NFO: Arhitektura koja pokušava biti iskrena prema svom vremenu rijetko prolazi nezapaženo
- Foto: Bosnić+Dorotić
Nova je, ali nije agresivna. Prepoznatljiva je, ali ne pretendira biti replika nečega što više ne postoji. Još u fazi izgradnje, gradska kuća pored ljetnikovca biskupa Aleksandra Alagovića privukla je pažnju struke i podijeljene reakcije javnosti, ponajviše svojih susjeda u Novoj Vesi, jednoj od najstarijih zagrebačkih ulica.
„Sve je to dio šireg razgovora o suvremenoj arhitekturi u povijesnim urbanim strukturama. Arhitektura koja pokušava biti iskrena prema svom vremenu rijetko prolazi nezapaženo“, odgovorit će autori projekta kuće u Novoj Vesi 84a - NFO-ovi arhitekti Kata Marunica i Nenad Ravnić.
Kroz medije ste je upoznali kao „hrđavu kuću“. Evo kako je nastala.
Naslijeđe ruševine: nastavak prostorne logike suvremenim jezikom
Na lokaciji na kojoj će niknuti nalazila se stara, izrazito derutna kuća, desetljećima neodržavana i statički nesigurna, s urušenim dijelovima krova i ozbiljno narušenom konstrukcijom, dodatno kompromitiranom neadekvatnim intervencijama tijekom godina.
Iako se kroz arhivska istraživanja nije mogla točno utvrditi njezina starost, arhitektica Kata Marunica nam govori kako je bilo jasno da je riječ o građevini koja je pripadala najstarijem sloju Nove Vesi.
„Arhitektura te kuće nije se mogla doslovno reinterpretirati, ali je utjecala kroz mjerilo, položaj i odnos prema terenu. Zadržana je osnovna volumetrijska logika — odnos visokog prizemlja prema ulici i nižih etaža prema dvorištu — kao i suzdržanost u visini. Nova zgrada ne citira staru kuću formalno, ali nastavlja njezinu prostornu logiku suvremenim jezikom“, kaže arhitektica.
Investitor je bio svjestan ograničenja lokacije, ali i njezinog potencijala
Ono što je odredilo pojavnost kuće, ukupan pristup projektu, njezina je pozicija uz Alagovićev ljetnikovac, zaštićeno kulturno dobro. Ta povijesna slojevitost lokacije zahtijevala je osjetljiv pristup koji uvažava i vidljive i „tihe“ nedokumentirane slojeve zatečenog ambijenta, poštujući mjerilo i odnos s vrijednim povijesnim susjedom, navode u NFO-u.
Kod gradnje u zaštićenim zonama ključna je kontinuirana i strpljiva suradnja s investitorom, ističe Nenad Ravnić.
„Investitor je u startu došao s idejom obiteljske višestambene kuće, svjestan ograničenja lokacije, ali i njezinog potencijala. Njihove osnovne potrebe odnosile su se na funkcionalnost, dugoročnu kvalitetu stanovanja i realnu isplativost, dok su u oblikovnom smislu pokazali povjerenje u projektantski tim. Kako su već imali iskustva sa sličnim projektima, razumjeli su da proces zahtijeva vrijeme, testiranje varijanti i kompromis.“
Zgrada je projektirana kao višestambena kuća s pet stanova, koje je investitor pretežito namijenio članovima obitelji, a ta je činjenica, ističu arhitekti, uvelike utjecala na projekt — omogućila je mirniju, dugoročnu koncepciju stanovanja, bez potrebe za tipičnom investitorskom optimizacijom za tržište.
„Riječ je o kompaktnoj višestambenoj zgradi manjeg mjerila, prilagođenoj prostornim i konzervatorskim ograničenjima lokacije. Površina je rezultat pažljivog balansiranja između dozvoljenog volumena, funkcionalnosti stanova i poštivanja mjerila povijesne ulice, a ne maksimalnog iskorištavanja parcele.“
Dijalogom do ravnoteže između suvremene arhitekture i povijesnog konteksta
Projektiranje je bilo dugotrajan i višefazan proces. Prve idejne skice nastale su još 2017. godine. Uslijedio je niz varijanti i usklađivanja, ponajprije zbog osjetljivog povijesnog konteksta i suradnje s konzervatorskim službama, koje su inzistirale na poštivanju mjerila, volumena i vizura, a ne na stilskom oponašanju.
Projekt je prošao kroz više iteracija kako bi se pronašla ravnoteža između suvremene arhitekture i povijesnog konteksta.
„Kako su se ispitivale prostorne mogućnosti i konzervatorski uvjeti, tako su se precizirale i stvarne potrebe. Odnos s konzervatorima ne bismo nazvali ograničenjem, nego nužnim dijalogom u kojem su se želje i mogućnosti neprestano usklađivale, bez fiksne slike unaprijed“, rekli su nam arhitekti.
Kako je nastala fasada o kojoj svi pričaju
Sama gradnja bila je znatno kraća od projektiranja, ali tehnički zahtjevna zbog izvedbe podzemne garaže na maloj parceli i specifične fasade – najupečatljivijeg i u javnosti najkomentiranijeg elementa kuće.
Ideja o kombinaciji corten čelika i vlaknocementne obloge razvijala se postupno, kažu autori.
„Corten nije bio estetski hir, nego promišljen izbor materijala koji stari, mijenja se i s vremenom dobiva patinu, slično kao i povijesne građevine u okruženju. Njegovi topli tonovi uspostavljaju suptilnu vezu s crijepom i starim pročeljima. Vlaknocementna obloga u donjim zonama daje zgradi čvrstu, mirnu bazu, reinterpretaciju tradicionalnih baza kuća u toj ulici, stvarajući jasnu vizurnu liniju iz pješačke perspektive.“
Rad s cortenom: zahtjevna i precizna izvedba, održavanje minimalno
Izvedba fasade bila je zahtjevna, suradnja s izvođačima korektna, uz stalni nadzor i dorade detalja na gradilištu.
„Rad s cortenom zahtijeva veliku preciznost, osobito u detaljima spojeva, odvodnje i zaštite okolnih elemenata od ispiranja oksida. Prilikom izvedbe, posebna pažnja posvećena je upravo tim tehničkim aspektima.“
Što investitor može očekivati po pitanju njegovog održavanja i buduće estetike pod utjecajem atmosferilija, upitali smo arhitekte.
„Održavanje je minimalno. Riječ je o materijalu koji je upravo zbog svoje otpornosti i trajnosti odabran za ovakvu lokaciju. Corten će s vremenom potamniti i stabilizirati svoju patinu, što smatramo njegovom vrijednošću, a ne nedostatkom. Kako zgrada stari, njezin će se odnos s okruženjem dodatno smirivati“, odgovaraju.
Monolitni zidovi i „penny“ pločice: igra sjena i tekstura u stubištu
U unutrašnjosti kuće, zidne i podne površine otkrivaju nova zanimljiva arhitektonska rješenja. Arhitekti nam objašnjavaju kako su zidovi u stubištu izvedeni kao kontinuirane monolitne plohe s mikrocementnom završnom obradom. Njihova blago teksturirana površina daje prostoru dubinu i taktilnost.
„Takva obrada dobro reagira na svjetlo – vidi se suptilna igra sjena, osobito uz kose zidove i prijelaze volumena. Osim estetske, ima i praktičnu vrijednost: izdržljiva je i lako se održava, što je važno za zajedničke komunikacijske prostore poput stubišta.“
Kontrapunkt velikim, mirnim zidnim plohama je podna tekstura gazišta stubišta i hodnika izvedena u mozaik keramici s malim kružnim elementima, tzv. „penny“ pločicama.
„Ovakva podna obloga omogućuje bolje prianjanje i sigurnost u hodnim zonama te se lako prilagođava zakrivljenim i lomljenim površinama. Osim toga vizualno umiruje prostor jer stvara fino, ritmično polje bez dominantnih fuga.“
Arhitekt gradi „kuću bez obrva“, interijer pripada stanaru i njegovom osobnom ukusu
Kako interijeri nisu bili u fokusu javne prezentacije, zamolili smo arhitekte da nam približe njihovu prostornu organizaciju. Opisuju kako je zgrada organizirana tako da su glavni stambeni prostori maksimalno orijentirani prema dvorištu, izbjegavajući direktne poglede na susjedne građevine i njihove boravke. Otvori stanova pažljivo su pozicionirani kako bi se osigurala privatnost i kvaliteta stanovanja u gusto izgrađenom bloku.
"Tlocrtna rješenja su racionalna, bez viškova, s jasnim zoniranjem. Interijeri su zamišljeni kao suzdržana, neutralna kulisa za život. Da parafraziramo Loosa: arhitekt gradi "kuću bez obrva" - stvara čiste linije, dok interijer - namještaj, tepisi i detalji - pripadaju stanaru i njegovom osobnom ukusu.“
Promišljeno rješenje koje će s vremenom biti sve prirodniji dio svog okruženja
„Najveći uspjeh ovog projekta je u tome što je pokazao da je suvremena arhitektura moguća i u najosjetljivijem povijesnom tkivu, bez agresije i bez lažnog povijesnog romantizma. Kroz njega smo naučili da se mjera, strpljenje i dijalog isplate te smo ga zaključili s uvjerenjem da smo donijeli promišljeno rješenje koje će s vremenom biti sve prirodniji dio svog okruženja“, poručuju iz našeg nagrađivanog ureda.
Ime projekta: Kuća pored ljetnikovca
Lokacija: Nova Ves, Zagreb
Godina realizacije: 2026.
Autori: Kata Marunica i Nenad Ravnić; NFO
Projektni tim: Marin Piršić, Filip Ružić, Sara Vulić; NFO
Suradnici: Under Hill Studio d.o.o., Modular Energy d.o.o., Elektrona projektiranje d.o.o., Schindler Hrvatska d.o.o.
Glavni izvođač: Greda d.o.o.
Investitor: Kondres d.o.o.
