HaHaHouse Zagreb: kako je smijeh udahnuo život u zapušten gradski prostor
- Foto: HaHaHouse
Prvi simptomi zaraze smijehom pojavili su se 10. siječnja u Gajevoj 7/1. Sivilo i depresija „najdužeg“ mjeseca u godini sakrili su se pred jednim velikim HaHa. Tako je u Zagrebu na Svjetski dan smijeha „rođen“ prvi muzej na svijetu posvećen tom univerzalnom društvenom fenomenu koji nas povezuje, podiže raspoloženje, jača zdravlje, uljepšava svakodnevicu.
Dan bez smijeha je upropašten dan, poručuje nam Charlie Chaplin, a ako ste ikada gledali epsku bitku Harolda, Georgea i Kapetana Gaćeše protiv dijaboličnog profesora Kakogaća, onda znate i da nikad ne treba podcjenjivati moć smijeha.
Projekt HaHaHouse nastao je iz nasmiješenog srca mlade poduzetnice Andree Golubić. „Lijek za dušu u sivilu današnjice“, „prava riznica emocija i duhovitih trenutaka“, tako ga opisuje. U HaHaHouseu „smijeh nije reakcija, već iskustvo koje se mora doživjeti“. A od njezinog otvorenja, po svoju dozu tog jedinstvenog iskustva u kuću smijeha ne prestaju hrliti posjetitelji svih uzrasta.
Kroz priču o stvaranju prvog Muzeja smijeha na svijetu, njegovom projektiranju i uređenju, vode nas Andrea i njezini suradnici na projektu arhitekti Ivan Trutanić i Ivana Patricia Đilas Čeranić.
Od magistrice prava do poduzetnice u kulturi
Zanimljiv je Andrein životni i profesionalni put. Po struci je magistrica prava pa kako se onda našla u ovom poduzetničkom pothvatu?
„Svojevremeno sam bila dosta aktivna u poslovnoj grupi Business Networking International od koje sam 2017. dobila nagradu za najboljeg umrežavatelja godine, što mi je bila posebna čast jer sam bila prva žena koja je dobila tu nagradu, do tada su je dobivali samo muškarci. Nakon toga javio mi se jedan član grupe koji ima građevinsku tvrtku u Pragu s ponudom da dođem gore i pomognem mu pokrenuti koncept Muzeja osjeta (Museum of Senses) čiji je bio suvlasnik. To je bila super priča. Kad smo ga otvorili, nitko nije znao za njega. Smješten je u luksuznijem dijelu Praga pa Česi u početku nisu najbolje reagirali na njega, ali kada smo ga namjestili na ispravne postavke, u roku od nekih 10 mjeseci došli smo u top 10 muzeja za djecu, što je velik uspjeh u gradu koji broji 375 muzeja. Taj muzej i dan danas radi i jako su uspješni.“
Njezin drugi projekt nastao u suradnji s Česima – Selfie market, atrakcija na 750 kvadrata smještena na Vjenceslavovom trgu, jednom od najvećih u gradu, nažalost nije uspio zaživjeti. Andreine planove o ostanku u Pragu poremetila je korona.
„Imali smo krivi timing otvorenja - srpanj 2020., u vrijeme korone. Strpljivo smo čekali da se situacija popravi do kraja godine, međutim bilo je sve gore. Češka je uvela teški lockdown s policijskim satom i nije bilo izgledno da će se situacija u skorije vrijeme riješiti tako da sam se vratila u Hrvatsku i opet krenula od nule.“
Administracijski izazovi nisu je spriječili da svoju ideju provede u djelo
I tako je Andrea otišla iz Praga zbog jedne zaraze da bi u Hrvatskoj pokrenula drugu, onu koja liječi – zarazu smijeha.
Projekt HaHaHousea „kuhao“ se dvije godine. Zanimljiva je usporedba da su joj za realizaciju ovog muzejskog koncepta u Hrvatskoj trebale godine, dok je u Češkoj potrebnu papirologiju rješavala u roku od par mjeseci.
„U Hrvatskoj je bilo dosta izazova s administracijom, sa skupljanjem papira i dozvola, a imali smo kočenje i od strane susjeda koji nisu bili prijemčivi za novosti u zgradi. S druge strane, Prag je stvarno jedno središte Europe u kojem redovito niču svakakvi novi koncepti, različiti projekti, vlada jedna pogodna poduzetnička klima koja daje vjetar u leđa svakome tko želi nešto pokrenuti. S obzirom na velik broj turista, pogotovo 2019. kada su imali najjaču sezonu – 9 milijuna turista, što god da ste otvorili, moralo je biti stvarno teški promašaj da ne uspije zaživjeti.“
Potraga za poslovnim prostorom
Nije bilo jednostavno u centru grada pronaći poslovni prostor s odgovarajućom kvadraturom.
„Od starta sam imala viziju kako bi muzej trebao biti na dvije etaže zbog ulaska koji sam zamislila kroz tobogan, tako da se u tom smislu ovaj prostor u Gajevoj pokazao idealnim.“
Idealnim po kvadraturi i lokaciji, ali ne i po zatečenom stanju.
„Radilo se o prostoru koji je doslovno bio napušten 12 godina. Ništa se nije ulagalo u njega pa ni po pitanju izvlačenja vode tako da je unutra bilo dosta mokro i vlažno, bilo je štakora, golubova, nije bila baš lijepa situacija, ali smo se uhvatili u koštac s tim i malo po malo sve sanirali.“
Arhitekta oduševila Andreina ideja o Muzeju smijeha
Ovdje u priču ulazi arhitekt Ivan Trutanić iz 10Aarch studija, glavni projektant HaHaHousea. Andrea ima samo riječi hvale za njega:
„Mislim da je jedna vrlo posložena osoba koja je imala jako dobro ideje kako dodatno napraviti prostornu organizaciju. Vrlo je kooperativan, nije se libio raditi vikendima sa mnom u svom arhitektonskom uredu. Kad nam je bilo najteže, kad nam je trebala osoba koja će nam pomoći sve to napraviti, Ivan se pokazao pravom osobom za to.“
Ivana je Andreina ideja o Muzeju smijeha u startu osvojila.
„Jednom sam pročitao kako je Zagreb u svjetskim okvirima dosta specifičan po broju neobičnih muzeja, od kojih je Muzej prekinutih veza bio prvi u nizu. Andreina ideja o muzeju čija je čista svrha nasmijati vas toliko je dobra i drukčija da me čudi kako se toga prije netko nije sjetio. Kao arhitektu i kao osobi drago mi je da sam dobio priliku raditi na ovakvom jedinstvenom projektu. Mislim da je smijeh jedna od najbitnijih stvari na svijetu, jer ako nemamo smijeha, onda ne znam zašto radimo sve ovo. Evo, i kod nas u tvrtki je najbolji dio dana kada se dobro nasmijemo.“
Dodana vrijednost projekta: revitalizacija zapuštenog prostora u srcu metropole
Vrijednost ovog projekta ne sagledava samo u njegovom jedinstvenom muzejskom konceptu, već i u revitalizaciji jednog zapuštenog prostora u državnom vlasništvu, kakvima inače obiluje centar metropole.
„Mene je još na fakultetu moj profesor iz povijesti umjetnosti, pokojni profesor Vladimir Bedenko, učio da ako želiš sačuvati staru kuću, moraš joj dati namjenu i život koji donose neki novac jer će onda biti novca i za održavanje zgrade. Ako pustiš zgradu da odumire, onda ćeš čuvati ruševinu, a za čuvanje ruševine, nitko nema novaca. I to je potpuna istina. Kući treba dati namjenu koja će je čuvati i održavati, ne možemo čuvati prazne prostore, nijedna država nema novaca za to.”
Zapušteni prostor saniran kako bi bio siguran za korištenje
Stambeno-poslovna zgrada u kojoj se nalazi HaHaHouse izgrađena je 1937. i izvana je izgledala dobro koliko je mogla izgledati za jednu zgradu staru preko 80 godina. Problem je predstavljao zakupljeni prostor koji je uslijed višegodišnjeg neodržavanja bio u vrlo lošem stanju i građevinski upitan.
„Popucale cijevi, curenje podrumskih zidova od opeke... sve je to prvo trebalo sanirati, zatvoriti, uopće napraviti taj prostor sigurnim za korištenjem, građevinski ga dovesti u funkciju prije nego što se uopće moglo razmišljati o izložbenom postavu. Kao poslovni prostor morao je biti požarno, zvučno i termički odijeljen od stambenih dijelova, tako da smo mi tu zgradu u nekim stvarima podigli na današnje standarde”, navodi arhitekt.
„Cijeli prostor, nadzemni i podrumski dio, nanovo je izoliran. Kako je podrumski dio na više mjesta propuštao vodu, iznutra smo postavili polimercementnu hidroizolaciju kako bismo zaštitili prostor i izloške. Kompletno smo promijenili instalacije, radi sigurnosti je ugrađen novi sustav ventilacije, postavljene su klime za grijanje i hlađenje, a trebalo je riješiti i pitanje izolacije od buke da nas ostatak zgrade ne čuje kad se smijemo“.
Prostor koji je u skladu s eksponatima i potrebama korisnika
Uz arhitekta Ivana, Andrea je istaknula i druge suradnike koji su joj pomogli u kreativnoj realizaciji projekta.
„Ivana Patricia Đilas Čeranić je arhitektica i scenografkinja specijalizirana za dizajn interijera i ona mi je najviše pomogla u smislu izrade vizualizacija koje su bile najsličnije nekim mojim željama i vizijama. Tu je i ilustrator, kostimograf i scenograf Patricio Alejandro Agüero Marino. On je dao svoj doprinos kroz skice nekih prostorija koje je na kraju i ručno oslikao, kao što na primjer možete vidjeti u crno-bijeloj sobi. Svi ti crteži, ništa nije bilo printano, već su ručno oslikani. On je inače rodom iz Venezuele, ali u Hrvatskoj živi već 20 godina i dosta radi u kazalištu.“
Unatoč izazovima, proces je tekao u atmosferi kreativne igre, što je omogućilo donošenje odluka s lakoćom i smiješkom, komentirala je arhitektica Ivana Patricia. Andreu opisuje kao energičnu i inspirativnu osobu, čiji su se entuzijazam i ideje savršeno uskladile s njezinim osobnim pozitivnim načelima, a što su na kraju prenijele i u prostor.
„Jako sam vezana uz prostor kina, gdje je sinergija arhitekture i narativa došla do punog izražaja. Panel o povijesti humora stvorio je hommage filmskim trakama, a kokice rasute po podu dodale su dinamiku prostoru. Kafić, s odjekom Memphis Group iz 80-ih, predstavlja kompozicijsku sintezu svih elemenata, omogućujući igru formi u prostoru”, opisala nam je Ivana najdraža rješenja u prostoru, a potom navela i najzahtjevnije zahvate.
„Svaki eksponat nosi svoje izazove, no najkompleksniji je bio zid s vesmašinama. Spajanje različitih estetskih paradigmi zahtijevalo je preciznost u rukovanju formama i materijalima, dok smo istovremeno nastojali održati vizualnu koherentnost. Tehnički, najzahtjevniji je bio prostor recepcije, čiji je nesimetrični plan zahtijevao preciznu integraciju radijalnih greda, balansirajući funkcionalnost i estetski izraz. Cjelokupni projekt oblikuje prostor u skladu s eksponatima i potrebama korisnika, stvarajući mjesto koje je istovremeno funkcionalno i emotivno angažirano”, zaključila je arhitektica.
Kružna šetnja kroz osam tematskih zona
Obilazak muzeja zamišljen je kao kružna šetnja kroz osam tematskih zona. Andrea nam ih je pokušala slikoviti dočarati:
„S desne strane dvorišta ulazite na recepciju i odmah ulazite u poluhodnik-polulabirint, fazu čišćenja u kojoj se dezinficiramo od vanjskih negativnih utjecaja. On vodi do zida vešmašina koji simbolizira naš svijet: u jednoj se „peru“ mozgovi, u drugoj novac, u trećoj izlazi hobotnica društva, a vi ulazite u vešmašinu „centrifuga života“, odnosno tobogan koji vas zarotira i izbaci u kat ispod i tu počinje HaHaHouse. Taj podrumski dio od 300 kvadrata vodi vas kroz zonu relaksacije, zvuka, pjevanja, makeovera, izazova i kino, nakon čega se stepenicama dižete gore do prostora suvenirnice i budućeg kafića.“
I odlazak na toalet je doživljaj
U HaHaHouseu i odlazak na toalet je poseban doživljaj. Sanitarni prostori otkačeni su i razigrani kao i ostatak muzejskog prostora. Slobodno bi ih mogli nazvati devetom tematskom zonom.
Pouzdan i siguran rad sanitarnih prostora uz Geberit rješenja
Visoka učestalost korištenja javnih sanitarnih prostora postavlja velike zahtjeve za izdrživom sanitarnom opremom koja se lako održava i čisti, jednostavna je za upotrebu, a pritom dobro izgleda. Za pouzdan i siguran rad sanitarnih prostora, u HaHaHouseu odlučili su se za nekoliko Geberit rješenja.
Budući da Geberit proizvodi predstavljaju kombinaciju iskustva i inovacija, uz njih se uvijek igra na sigurno pa će čak i vrlo posjećeni sanitarni prostori, poput ovog u HaHaHouseu, uvijek ostaviti dobar dojam na posjetitelje. Više informacija o Geberitovom asortimanu za javne i polujavne prostorije možete pronaći u njihovoj brošuri.
Sanitarni prostori bez barijera potreba su u mnogim javnim prostorima jer olakšavaju upotrebu sanitarnih predmeta osobama s ograničenom pokretljivosti.
Prvi privatni muzej u Zagrebu u potpunosti prilagođen osobama smanjene pokretljivosti
Sanitarni prostor bez barijera jedan je od elemenata pristupačnosti u ovom inače jedinom privatnom muzeju u Zagrebu koji je u potpunosti osigurao pristup svom sadržaju osobama smanjene pokretljivosti.
„Imamo podiznu platformu za osobe s invaliditetom, pristupne rampe na ulazu/izlazu, dva izlaza za evakuaciju s rampama, poseban toalet za osobe s invaliditetom, lift. Sumo arena ima u nastavku, s vanjske strane, baletni pod koji je zamišljen kao sumo borilište za osobe s invaliditetom”, nabrojala nam je Andrea, dok se arhitekt Ivan osvrnuo na njihovo projektiranje:
„Trebalo je projektantski osmisliti prostor tako da bude uporabljiv za osobe s invaliditetom i za postavljanje potrebne opreme. Imali smo sreću da je pristup samoj zgradi s partera tako da nismo imali problem koji je vrlo čest, a to je da imate pet, šest stepenica na ulazu pa ste već na prvom koraku u problemu."
Zaraza koja se širi prostorom
U muzejskom sadržaju uživaju sve dobne skupine.
„Imali smo vrtićke grupe, umirovljeničke grupe, osnovnoškolce, čak i grupu iz Psihijatrijske bolnice Vrapče. Dolaze nam ljudi iz cijele Hrvatske i baš smo sretni zbog toga“, komentira Andrea.
Svakog od posjetitelja nešto drugo „tjera“ na smijeh, uostalom cijela izložba zamišljena je kao interaktivno iskustvo kroz koje prolazite i koje bi trebalo projicirati vaše emocije i radost koju nosite u sebi.
„Netko najviše voli spuštanje toboganom, koji smo namjerno ostavili neosvijetljenim jer smo ga zamislili kao portal kroz koji prolazite do neke druge realnosti. Netko se više smije na karaokama, netko se najviše smije u sumo areni gdje mora zagrliti protivnika u sumo kostimu, što nije baš jednostavno za izvesti. Netko se doslovno smije kad čuje nekog drugog tko se ludo smije pa se onda ta „zaraza“ počne širiti po prostoru.“
U pripremi novi eksponati
Puno je planova za HaHaHouse, od uvođenja dodatnih sadržaja poput proslava rođendana, team buildinga do dopunjavanja izložbenog postava.
„Čim smo krenuli, odmah smo gledali na što ljudi najviše „trzaju“, a što trebamo mijenjati, tako da smo u međuvremenu jednu prostoriju promijenili i nanovo je, drukčije oslikali. U izradi je nekoliko novih eksponata koji bi trebali doći u sljedećih mjesec i pol dana. Konstantno radimo na promjenama, nadopunjavanju, proširenju izložbe. Nećemo stati jer imamo tim stvarno kreativnih ljudi koji su konstantno u niskom startu“, kaže osnivačica.
Zagreb meka privatnih muzeja inovativnih postava
Ponosna je što je HaHaHouse postao dio pozitivnog poduzetničkog vala otvaranja privatnih muzeja u Zagrebu - Gradu muzeja, titula koju nosi posljednjih godina. Proglašen je gradom s najvećim brojem muzeja po glavi stanovnika i po četvornom metru, no njegova je specifičnost upravo velik broj muzeja s inovativnim postavama: nedavno je najavljeno otvaranje prvog Muzeja povijesti videoigara, uz već svima poznati Muzej prekinutih veza, Muzej iluzija, inače najveći lanac privatnih muzeja u svijetu, zatim Muzej Novog vala, Muzej čokolade, Muzej kanabisa, Muzej kravate...i sada Muzej smijeha.
„Zagreb je zaista unatrag nekoliko godina postao meka za otvaranje inovativnih, neobičnih i drugačijih muzejskih koncepata. Veseli me, ali i motivira na napredak upravo to što se na turističkoj mapi Europe istaknuo kao grad koji svojim posjetiteljima nudi originalnu, uzbudljivu paletu sadržaja. Naš je koncept u svojoj srži jednostavan - želimo našim gostima unijeti malo radosti u dan i izmamiti osmijeh na lice te se nadamo da će oni to i prepoznati. Pritom smo već imali zaista velik broj i stranih posjetitelja koji su mahom bili zadovoljni svojim iskustvom. Pozitivne recenzije najbolji su nam vjetar u leđa!”, poručila je za kraj Andrea.
Zahvaljujemo brendu Geberit što nam je omogućio pisanje o projektiranju i uređenju HaHaHousea u Zagrebu.
