Sudar svjetova u metodologiji baštine: Kako pomiriti zaštitu spomenika kulture i potrebe učenika?
- Foto: Kristina Škrokov
"Kad se sve te stotine ideja, potreba, atmosfera, scenarija i načina korištenja iz kojih su sami korisnici jasno iščitali i definirali koncept dogradnje — onaj u kojemu je škola doista drugi dom — pokušaju pretočiti u sadržaj arhitektonskog natječaja, prepun dječjih potreba za svjetlom, zrakom i prostorom, te ga potom implementirati u strogo zaštićenu baroknu palaču Erdödy-Patačić u srcu grada, sudar svjetova je neizbježan."
Presudan savjet na konzultacijama u Beču dao mi je istaknuti švicarski povjesničar umjetnosti i stručnjak za zaštitu spomenika Nott Caviezel, profesor na TU Wien (voditelj katedre za Zaštitu spomenika i gradnju u postojećim strukturama - Denkmalpflege und Bauen im Bestand) i dugogodišnji predsjednik Savezne komisije za zaštitu spomenika Švicarske.
Usmjerio je proces prema švicarskim smjernicama za zaštitu spomenika (Leitsätze zur Denkmalpflege in der Schweiz), dokumentu koji je 2007. izdala upravo ta komisija, temeljenom na nizu međunarodnih povelja o baštini. U njemu stoji vrijedno načelo:
Primjerena upotreba pogoduje dugoročnom očuvanju. Svaka se upotreba mora orijentirati na očuvanje supstance.
Te dvije rečenice ne stoje jedna protiv druge - one zajedno definiraju zadatak.
Zgrada bez korisnika propada, a svakodnevni život i dječji žamor osiguravaju stvarni interes za njezino održavanje. Istodobno, potrebe korisnika ne mogu biti opravdanje za narušavanje izvorne supstance.
Upravo je zato natječaj s ozbiljno napisanim arhitektonskim natječajnim programom i konzervatorskom valorizacijom ključni alat koji oba uvjeta drži na okupu.
Kad se povijest susretne s dječjim potrebama
Da bismo formalno osigurali dovoljno prostora u dvorištu palače Erdődy-Patačić za velike potrebe rastuće Glazbene škole u Varaždinu, morali smo preskočiti administrativnu prepreku:
početni konzervatorski elaborat palače, čiji je sadržaj definirao nadležni konzervatorski ured, nije sadržavao sveobuhvatnu konzervatorsku urbanističko-arhitektonsku valorizaciju.
To je neophodan dokument koji jasno definira prostorne smjernice za buduću dogradnju:
- sagledava i valorizira namjenu i potrebe korisnika prostora zajedno s očuvanjem reprezentativnih povijesnih struktura palače te njenog bližeg i daljnjeg okolnog prostora,
- detaljno analizira, definira i otvara prostore moguće za skladan dijalog i suživot djece, glazbe i palače, koja na ovakav način može dobiti dostojanstvenu, samoodrživu i dugoročnu namjenu.
Kako bi se taj nedostatak premostio, Županija je naručila izradu nedostajuće valorizacije prema kojoj će se dograditi Glazbena škola u Varaždinu.
Urbanističko-arhitektonsku valorizaciju jugozapadnog dijela povijesne jezgre grada Varaždina s kompleksom Glazbene škole smještene u nekadašnjoj baroknoj palači Erdödy izradio je tim stručnjaka.
Autorstvo potpisuju nezavisna konzervatorica Marijana Petrešević i povjesničarka umjetnosti Darja Radović Mahečić, dok smo arhitektica Nevena Kereša i ja osobno bili uključeni kao stručni suradnici.
Kao konzervatorica-restauratorica, dipl. ing. arh. Marijana Petrešević već više od 25 godina radi isključivo na projektima očuvanja i obnove kulturne baštine. Bila je dugogodišnja zaposlenica Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu, prethodno Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu. Kao suradnica arhitektica sudjelovala je na obnovi drvene kapele sv. Martina u Starom Brodu na Kupi, projektu koji je 2017. dobio nagradu Europa Nostra, najviše europsko priznanje za očuvanje kulturne baštine. Vlasnica je ureda MAPE KONZERVATOR.
Povjesničarka umjetnosti, dr.sc. Darja Radović Mahečić, istaknuta je hrvatska znanstvenica specijalizirana za razvoj gradova i arhitekture 19. i 20. stoljeća. Prethodno je radila u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu i u English Heritage u Londonu. Već niz godina radi i živi u Genevi u Švicarskoj.
Interdisciplinarnim dijalogom do najboljeg rješenja za Glazbenu školu
Metodološka sinergija nije postojala od prvog dana, već je nastajala postepeno kroz interdisciplinarni dijalog. Prvi nacrti valorizacije još su slijedili uobičajenu podjelu posla: analiza korisnika na jednoj strani, zaštita baštine na drugoj.
Tek kroz zajednički rad utvrđeno je, na tragu temeljnih načela međunarodnih povelja o baštini, da potrebe, želje i identitet učenika i nastavnika nužno moraju utjecati na samu valorizaciju.
To je pomicanje bilo ključni trenutak procesa, potvrđen i u samom dokumentu na 26. stranici, gdje stoji:
„Interdisciplinarni pristup i transparentnost svih aktivnosti, kod ovako izazovnih zadataka, nužan je za postizanje najboljeg i jedinstvenog rješenja proširenja kompleksa Glazbene škole.”
U tome se potvrdila srž onoga o čemu piše priručnik Schulen planen und bauen: svi akteri moraju sjesti za isti stol.
Umjesto zatvorenog, parcijalnog rada u kojem svatko iz svog ureda gura vlastiti ustaljeni proces, integrirani i participativan rad otvarao je rješenja koja su dotad bila nevidljiva.
Izravna posljedica: na oba ključna dokumenta - konzervatorsku urbanističko-arhitektonsku valorizaciju i natječajni program, predane tijekom 2021. i 2022. - presudno je utjecao upravo način njihova zajedničkog nastajanja.
Metodologija sveobuhvatne valorizacije
Uključivanjem rezultata i zaključaka svih procesa i aktivnosti (stručne studije i prostorne analize), zajedno s participativnim planiranjem u kojemu su detaljno definirane potrebe korisnika prostora, valorizacija postavlja jasne ciljeve:
1. definirati prostorno-arhitektonske parametre kao jasan okvir za omogućavanje nužnog proširenja Glazbene škole,
2. omogućiti izradu jedinstvenog arhitektonsko-oblikovnog rješenja sa suvremenim interpretacijama i dijalogom s kulturnom baštinom,
3. ostvariti dalekovidno rješavanje zaštite kulturne baštine u kojemu bi suvremene strukture s javnim sadržajem omogućile samoodrživost povijesno vrijednih struktura s kojima su čvrsto povezane.
Da bi postigla zadane ciljeve, urbanističko-arhitektonska valorizacija mora sveobuhvatno i detaljno istražiti i sagledati postojeće prostore i procese u njima, od mikro do makro analiza prostora kao i njihovih međusobnih odnosa i dijaloga:
1. smještava kompleks Glazbene škole u povijesni i suvremeni kontekst i dijalog s užim i širim okolnim prostorom,
2. analizira građevinske faze i međusobne odnose pojedinih dijelova kompleksa na parceli,
3. izrađuje mikro i makro analize kompleksa Glazbene škole – istražuje dijaloge između prostora i procesa/aktivnosti u tim prostorima,
4. definira urbanističko-arhitektonsko oblikovne vrijednosti samoga sklopa te užeg i šireg okolnog prostora,
5. daje sveobuhvatne - uže i šire - smjernice za obnovu, proširenje i nadogradnju Glazbene škole.
Rezultati ovakve valorizacije bili su konkretni. U daljnjem tekstu izdvojiti ću dva zaključka koja su dovela do konkretnog/kvantitativnog otvaranja potrebnih prostornih okvira za proširenje škole u dvorišnom kompleksu palače.
Detaljnom analizom povijesne dokumentacije s kraja 18. st. do početka 20. st. i zatečenih izvornih struktura, konzervatorica Marijana Petrešević došla je do otkrića:
sjeverno krilo palače, koje prema prvobitnim planovima nikad nije izvedeno — vjerojatno zbog nedostatka novca — ondje je izvorno bilo predviđeno, što se može iščitati iz sačuvanih povijesnih arhitektonsko-oblikovnih elemenata – asimetričnog i nedovršenog dvorišnog pročelja glavnog istočnog krila.
“...položaj i širina danas vidljivo zazidanih arkada u sjevernijem potezu dvorišnog pročelja palače, ukazuju na moguće planirano no nikada izvedeno sjeverno krilo palače. Pravilan ritam širokih arkada završava naime s puno užom arkadom, a znatno prije završetka istočnog krila palače – što bi po svemu sudeći mogao biti uobičajeni ugaoni spoj dvaju trijemova susjednih krila. Današnja izražena asimetrija dvorišnog pročelja mogla je stoga nastati upravo zbog neizgradnje planiranog sjevernog krila palače te je još više naglašena kasnijom izgradnjom potpuno novoga sjeveroistočnog ugla, tj. nadogradnje/proširenja palače prema sjeveru iz 1896.", navodi se u valorizaciji.
Stare vedute s početka 19. st. i razglednice s kraja 19. st. otkrile su da je i zapadna zgrada u dvorištu palače, najstarija i oblikovno najznačajnija građevina dvorišnog sklopa - nekadašnja raskošna konjušnica (danas visoka prizemnica) - izvorno bila znatno viša; gotovo jednake visine kao postojeći reprezentativni istočni sklop palače u kojem je smještena Glazbena škola.
Naglasci iz valorizacije:
“Zapadna zgrada bi se mogla preoblikovati vraćanjem povijesnih vizura visoke reprezentativne građevine, što u konačnici rezultira stvaranjem prijeko potrebnih kvadratura za potrebe glazbene škole.“
“Upravo je sjeverno krilo, te njegov spoj s palačom s jedne strane i sa zapadnom zgradom s druge strane, potencijal stvaranja najvećeg prostora bez većih oblikovno arhitektonskih ograničenja. Ovdje se otvara mogućnost ne samo visinskog preoblikovanja (visina palače) već postoji potencijalni prostor proširivanja krila prema izvorno planiranom, ali nikad izgrađenom sjevernom krilu palače, dobivši tako volumen koji se širi prema jugu u dvorište za dodatnih 4 - 5 metara od današnjeg. Na taj način dobila bi se prijeko potrebna kvadratura za ostvarenje potrebnog programa škole/kampusa te se oslobodio prenatrpani i preopterećeni prostor palače i omogućila njezina povijesna reprezentativnost u svome punom obliku.“
"Osim sačuvanog izvornog dijela zapadne zgrade, dvorišni sklop vrlo je skromne arhitektonsko-oblikovne vrijednosti, koji nije u korelaciji s glavnom reprezentativnom baroknom palačom. 130 godina vojne namjene degradiralo je i devastiralo prostor cijeloga kompleksa bivše palače, oblikujući arhitekturu primjerenu funkciji staja, potkivaonica, te ostalih sadržaja potrebnih u tom trenutku vojsci. Recentne izgradnje i preoblikovanje dvorišnog sklopa, bez oblikovnih, estetskih, ali i funkcionalnih vrijednosti, nisu ponudile bolja arhitektonska rješenja od onoga s kraja 19. st."
Dogodio se nevjerojatan spoj: sama povijest zgrade u svom je izvornom obliku nudila upravo onaj prostorni kapacitet koji je školi nedostajao — točno onaj prostor koji su djeca i profesori kroz participativni proces Škola gradi školu zazivali na svojim papirićima, prostor koji bez novih saznanja i otkrića za njih jednostavno ne bi postojao!
Službeni konzervatorski zaključci
Rezultati sveobuhvatne valorizacije mogu se pretočiti u slijedeće konzervatorske zaključke – konzervatorske smjernice u širem kontekstu:
- Glazbena škola daje primjerenu i dostojanstvenu namjenu nekadašnjoj baroknoj palači Erdödy te joj omogućava dugovječnost i samoodrživost.
- Spajanjem nematerijalne kulturne baštine (glazbe) s materijalnom kulturnom baštinom škola postaje urbanistički i simbolički najvažnija građevina u jugozapadnom dijelu povijesne jezgre grada.
- Za kvalitetan projekt Glazbene škole nužno je stvoriti strategiju integriranog susjedstva – glazbena škola, pješačke zone, zelenilo, javni prostor, tihi prostor, prostor ispunjen glazbom te stvaranje opuštene i relaksirane atmosfere, tj. prostora bez napetih i nedefiniranih odnosa.
- Projekt Glazbene škole treba biti upisan u strategiju strukturiranja i urbane kvalifikacije ekstenzije jugozapadnog središta grada, a ne samo kao lokalni zadatak, tj. projekt zasebne građevine.
- Na Kapucinskom trgu i u bloku zapadno od njega o kojem je ovdje riječ, urbano planiranje mutira, savija se u kompleksni izazov za arhitekte, urbaniste, konzervatore, korisnike tih prostora, građane.
Dizanjem ruku od urbanizma dozvoljavamo da se isključivo rade – objekti, oblikovni predmeti, kao produkt-dizajn, s urbanitetom na razini parcele.
Naglasci iz valorizacije:
„Ako se fokusiramo na kompleks Glazbene škole i njezine stvarne potrebe, nemoguće je ne konstatirati da se u ovom namjenski hibridnom dijelu grada, svojom namjenom i lokacijom nameće kao pokretač revitalizacije i gravitacijsko središte cijele četvrti, pa stoga predlažemo da se proširi zahvat urbanističko-arhitektonskog natječaja za budući sklop Glazbene škole i na Kapucinski trg pred školom te na nekadašnje dvorište barokne palače Erdödy na zapadu…"
“Sve interpolirane strukture koje će se u daljnjoj budućnosti dogoditi u prostoru trebaju se predstaviti na nov, plemenit, zanimljiv način, promišljenom urbanističkom dispozicijom i arhitektonskim rješenjem makrourbanističkog sklopa, sa čuvanjem izvornih prostornih vrijednosti. Cijeli zapadni blok trga, uključujući i trg, može tako dobiti status jedinstvene “glazbene oaze“, kako u Hrvatskoj, tako i u široj regiji.”
Time je vizija učenika o "školi kao drugom" domu dobila konzervatorsko opravdanje, usvojeno u samom natječajnom programu, a u kojem sam pisao:
„Transformacijom Glazbene škole u multifunkcionalno mjesto, stapanjem unutarnjeg i vanjskog, škola može osnažiti kapacitet djelovanja kao lokalni kulturni magnet, tokom cijele godine… Ovi prostori svojim sadržajem i ulogom u gradu imaju potencijal biti reprezentativni kao i sama baština, odnosno baštinu oplemeniti u svakom smislu te tako stvoriti dodanu vrijednost postojećoj arhitekturi. Sklop postaje uočljiv, čitak i reprezentativan, te uvlači grad u školu.”
Pogled prema naprijed: Na redu je bio natječaj
Rezultat je bio cjelovit: natječajni program za urbanističko-arhitektonski natječaj i stručna valorizacija, izrađeni zajedno sa stvarnim korisnicima.
Sljedeći je korak bio pred vratima: urbanističko-arhitektonski natječaj na kojem bi se ponajbolji domaći i europski uredi natjecali u izradi idejnog rješenja za Glazbenu školu koja ima potencijal pokrenuti revitalizaciju centra grada Varaždina.
Vizualni materijal korišten u opremanju teksta preuzet je iz Urbanističko-arhitektonske valorizacije jugozapadnog dijela povijesne jezgre grada Varaždina s kompleksom Glazbene škole smještene u nekadašnjoj baroknoj palači Erdödy, autorica M. Petrešević, D. Radović Mahečić
Tekst objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
(Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autora)
