Mina, restoran i uvala dišu zajedno

Smješten u istoimenoj uvali, restoran Mina najbolji je mogući predstavnik ljetnih blagoslova.

Miris mora, zvuk valova, cvrčci i kokteli. Sve ono što očekujete od odmora na moru možete iskusiti u Mini.

Moj izlet u Minu dogovoren je na prijedlog urednice Andrijane. Nema smisla da izigravam neko vrsno nepce koje je probalo poširana kolibrićeva jaja. Daleko sam od stručnjaka za hranu, ali to ne znači da ne znam uživati u vrhunskom obroku koji je serviran u jedinstvenom okruženju.

No krenimo redom, draž nekog restorana ne leži samo u tome da dođete, pojedete i odete. Draž restorana je u ambijentu, osoblju i viziji vlasnika.

Vlasnici Mine željeli su stvoriti mjesto na kojem će posjetitelji plaže moći uživati u vrhunskoj hrani i piću. Kada su otvarali restoran nisu ni sanjali da će posjetitelji dolaziti u uvalu Mina prvenstveno zbog restorana, a tek onda zbog plaže.

Taj uspjeh mogao bi vas začuditi kada saznate da su za njega zaslužni inženjer iz Siska i njegova supruga. Kombinacija njihovih želja i uspomena iz djetinjstva bila je pokretač ovog projekta u Jelsi. Tko je par koji je obogatio uvalu Mina saznajte u nastavku.

Kako inženjer iz Siska otvori restoran na Hvaru?

Neki restorani su suhoparni jer su otvoreni kako bi bili tvornice novca za vlasnike. Mina je totalna suprotnost tome. Boris Cvitković, vlasnik sisačke tvrtke specijalizirane za strojnu obradu i zavarivanje, otvorio je restoran jer je to bila njegova želja iz djetinjstva. Ja sam želio pisati priče i istraživati Amazonu, Boris je želio svojim gostima servirati ukusnu hranu u vlastitom restoranu.

Zahvaljujući uspjesima koje njegova tvrtka postiže od osnutka 1998. (zastupnici su Metalock International Association Ltd za Hrvatsku), Boris se mogao fokusirati na ostvarivanje svog dječačkog sna.

Njegova bolja polovica odrasla je na južnoj strani otoka Hvara pa izbor lokacije nije bio težak. 2014. otvaraju Spizzu, svoj prvi restoran u centru Jelse. Gosti su prepoznali kvalitetu pa su lani odlučili oživjeti 30 godina zapušten restoran u jednoj od najljepših uvala u Jelsi - Mini.

Unatoč svojoj popularnosti, ta predivna uvala nije nudila ništa osim sunca i mora. To je često dovoljno, ali kada postoji prilika da se otvori restoran koji će obogatiti uvalu bez da je uništi to treba učiniti.

Zahvaljujući Borisu i njegovoj gospođi posjetitelji uvale Mina sada mogu provesti čitav dan na moru. Ne moraju nositi sendviče i sokove na plažu jer restoran Mina nudi vrhunsku hranu i piće na nekoliko metara od mora. Popularnost restorana dovoljan je dokaz kako su vlasnici uspjeli ostvariti svoju viziju.

Strast koja ih vodi u poslu je očito zarazna jer osoblje njihova restorana obara s nogu.

Vrhunska usluga

Draga i ja došli smo u restoran taman kada se Sunce krenulo pakirati, a znate kako je ono sporo pa mu treba dugo da se spakira. Na ulazu su nas dočekale nevjerojatno ljubazne konobarice i odvele do stola s najljepšim pogledom u restoranu. Naravno, najljepši pogled u restoranu sjedio je meni s lijeva, ali ono što smo mogli vidjeti iz udobnih stolica također je ostavljalo bez daha.

Pogled se provlači između borova i pada u more. S druge strane kanala, daleko na kopnu, Biokovo ponosno pozira.

Iz uživanja u pogledu prenula nas je konobarica. Opijeni atmosferom nismo niti primijetili da se pred nama već nalaze meniji. Vesela konobarica ponudila nas je koktelima. Draga i ja nismo baš ljudi od alkohola pa smo imali samo jednu želju - bilo koji bezalkoholni koktel. Za nekoliko minuta mi smo se opet izgubili u zvuku mora i pogledu na Biokovo kada su na stolu osvanula 2 koktela. Lijepo dekorirane Pina Colada i Sex on The Beach bile su savršeno osvježenje. Treba pohvaliti i kartonske slamke zbog kojih naš užitak nije bio štetan za okoliš.

Mogao sam ostati tako sjediti satima, bilo je mirno i predivno.

Ali trebalo je naručiti hranu.

Ekološki osviješten dalmatinski ugođaj

Ne mogu vam dovoljno naglasiti koliko je konobarica bila ljubazna. Nekada osoblje bude  pretjerano ljubazno jer im je to posao. To zna biti iritantno. U Mini se vidi da djevojke svoj posao rade sa zadovoljstvom. Svoju energiju prenose na goste, nemoguće je to ne osjetiti.

Moja draga, jednostavna kada je hrana u pitanju, odlučila se za otkošteni batak i nadbatak s pečenim krumpirom i provansalskim biljem. Ja sam se prepustio na milost i nemilost konobarici. Tražio sam da me iznenadi jer su kokteli kojima nas je iznenadila bili odlični. Važno je naglasiti da postoje veganska jela na meniju i meni za djecu, što je oduševilo obitelj koja je sjedila nekoliko stolova dalje.

Konobarica odlazi uz smiješak, a draga i ja proučavamo restoran. Cvrčci pjevaju prateće vokale ugodnoj ljetnoj glazbi koja svira u Mini, povjetarac nosi miris mora i vatre. Primjećujemo da plastike gotovo i nema u čitavom objektu. Drveni pod savršeno se spaja s kamenim ručno slaganim zidovima. Posebno me se dojmilo što restoran nije uništio okoliš. Stari borovi još su živi, svojom korom ukrašavaju Minu, a krošnjama štite goste od sunca. Terasa restorana rađena je oko njih, što pokazuje koliko je vlasnicima važno da očuvaju okoliš i gostima pruže pravi doživljaj Dalmacije. Pleteni lusteri i ukrasni brodski konopi zaokružuju ekološki osviješten dalmatinski ugođaj, a biljke svojim zelenilom privlače pogled i odmaraju oči.

Draga se oduševila stolicama. Zamislite redateljsku stolicu. Da onu drveno-platnenu u koju se redatelji udobno zavale i izdaju naredbe. Takve su stolice u Mini, ali umjesto da izdajete naredbe, u Mini će vam ispunjavati želje bez da pitate.

Dok smo uživali u koktelima Sunce je počelo padati navlačeći ružičasti prekrivač na Biokovo. Predivan zalazak obojao je i more, ali prava rapsodija stigla je na tanjurima.

Čarolija koju možete okusiti

Brže nego smo očekivali konobarica se vratila s tanjurima.

Lijepo servirana hrana zvala je s tanjura. Draga je dobila naručeno jelo, a moje iznenađenje nije moglo biti bolje. Biftek s ružmarinom i pečenim krumpirom s umakom od kajmaka.

Mislio sam kako neću osjetiti ružmarin, ali sam se prevario. Meso je mirisalo na ružmarin i dim. Krumpir pečen u foliji otapao se u ustima, a nekoliko šparoga davalo je dozu hrskavosti. Umak od kajmaka koji se miješao sa sokovima iz sočnog komada mesa bio je nevjerojatan.

Naravno da su granice među tanjurima bile otvorene. Morao sam probati otkošteni batak koji je također upio miris vatre, ali ostao sočan. Moj krumpir bio je delicija, ali pečeni krumpir koji je stigao uz piletinu... gotovo. Opet sam gladan.

Taj krumpir prestao je biti povrće i postao pralina. Ne znam kako ga rade, a kada sam pitao konobaricu samo se nasmijala u stilu Mona Lise. Čarobnjaci nikada ne odaju svoje tajne.

Okus krumpira se ne usudim opisivati pa ću vam pokušati dočarati teksturu. Zamislite svoju omiljenu pralinu s tekućim punjenjem. Da, one koje u čvrstoj čokoladnoj stijenci kriju neki liker. Takav je bio krumpir u Mini. Hrskava korica krila je tekuću jezgru. Nekakav čaroban hibrid pečenog i pire krumpira.

Nakon što su tanjuri ostali čisti, draga i ja ostali smo kratko sjediti i podijelili svoje oduševljenje s konobaricom. Pitali smo je kakve su ono drvene ležaljke na sikama (stijene uz obalu, ne ono nasuto kamenje, prirodne stijene). Tada smo saznali da i ležaljke pripadaju Mini. Savršene za ispijanje koktela u razini mora, a pravi hedonisti dolje uživaju i u hrani.

Žalosni što nismo ranije primijetili ležaljke, ali odlučni da se vratimo kako bismo ih isprobali, zahvalili smo se opuštenoj konobarici koja nas je pozvala na ponovno druženje. Cvrčci su završili svoj dnevni nastup, a nekoliko hrabrih zrikavaca dalo je ljetnoj noći na Hvaru njezin prepoznatljiv zvuk.

Više o restoranu Mina saznajte na: https://restaurant-mina.com/

Autor: Stjepan Mijat Zaninović