RED HOUSE by extrastudio
- Foto: Fernando Guerra | FG+SG
...Pamtim samo lijepe (kuće)... Davno sam naišao na ovu kuću. Rekao bih da je ona primjer tko/što arhitektura je te što je zadatak arhitekta i njegovih suradnika. Primjer je i kako postojeća građevina, vještinom autora može postati arhitektura. A poseban je primjer nama koji živimo ili gradimo u Dalmaciji, da i u poluurbaniziranom mediteranskom naselju možeš sagraditi super kuću jednako kao i na savršenoj lokaciji...a (sve) što ti treba je arhitekt.
Kroz kuću se provlači nekoliko tema koje je bitno naglasiti… prokomentirati kroz naš kontekst...
_graditeljski diskurs
_tema lokacije
_tema rekonstrukcije i održivosti
_tema interijera
_tema hortikulture
_tema povjerenja u arhitekta
_graditeljski diskurs
Crvena kuća je bivša vinarija, smještena u malom naselju južno od Lisabona, koju su klijentovi baka i djed sagradili 40-ih godina 20. st., a koju je 2016. godine portugalski extrastudio transformirao u rezidenciju četveročlane obitelji.
Gledajući širu urbanu sredinu gdje se nalazi i kako je ta sredina arhitektonski oblikovana, lokacija bi se mogla nalaziti i u Zadru, Primoštenu ili Viru. A meni se odavno čini da naša obala pripada tom graditeljskom diskursu i da nemamo što tražiti u kontinentalnoj Hrvatskoj ili u Srednjoj Europi. Mi smo Mediteran i tamo trebamo tražiti i učiti iz dobrih primjera.
_tema lokacije
Parcela nije smještena uz lokalnu prometnicu, već je u drugom redu od nje, tek dostupna uskom uličicom. Dvije strane postojeće kuće graniče sa susjednom parcelom, što zapravo znači da na te dvije strane kuća ne može imati otvore. [nedostatak] Na cijeloj dužini SZ granice parcele je smještena susjedna gospodarska zgrada. [nedostatak] Ostatak parcele zauzima voćnjak naranče. [prednost]
Arhitekti zadržavaju postojeću strukturu kuće. Dijelom zbog naslijeđa, dijelom zbog vrta čije očuvanje je vrlo brzo postalo primarno u oblikovanju. Susjedna gospodarska zgrada na međi je brzo iz nedostatka postala prednost, jer je parceli zapravo dala dozu intimnosti i zaštite.
Njen zid nisu namjeravali preoblikovati ili bojati, već zadržati onakvih kakav je. Za njih je to Genius Loci, čine ga stvarni ljudi i objekti, i zanimljivo im je bilo to i prihvatiti.
Nedostatak prozora na dvije strane kuće u pravilu znači nedostatak svjetla. Na taj je problem s jedne strane odgovoreno krovnim usjekom kojim je stvoren ulazni dvor unutar tlocrta objekta, a s druge krovnim prozorima na strateškim mjestima i vještom prostornom artikulacijom volumena kuće koji nije ispunjen u potpunosti, već su ostavljeni prostori dvostruke visine koji osim prostornih senzacija u interijeru dovode i svjetlost u njega.
Zatečeni voćnjak na terenu je odmah prihvaćen kao ekstenzija dnevnog prostora.
_tema rekonstrukcije i održivosti
Da bi kuća, a još više postojeća kuća koja se rekonstruira, dobila bezvremensku modernost i barem nalikovala na arhitekturu, potrebno je prihvatiti dvije činjenice. Da otvori igraju veliku ulogu u tome i da iskorištavanjem svih kvadrata u tlocrtu se vrlo vjerojatno neće dobiti kvalitetno rješenje.
Kuća u volumenu ima 2 i pol etaže, ali one nisu iskorištene maksimalno. Ostavljene praznine unutar prostora nisu plod arhitektove ekstravagancije, već činjenice da nisu imali velik budžet, a postojeći tlocrt je bio prevelik za četveročlanu obitelj.
I tako su nedostaci: nemogućnost izvedbe prozora na 2 od 4 strane kuće i prevelik tlocrt postojeće kuće s obzirom na budžet i veličinu četveročlane obitelji; nakon arhitektonskog projekta ostali samo početni nedostaci koji su arhitektu omogućili da osmisli još bolju kuću.
U većini slučajeva više dobiješ kada ne ispuniš sav prostor, jer je ponekad prostor kojeg samo ispunjava svjetlost vredniji od onoga u kojem je završena dodatna prostorija, a sam prostor najviše od svega oblikuju praznine...
Na zapadnom pročelju prema voćnjaku je izveden poveći otvor dužine 14 metara, koji je interijer i eksterijer pretvorio u jedinstven prostor.
Interijer tu izlazi u mediteranski vrt. U koji je vješto smješten bazen tek kao jedan od elemenata eksterijera, a ne kao primarni fokus interijera i eksterijera.
Za fasadu je korištena žbuka na bazi vapna, sa crvenim pigmentom, koju je za potrebe projekta razvila lokalna tvrtka Fradical, kako bi bila kompatibilna sa postojećom žbukom i koja ima karakteristiku da okameni nakon što je izložena kisiku. Realizirana žbuka je zamišljena kao trajna, bez potrebe bojanja kroz nekoliko godina. Ona će se s vremenom mijenjati, poput kakvog živog elementa koji stari kroz vrijeme.
Kamen postojeće kuće je iskorišten kod izvedbe pragova. Drvo s krovne konstrukcije je postalo vanjski decking.
_tema interijera
Kuća ima minimalistički interijer. On je proizašao iz arhitekture kuće, osobnih preferencija klijenata i nije opteretio budžet kuće. Mediteranska skromnost /održivost za razliku od dekoriranja interijera i ubacivanja viška je ideja kojom su se vodili arhitekti.
Takav interijer je održiv, i financijski i kroz održavanje. On nije bogat i raskošan, jer se svo bogatstvo događa izvan kuće, u zatečenoj i ''spontano'' oblikovanoj hortikulturi.
U Portugalu je uobičajeno da se arhitekt bavi i interijerom. Eventualno u poslovnim zgradama ili restoranima se to razdvaja. Ali arhitekt je taj koji razvija i kontrolira cijelu priču. A kako kažu arhitekti iz extrastudio-a arhitektura mora imati cjelovitost da bi se uopće mogla ostvariti i razumjeti.
_tema hortikulture
Hortikultura ove kuće se doima kao da je oduvijek tu. Mene prožima osjećaj da nisam siguran da li se netko pozabavio hortikulturom ili je ona samonikla. A to je možda i najbolja referenca krajobraznog arhitekta.
Klijentica ove kuće je krajbrazna arhitektica (studio Oficina dos Jardins). Neočekivano i za same arhitekte, ona je eksterijer koristila kao laboratorij. U svom radu najviše istražuje lokalnu floru, divlje i endemske vrste, tako da je vrt prema njihovim riječima s vremena na vrijeme bio pomalo divljeg karaktera i dosta se mijenjao. A zadivljujuće ga ja bilo promatrati kroz godišnja doba jer nikada niste znali kako će izgledati.
_tema povjerenja u arhitekta
Jedan od razloga zašto je ova kuća dobila članak, je misao da smo mi u Hrvatskoj barem 20 godina udaljeni od njih; Portugala / Španjolske. Mi smo tek na prvom koraku gdje je šira zajednica shvatila da za sagraditi kuću treba imati projekt, a nisu još shvatili da je zapravo potreban arhitekt, a projekt je samo nešto što se isprinta u nekom koraku tog procesa. Jer arhitekt svoj posao ne završava kada klijent ishodi građevinsku dozvolu, već kada se kuća sagradi i useli. Ili bi barem tako trebalo biti.
Za kraj bi priložio njihov odgovor na pitanje koje su sve faze projekata odradili za ovu kuću, da li su bili uključeni u interijer, da li je građevinskom dozvolom bio završen njihov posao ili su sudjelovali i u procesu gradnje bilo kao arhitekt bilo kao nadzor na izvedbom.
Ne samo da kontroliramo sve faze projekta i konstrukciju, već vidimo gradnju kao otvoreno polje gdje podešavamo, testiramo i mijenjamo elemente projekta. Gradnju vidimo kao drugu fazu, punu mogućnosti koje pokušavamo iskoristiti i istražiti kako bismo poboljšali stvarni projekt. Trudimo se biti vrlo blizu graditeljima, radnicima, tesarima, kamenoklesarima, klijentima... Svi oni imaju svoja specifična znanja i inteligenciju koju nastojimo iskoristiti u korist procesa gradnje. Naravno, sve se to radi unutar postojećeg budžeta.
Arhitektura nije recept. Treba biti uključen u cijeli proces kako bi se zajamčilo da zgrada dobije pravu kvalitetu, a sam proces projektiranja traje toliko dugo i toliko je zahtjevan da bi bilo krajnje besmisleno ne osigurati da se sav naš trud prepusti nekontroliranoj gradnji. Ovo je temeljni stav za nas, ako nismo sigurni da će to biti moguće, ne uzimamo projekt. Na kraju, unatoč tome što oduzima puno vremena, to je najbolje rješenje za klijente jer zapravo dobivaju razinu kvalitete koju plaćaju.
naziv kuće: RED HOUSE (CASA VERMELHA)
arhitekti: extrastudio
web: extrastudio.pt
lokacija kuće: Vendas de Azeitão
godina: 2011-2016
arhitektura: João Caldeira Ferrão, João Costa Ribeiro, Madalena Atouguia (project manager), Maria João Oliveira, Sónia Oliveira, Tiago Pinhal Costa, Daniela Freire
krajborazna arhitektura: Oficina dos Jardins
stručni suradnici: PRPC Engenheiros lda (structural engineering, plumbing, gas, building physics and acoustics), Mário Andrade (electrical), Gonçalo de Meirelles (gas)
izvođač: Sequeira e Serralda
fotografija: Fernando Guerra | FG+SG
nagrade: Premis FAD 2017 - selected; BigMat'17 International Architecture Award - selected; Premios ENOR 2017 - selected; Dezeen - Top 10 houses of 2017
