobrazbi interijera prema stvarnim potrebama vlasnice.
Veća funkcionalnost stana uz novi raspored
„Budući da smo u Zagrebu, a ja sam alergičar, bilo mi je važno što više ograničiti površine na koje će padati prašina i napraviti ih lako dostupnim za brisanje i čišćenje. To mi je bilo na prvom mjestu što se tiče funkcionalnosti. Zato sam ovaj put išla na malo tamnije boje, pogotovo one sivkaste, jer se na njima gotovo ništa ne vidi. Estetski smo išli na kombinaciju tamnih i boje drva kako bi utoplili prostor i unijeli u njega atmosferu doma“, nabrojala nam je vlasnica svoje osnovne zahtjeve u preuređenju.
Željeni stil uređenja približila je arhitektu putem ilustrativnih primjera.
„U svakom projektu investitor obično kaže što bi htio, a putem inspirativnih slika koje mi prilože, mogu vidjeti što im se sviđa, koji stil i boje žele u svojim interijerima. Potom definiramo raspored, jer stan prije svega mora biti funkcionalan. Objašnjavam im kako i gdje bi što stavio, koliko će kvadrata dobiti, koliko će ljudi moći sjesti za stol... U stan mora stati sve što treba stati, od kreveta, ormara do radijatora. Klijentima je to najlakše dočarati putem 3D modela s rasporedom, a već u toj fazi automatski dodajem i neke svoje ideje u vezi materijala. Ako su zadovoljni 3D verzijom, radim AutoCAD. S investitorom razmjenjujem ideje, isprobavam određene opcije sve dok ne dođemo do rješenja koje se svima sviđa i zatim krećemo s izvedbenim projektom“, objasnio nam je svoj princip rada arhitekt Juan José Núñez Andrade.
Renovacija je prije svega zahtijevala nov, funkcionalniji raspored, što je značilo rušenje pojedinih knauf pregradnih zidova kako bi se određene prostorije smanjile, odnosno povećale.
Spavaća soba dobila karakter master sobe, kupaonica prozor
Najveće promjene u rasporedu odnosile su se na prostor spavaće sobe.
"Najveći problem bila je spavaća soba koja nije imala karakter master sobe. Pripadajuća kupaonica bila je mala i nije imala prozor. Garderoba je također bila mala. Istovremeno smo imali previše prostora u hodniku“, prepričava arhitekt.
U novoj verziji rasporeda, spavaća i gostinjska soba s pripadajućim kupaonicama zamijenile su mjesta.
„Što se tiče spavaće sobe, garderobe i kupaonice, sve su prostorije postojale i prije, samo smo pri preuređenju promijenili raspored. Tamo gdje je sada garderoba i kupaonica, prije je bila gostinjska soba. To smo zamijenili kako bi kupaonica dobila dnevnu svjetlost, budući da prije nije bilo prozora“, dodaje vlasnica.
U sklopu renovacije preuređena je i gostinjska kupaonica, gdje je kada zamijenjena tuš kabinom. Najmanji sanitarni prostor dobio je novu namjenu.
„Imala sam dvije kupaonice i jednu kao „polukupaonicu“ s WC-om i ogledalom, a koja je zapravo bila nepotrebna. Bila je smještena blizu one glavne te je gosti nisu koristili, što je bila neka početna zamisao kad sam se uselila. Taj smo prostor odlučili prenamijeniti u vešeraj i to je baš super ispalo jer se sada tamo nalaze sušilica, perilica, umivaonik i ormari za skladištenje veša“, komentira vlasnica.
Još jedna prostorija koju su „eliminirali“ je ostava. Ona je sada ugrađena, odnosno skrivena u kuhinjskom ugradbenom ormaru.
Čistoća dizajna: sve je nadohvat ruke, ali se ne vidi
Dnevni boravak najveća je prostorija u stanu. Proteže se na čak 70-ak kvadrata i obuhvaća radni kutak, kuhinju, blagovaonicu i prostor za odmaranje i gledanje TV-a. Ovdje je bilo potrebno osmisliti kompoziciju koja će u svom dizajnu pomiriti različite namjene svih ovih nabrojanih dijelova tako da se harmonično nadovezuju jedan na drugi.
Čistoća dizajna postignuta je uvođenjem reda u stan, a što je opet ostvareno mnoštvom ugradbenih ormara po mjeri.
„Ideja je bila uvesti red u svaku prostoriju tako da uklonimo sve suvišne stvari, sakrijemo sve ono što ne želimo da bude vidljivo, pogotovo ono što se odnosilo na dnevni prostor. Kompozicija mora biti takva da svaki prostor poštuje onaj drugi, da se nadovezuju. Ako smo u dnevnom boravku primili goste ili ležimo i gledamo TV, ne želimo da nam iz kuhinjskog dijela dopire zvuk frižider ili da nam on strši u prostoru. To ne izgleda lijepo. Kuhinja treba izgledati kao dnevni boravak. Tako smo u otok sakrili vinski hladnjak, u kuhinjske ormare frižider i hranu, ukomponirali smo u njih pećnicu i mikrovalnu, knjige su skrivene na policama unutar volumena koji okružuje nišu s televizorom, u hodniku smo ugradili velik ormar za cipele sa svjetlom, ormar za struju skriven je iza pločica u imitaciji kamena... U stanu je sve dobilo svoje mjesto, sve je tu nadohvat ruke, ali se ne vidi, i prostor izgleda uredno“, nabraja arhitekt.
Ova su rješenja posebno oduševila vlasnicu. S jedne strane dobila je mnoštvo ugradbenih ormara u kojima može pohraniti i sakriti od pogleda sve stvari, a istovremeno svojim dizajnom, kao i ostali komadi namještaja, izgledaju dosta dekorativno u prostoru.
„Dobila sam funkcionalnost i ukras u jednom”, kaže.
Dijalog između materijala i oblika
Estetiku stanu promijenili su novi materijali za podne i zidne obloge. S njima je potom usklađen odabir namještaja, tepiha i zavjesa. Arhitekt je ograničio broj tonova u stanu, a crna je uvedena prije svega iz funkcionalnih razloga.
„U cijelom stanu imamo dijalog između materijala i oblika. Oblici su ili ravni ili zaobljeni. Na namještaju vidite taj neki valoviti ritam koji se ponavlja. Imamo drvo za toplinu, crnu boju kojom balansiramo količinu svjetla, i keramičke pločice u kupaonici, kuhinji i na ulazu kao balans između tog drva i crne boje. Keramičke pločice su u bež tonovima, izuzev poda u kuhinji”, opisao je arhitekt.
Kuhinjski otok obložen je drvenim letvicama posebno rađenim za ovaj projekt, dok je kod ugrađenih kuhinjskih ormara kao završna obrada korišten tzv. Fenix laminat koji ima izgled četkanog metala s laganim odsjajem te se jako lijepo uklopio u cijelu kompoziciju.
Kuhinjski pod prekriven je crno-bijelim terrazzo pločicama. Kako nam je Juan objasnio, one razbijaju strogoću oštrih linija drvenih letvica koje se pojavljuju na otoku i u gornjem kuhinjskom dijelu, a istovremeno komplementiraju ostale boje u stanu.
Prevladavajuća podna obloga u stanu je parket hrast natur bez laka i boje, a s kojim je arhitekt imao samo pozitivna iskustva u svojim prijašnjim projektima.
„Jednostavno je, dobro je i sviđa se svim klijentima”, komentira.
Drvene obloge koje vidimo na zidu i glavnom elementu u hodniku - zaobljenoj klupici izrađene su od oraha. Još jedna lijepa podloga na ulasku u stan su dekorativne keramičke pločice u imitaciji šarenog kamena koje čine oblogu ormara za struju i druge instalacije.
Indirektna rasvjeta koja se „osjeti”
Jedan od glavnih zahtjeva investitorice bilo je i lijepo osvjetljenje stana što prije, iako je stan bio bijel, nije bio slučaj. S novim rasvjetnim rješenjima zadovoljni su i arhitekt i klijentica.
„Osvjetljenje je bilo jako loše, pogotovo u kupaonici gdje smo imali jednu plafonijeru usred stropa. U suradnji s projektantima rasvjete osmislili smo neka nova rješenja. Cijeli stan sada ima indirektnu rasvjetu, što na stropu, što na namještaju. Volim svijetlo koje je tu, ali ga ne vidimo, nego ga samo „osjetimo“. Nisam želio prošarati strop spot svjetiljkama, već smo ugradili crnu traku s unutarnjim reflektorima koji iz te jedne linije osvjetljavaju sve što je potrebno. Time smo dobili čistoću na stropu i dobro osvjetljenje dnevnog boravka”, objasnio je arhitekt.
„Prije sam imala groznu LED rasvjetu koja je išla preko plafona i to je bilo sve, mogla se samo upaliti-ugasiti, niste mogli podesiti razinu osvjetljenja. Kad biste upalili svjetlo, sve je bilo blještavo u tako bijelom stanu. To jako smeta navečer kada želite malo odmoriti oči. Sada u svakoj prostoriji imam pet, šest opcija za rasvjetu, mada je meni najdraža ona indirektna jer je nježna za oči, ne umara, a opet vidite sve”, komentirala je pak vlasnica.
Ne tako klasičan ulazni hodnik
Jedan od detalja u stanu koji privlači pažnju svakako je zaobljena klupica presvučena kožom i obložena drvenom oblogom od oraha.
„Prije u ulaznom hodniku nisam imala mjesto gdje bih mogla sjesti dok se obuvam ili na primjer ostaviti torbu po ulasku u stan, tako da je ova klupica, koja Juana podsjeća na odgrizen komad jabuke, praktično rješenje koje istovremeno popunjava prostor te je ukras sam po sebi. U kombinaciji s dekorativnim pločicama u imitaciji šarenog kamena, dobila sam ulazni prostor koji nije klasičan hodnik, već privlači pozornost“, opisala nam je vlasnica.
Neprimjetne klime s ugodnim strujanjem zraka
Vlasnica ističe i svoje zadovoljstvo ugrađenim Samsung klimama s patentiranom WindFree™ tehnologijom hlađenja.
„Prezadovoljna sam klimama. Kao prvo, estetski su manje vidljive, što je super, jer znate već kako ti klima uređaji uvijek nekako naruše pogled u interijeru. Ugrađene su u plafon, ne viri ništa, a rešetkice su gotovo neprimjetne. Ako ne pogledate u strop, nećete vidjeti ništa. Ono što je super kod njih je to što, uz klasičnu opciju puhanja zraka, imaju taj Air Flow mode koji meni kao alergičaru posebno odgovara jer mi smeta kada klima puše u mene, a u ovom slučaju klima ne puše u vas, nego samo pušta hladan zrak. To je ujedno i puno tiši način rada, što je također odlično jer možete nesmetano raditi."
Rješenja s kojima su najzadovoljniji
Za kraj, zamolili smo vlasnicu i arhitekta da nam prokomentiraju rješenja s kojima su najzadovoljniji u stanu.
Investitorica: Ono što me najviše usrećuje u renoviranom stanu je definitivno ta toplina koju je dobio, funkcionalnost i mogućnost skladištenja stvari, od kućanskih potrepština, odjeće do, primjerice, knjiga kojih imam jako puno. Nisam neki ljubitelj minimalizma, ali ne volim da mi stvari stoje na otvorenom i odvlače pažnju tako da mi se sviđa što sada u stanu do izražaja dolazi njegovo uređenje i ništa više. Svaki komad namještaja je ukras za sebe, baš kao i određeni materijali kojima smo naglasili zidove u sobama i slično. Nema potrebe za dodatnim dekoracijama. Izdvojila bih crno-bijele pločice u kuhinji koje su meni stvarno prezanimljive i tko god dođe u stan, prvo njih komentira. Zatim „Rain“ pločice, napravljene su tako da izgledaju rebrasto, a kada upalite indirektnu rasvjetu, stvaraju dojam kao da pada kiša. Stvarno prelijepo. Njihova tekstura ujedno prati taj rebrasti stil koji se provlači kroz stan, a koji se može vidjeti na kuhinjskom otoku i drugim elementima po sobama. I zavjese su ludnica. One su dale taj neki završni dodir u uređenju stana. Napravljene su od metalnih niti koje se, ovisno o svjetlu, dobu dana, presijavaju u bojama stana, od sive i plavkaste do zlaćanih tonova. Baš predivno nešto, za svaku su preporuku.
Arhitekt: Meni se najviše sviđa taj odnos između opreme i namještaja, fiksnog i nefiksnog, te valovite i zaobljene linije. Recimo ovi dizajnerski radijatori pored stola u blagovaonici, koji izgledaju kao neka instalacija koju je napravio Nikola Tesla, jako lijepo se uklapaju sa stolicama i kaučem, s letvicama na otoku, sa svime što je okruglo, zaobljeno. Taj odnos mi se jako sviđa. Stan je prije renovacije bio prebijel, izgledao je sterilno. Bijela boja je bila pogrešan odabir jer samo dnevni boravak ima osam prozora, a u kombinaciji s prevelikom količinom svjetlosti, ta boja onda bliješti i stvara neugodu. Drago mi je što se klijentica složila sa mnom da stan prebojamo u tamnije tonove da bi tu količinu svjetlosti smirili, stvorili ugodniji prostor za boravak i mislim da smo u tome uspjeli.
