Stabilizer 2000: šetnja stazama koje dišu s ambijentom
- Foto: PIN studio
Prolaze kroz šume, parkove, uz more, rijeke, gradske zidine..., prirodno i urbano okruženje u kojem nas potiču da usporimo, promotrimo i intimno doživimo krajolik, arhitekturu i atmosferu nekog lokaliteta. Često nas vode do mjesta koja nisu dostupna automobilom i otkrivaju skrivene dragulje – vidikovce s panoramskim pogledom, slikovite uvale, usnule ruševine...
Šetnica Zadvarje u kanjonu Cetine: izvedba koja je izgledala kao posao za HGSS
Šetnice, pješačke, poučne, rekreativne i druge vrste staza postale su neizostavna javna infrastruktura u projektima koji su u funkciji obogaćivanja turističke ponude kroz valorizaciju prirodne i kulturne baštine neke destinacije. U njihovom projektiranju i uređenju uvijek se teži skladnoj i nenametljivoj uklopljenosti u zatečeni ambijent pri čemu presudnu ulogu igraju materijali od kojih se određena šetnica ili staza izvodi.
Zna to dobro autorski dvojac Nera Nejašmić Kozina i Petar Kozina iz zadarskog PIN studija za arhitekturu i dizajn. Trenutačno rade na nekoliko projekata šetnica koje su u različitim fazama razrade. Jedan od njih odvija se na području istočne strane kanjona Cetine u općini Zadvarje, gdje je u tijeku izgradnja 1.500 m dugačke šetnice s pješačkim i biciklističkim stazama.
Uz šetnicu se oblikuje i niz sadržaja namijenjenih različitim turističkim scenarijima s ciljem valorizacije i afirmacije antropogenih, kulturnih i prirodnih vrijednosti te razvoja čitavog prostora općine: sedam vidikovaca, četiri odmorišta, krški poligon te pojedinačni objekti - Centralina, Mlinica, posjetiteljski paviljon Duaron, tunel i ZIP line.
„Svakoj lokaciji pristupamo ovisno o kontekstu, a u Zadvarju je najveći izazov bio suptilno se približiti fascinantnom kanjonu na što više lokacija koje su uglavnom bile nedostupne. Izazovi su bili i u fazama izvođenja. Puno izvođača nije se željelo uopće upustiti u taj posao koji je često izgledao kao posao za gorsku službu spašavanja. Zahvalni smo Gradina-Montu što se prihvatio tog zadatka”, ispričala nam je arhitektica i dizajnerica Nera.
Kad se materijali stope s prirodom
Sama šetnica svojim je položajem, oblikovanjem i sadržajima zamišljena kao metaforički prostor priče o tajnama krškog ekosustava. Svi materijali koji su korišteni u oblikovanju su prirodni i koriste se u svojoj prirodnoj pojavnosti.
„Mnogi domaći tek su sada prvi put provirili u kanjon, nisu ni znali što imaju pred kućom. Drago nam je što posjetitelji već sada koriste prostor i što su se svi materijali i elementi uklopili i "dobili patinu", kao da su oduvijek tamo”, komentirala je Nera.
Šetnica koja povezuje vidikovce prekrivena je, ovisno o nagibu, kaldrmom i Stabilizerom 2000, materijalom s kojim se izvodi sve više staza u Hrvatskoj.
Nera i Petar prvi put su se susreli s ovim materijalom kao projektanti suradnici na projektu šetnice u šibenskom Kanalu sv. Ante, gdje su ujedno i stekli iskustvo rada na nepristupačnim lokacijama.
„Prostor kanjona rijeke Cetine u Zadvarju sličan je prostoru uz Kanal sv. Ante u Šibeniku. I na jednom i drugom mjestu bilo je potrebno intervenirati u netaknutu "djevičansku" prirodu.
Na Kanalu smo se, na preporuku projektanta hortikulture, svi prvi put susreli s agregatom stabiliziranim organsko-mineralnim vezivom, tzv. stabilizerom, koji se pokazao kao odličan izbor: vodopropustan, dovoljno kompaktan i dovoljno rahli, izgleda prirodno i lako ga je održavati. Prednost stabilizera je i što smo mogli odabrati završnu boju materijala prema boji kamena”, rekla nam je Nera.
Stabilizer 2000: čvrste, sigurne i s okolišem usklađene površine
Prirodni izgled površina jedna je od najvećih prednosti primjene Stabilizera 2000. Ovo prirodno biljno vezivo omogućuje stvaranje estetski privlačnih i izdržljivih površina prirodnog izgleda te je kao takvo odlična alternativa asfaltu i betonskom popločenju. Osim za staze, može se koristiti i u izgradnji trgova, parkirališta, dvorišnih i ostalih vanjskih prostora. Njegova mehanička svojstva i fleksibilnost omogućuju primjenu čak i u zonama povećanog prometnog opterećenja.
"Kako se radi o 100 % prirodnom organskom vezivu, odlično se uklapa u prirodne ambijente, ne narušava njihov izgled i ne zagađuje ih. Površine izgledaju apsolutno prirodno, kao da je nasipan sitni granulat, čvrste su i kompaktne tako da se po njima može ugodno hodati, trčati, mogu prolaziti vozila, biciklisti, dječja kolica, invalidska kolica...”, opisao nam je Dario Krpan, direktor DK Centra, službenog distributera ovog materijala koji se proizvodi u Sjevernoj Americi.
No što je točno Stabilizer, od čega se zapravo sastoji ovaj fino granulirani materijal, upitali smo Daria.
„Stabilizer 2000 sastoji se od 80-ak vrsta različitih osušenih i samljevenih biljaka, uključujući biljku psyllium koja se koristi u kozmetičkoj industriji. Dolazi kao praškasti materijal u vrećama, koji se onda miješa s kamenim agregatom prema određenoj recepturi i granulometrijskoj krivulji samog agregata.“
Materijal s kojim je lako raditi, ali važno je slijediti recepturu i granulometrijsku krivulju
Sad dolazimo do potencijalno škakljivog dijela - ovdje je ključno izvesti miješanje prema točno propisanoj recepturi, istaknuo je Dario.
"Izvođači to ponekad znaju zanemariti, pogotovo ako nikada prije nisu radili s tim materijalom. Poučeni iskustvom, nastojimo im osigurati tehničku podršku na terenu tijekom miješanja i izvođenja. Sama aplikacija na površinu je jednostavna i svaka je tvrtka koja se bavi niskogradnjom može izvesti i to na dva načina: ručno i finišerom, kao i asfalt."
Postoji još jedna stvar o kojoj treba voditi računa kada na određenom terenu želite izvesti stazu Stabilizerom – može se primijeniti do nekakvih 10 posto nagiba.
„Kod takvih većih nagiba uvijek od projektanta tražim podlogu kako bismo pronašli određeno tehničko rješenje za izvedbu Stabilizera i utvrdili može li se on uopće izvesti ili ne, a sve kako bismo izbjegli neugodne situacije i za njih i za izvođače“, objašnjava Dario.
50.000 kvadrata staza pod Stabilizerom
Od javnih i privatnih površina, krajobraznog uređenja, sportskih terena...., svakim danom sve se više površina u Hrvatskoj izvodi uz primjenu Stabilizera. Ukupno je do sada ovim materijalom izvedeno oko 50.000 kvadrata staza.
„Odradili smo jako puno uspješnih projekata diljem Hrvatske i primjećujemo da se arhitektima sviđa naš materijal i da ga sve intenzivnije koriste. Posebno se ponosimo činjenicom da se naši materijali koriste na sve zahtjevnijim projektima kao što su oni u kojima je potrebno ispuniti stroge zahtjeve konzervatora“, istaknuo je Dario.
Stabilizer na utvrdi Gradina u Solinu: trajan i zahvalan materijal koji se lako održava
Jedan od takvih projekata bila je obnova i uređenje utvrde Gradina, srednjovjekovnog lokaliteta od povijesnog i kulturno-umjetničkog značaja za grad Solin. Projekt revitalizacije ovog zaštićenog spomenika kulture realiziran je 2021., a glavna projektantica Josipa Ružić ovom se prigodom prisjetila njihovog iskustva s primjenom Stabilizera 2000.
„Nama se Stabilizer na Gradini pokazao kao jako kvalitetan materijal, pogotovo jer se radi o povijesnoj građevini koja je ujedno javni prostor i sadrži arheološke nalaze. Ovdje dolazi jako puno ljudi, kroz cijelo ljeto održavaju se koncerti i nastupi, i tijekom ovih par godina intenzivnog korištenja Stabilizer se pokazao kao trajan i zahvalan materijal koji se jako lako održava.”
„Što se tiče konzervatorske struke, to je jedan prihvatljiv materijal za primjenu, bez negativnih efekata. Reverzibilan je, nije kao beton da ga se mora razbijati, već se može lako skinuti u slučaju nekih novih arheoloških istraživanja. Izgleda prirodno, kao rastresit pijesak i šljunak, a ujedno je vrlo stabilan i dovoljno čvrst za nesmetano kretanje osoba u invalidskim kolicima, hodanje u potpeticama...“
Stabilizer se koristio ne samo za izvedbu hodajućih površina na kojima je smještena nova pozornica i gledalište, već i za uređenje nehodajućeg dijela u svrhu prezentacije arheoloških ostataka ranokršćanske crkve u sklopu Gradine.
„Tu nam se Stabilizer također pokazao odličnim rješenjem zato što smo, ovisno o vrsti pijeska koju smo dodavali – sivog ili crnog, mogli postići različit ton podloge. Ono što je odlično je da se koristio granulat iz lokalnog kamenoloma, što nam je omogućilo da se približimo izvornom izgledu. Sama je izvedba bila čak relativno jednostavna, uz tehničku podršku DK Centra.“
Arhitektica nam je otkrila kako se materijal zbog svog prirodnog izgleda svima na prvu svidio, a u međuvremenu su mnogi zvali i pokazali interes za njegovu primjenu u nekim drugim projektima. I ona sama planira ga ponovno koristi u projektu obnove i revitalizacije još jedne srednjovjekovne tvrđave.
Lječilišni perivoj u Lipku: najveći Stabilizer 2000 projekt u Hrvatskoj
Obnova povijesnog lječilišnog perivoja u Lipiku, zaštićenog spomenika parkovne kulture, najveći je projekt u Hrvatskoj u kojem je korišten Stabilizer 2000. Ukupno je njime uređeno 10.000 kvadrata staza. Revitalizacija je zahtijevala strogo poštivanje konzervatorskih smjernica i povijesne kompozicije iz 19. stoljeća, uz istovremeno prilagođavanje suvremenim potrebama.
Krajobrazna arhitektica Sanja Bibulić iz rovinjskog Studija za krajobraznu arhitekturu, prostorno planiranje, okoliš (Studio Kappo) bila je glavna projektantica obnove, a u fazi realizacije projektantski nadzor. Ispričala nam je kako je zatečeno stanje perivoja bilo je jako loše – od vidljivih oštećenja nastalih još za vrijeme Domovinskog rata do zapuštenih, obraslih i mračnih predjela koje je trebalo raskrčiti i krajobrazno dovesti u red.
„Kada smo 2017. počeli projektirati, unutar perivoja su se održale još samo glavne staze izvedene u betonskom opločniku i asfaltu, dok su one sporedne, bočne s vremenom u većoj mjeri nestale uslijed nekorištenja i neodržavanja, no mi smo ih u projektu ponovno iscrtali i također obnovili, sve po povijesnoj matrici, odnosno izvornom povijesnom planu perivoja. Izvorno je po projektu jedan dio - radi se uglavnom o pristupnim stazama za dostavna i sanitetska vozila uz bolnički kompleks - trebao ići u specijalnom bojanom asfaltu, međutim kako isti u datom trenutku nije bio jednostavno dobavljiv u Hrvatskoj, tijekom izvođenja je odlučeno da će se i taj dio izvesti sa stabilizerom. Zbog težeg prometnog opterećenja u tom je dijelu pojačana konstrukcija, odnosno nosivi slojevi, kako bi se podnijelo kolničko opterećenje."
Konzervatori su, dodaje Sanja, uvjetovali primjenu rastresitog materijala i Stabilizer se, pogotovo po pitanju propusnosti i kompaktnosti, pokazao dobrim izborom.
„U povijesnim perivojima, parkovima uglavnom se koriste ti rastresiti materijali poput klasične sipine i stabilizera. Daju prirodan izgled i definitivno se nekako najbolje uklapaju u takve ambijente, a zbog mogućnosti korištenja kamenog agregata iz lokalnih kamenoloma mogu se postići nijanse karakteristične za neko područje. Stabilizer je čvršći i nabijeniji pa je i bolje rješenje od klasičnog posipanja sipine u situacijama kada morate osigurati određene suvremene zahtjeve kao što je pristupačnost osobama u invalidskim kolicima. Dobro je da je jedan ovakav materijal prisutan na tržištu jer uvijek imate projekata zaštićene kulturne baštine, poput perivoja u Lipiku, a u kojima postoje određeni uvjeti koji se moraju ispoštovati”, navela je Sanja.
Kao projektanticu posebno je zanima, osobito za primjenu u nekim budućim projektima, kako će se Stabilizer ponašati kroz naredne godine, ali i kakve će biti stvarne potrebe oko njegovog održavanja, a koje je nužno kako bi materijal bio trajan. Smatra da će to vjerojatno biti izazovno budući da se radi o velikoj javnoj površini, a znamo da su financijska sredstva ponekad ograničavajući faktor.
Nakon 13 godina izgleda kao nova: šetnica Kanal sv. Ante najbolji dokaz trajnosti Stabilizera
Kakav je onda Stabilizer po pitanju održavanja, potaknuti Sanjinom opaskom upitali smo Daria Krpana iz DK Centra.
„Stabilizator nije čvrst materijal poput betona i asfalta pa onda ljudi znaju biti malo skeptični oko njegove primjene u smislu to je prirodni materijal, kako će se površina održati. Međutim, kad pogledate, i beton i asfalt znaju popucati, moraju se popraviti i održavati, samo za razliku od njih, ako se na Stabilizeru dogodilo neko oštećenje, aplicira se novi materijal i to se oštećenje praktički više ne vidi, što u konačnici puno ljepše izgleda. Nema 50 nijansi sive kao kad sanirate oštećenja na asfaltu.”
A ako se želite uvjeriti u njegovu trajnost, Dario kaže da je dovoljno proći šetnicom uz Kanal sv. Ante.
„Šetnica kroz Kanal sv. Ante je naša najstariji referenca u Hrvatskoj. Ima jedno 13, 14 godina kako je izrađena našim granulatom, a izgleda apsolutno savršeno, kao da je jučer napravljena“, poručuje Krpan.
I zato, sljedeći put kad se nađete u ugodnoj šetnji na nekoj od uređenih staza, pogledajte po čemu hodate – možda upravo po Stabilizeru 2000.
Zahvaljujemo DK Centru što nam je omogućio pisanje o izazovima u projektiranju i uređenju staza u prirodnim i kulturnim ambijentima.
