Francuski paviljon SCZG: novi sjaj obnovljene međunarodne baštine
- Foto: Marko Radoš
Sredinom listopada obilježeno je točno deset godina od svečanog otvaranja obnovljenog Francuskog paviljona, zaštićenog kulturnog dobra u krugu Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu.
Višegodišnja obnova i rekonstrukcija udahnuli su nov život u ovaj atraktivan i arhitektonski vrijedan prostor koji je u svojoj povijesti, spletom okolnosti, prošao put od izložbenog prostora najnovijih dostignuća tehnike do skladišta dasaka i uredskog inventara. Danas je zaživio kao multifunkcionalan prostor u kojem se održavaju razne kulturne, obrazovne i znanstvene aktivnosti, poslovne večere, promocije…
Kako se povijest propadanja ne bi ponovila te da bi se, uslijed intenzivnog korištenja, što duže očuvalo novo ruho ovog, kako ga nazivaju, remek djela moderne arhitekture u Zagrebu, istaknuta je potreba njegovog kvalitetnog redovnog održavanja. S tim su ciljem ljetos provedeni radovi na obnovi drvene vanjske obloge i zaštitne boje drvenih elemenata na pročelju, čime je vizualno osvježen i estetski podignut ukupan vanjski izgled Francuskog paviljona SCZG.
O Francuskom paviljonu nekad i danas, njegovim arhitektonskim posebnostima i izazovima obnove kojom je upravljao kao glavni projektant, razgovarali smo s dr.sc. Alanom Braunom, predstojnikom Zavoda za graditeljsko naslijeđe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, arhitektom s dugogodišnjim iskustvom na projektima konzervacije i restauracije kulturnih dobara.
Vrijednost arhitekture i jedinstvenog konstruktivnog sustava
Prvo mali podsjetnik na povijest ove iznimne građevine. Izložbeni paviljon Republike Francuske izgrađen je, usporedno s Talijanskim, Čehoslovačkim i Njemačkim paviljonom, 1936./37. u sklopu nekadašnje sajamske priredbe Zagrebački zbor, koja se održavala na prostoru današnjeg Studentskog centra – Savskoj 25.
Njegovi autori su Francuzi, arhitekt Robert Camelot i građevinski inženjer Bernard Lafaile, projektant konstrukcije po kojoj je ova građevina prepoznata kao jedinstvena inženjerska inovacija.
"Vrijednost Francuskog paviljona na podjednak način grade i njegova arhitektonika i jedinstven konstruktivni sustav. Radi se o jednoj zaista revolucionarnoj konstrukciji gdje je na 12 šupljih čeličnih stupova, promjera 80 cm, ovješen obrnuti stožac krovne konstrukcije. Nijedan njezin nosivi čelični element nije deblji od 5 mm, a radi se o promjeru preko 32 metra nosive konstrukcije. To je i dan danas jedna od najlakših konstrukcija ikada izvedenih u svijetu, težine samo 18 kilograma po kvadratnom metru natkrivene površine”, ističe naš sugovornik.
Paviljonska arhitektura: revolucionarne ideje realizirane pristupačnim materijalima
Koliko je inženjerski bio inovativan, toliko je Francuski paviljon u svojoj građi bio svakodnevan, ništa neuobičajeno za jedan primjer paviljonske arhitekture. Izvorno zamišljena kao prostor namijenjen privremenom i povremenom korištenju, paviljonska arhitektura obično je realizirana s jeftinim, svakodnevnim materijalima.
"To su u pravilu sjajne projektantske, arhitektonske, a u slučaju Francuskog paviljona, i revolucionarne konstruktivne ideje koje su autori opredmetili sa svakodnevnim, dostupnim i jeftinim materijalima, jer je namjena paviljona bila kratkoročna i povremena. Tako je Francuski paviljon bio sazidan od običnog čelika, betona i jelinog drva. Materijali su svakodnevni, ali su ideje van serijske i to je vrlo čest slučaj s paviljonskom arhitekturom 20. stoljeća", objašnjava Braun.
Propadanje konstrukcije zbog manjkavosti u izvornom projektu i izostanka održavanja
Mnogi paviljoni 19. i 20. stoljeća, poput Njemačkog u Barceloni, postali su tijekom godina ikonične građevine. Jedna od prvih obnova moderne arhitekture bila je upravo spomenutog remek djela arhitekta Ludwiga Mies van der Roha. Na pragu tog poimanja moderne arhitekture kao baštine, početkom 21. stoljeća sazrijeva ideja o potrebi obnove Francuskog paviljona, koji u međuvremenu dobiva status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra unutar kompleksa SC-a.
Paviljon je, naime, kratko zadržao svoju izvornu namjenu izložbenog prostora najnovijih dostignuća tehnike. Od 1957., kada se Zagrebački zbor seli u Novi Zagreb i postaje današnji Zagrebački velesajam, paviljon gubi svoju sajamsku funkciju i njegov se prostor tek povremeno koristi u sklopu SC-a. U međuvremenu do izražaja dolaze svi nedostaci izvornog projekta – loša fizika nosive konstrukcije, slaba kvaliteta drvenih panela, odvodnja unutar građevine, što u kombinaciji s izostankom redovitog održavanja dovodi do propadanja konstrukcije, a time i paviljona u cjelini.
„Za kulturno dobro je bolje da ima bilo kakvu namjenu, nego da je nema. U Talijanski paviljon smjestio se Teatar &TD, u Čehoslovačkom paviljonu bio je multimedijalni centar. Oni su svojim korištenjem kako tako održavani u prihvatljivom stanju. Francuski paviljon nažalost nikada nije dobio neku stalnu namjenu, nego je najviše služio kao skladišni prostor obližnjeg Teatra &TD te je doveden u izuzetno loše stanje. Devedesetih je u njemu bilo određenih teatarskih aktivnosti, ali su upravo zbog njegovog lošeg građevinskog stanja na kraju zabranjene."
Prije obnove temeljito istražili sve o projektiranju i gradnji Francuskog paviljona
U samoj obnovi prvi izazov je bio ustanoviti kakvo je postojeće stanje i koliko je tanka nosiva konstrukcija uopće sigurna jer, kako je već istaknuo Braun, nijedan element pojedinačno ne prelazi 5 mm na tako velikom rasponu.
"Temeljitim istraživanjem ustanovili smo da je sigurnost konstrukcije ozbiljno ugrožena i da ćemo je u velikoj mjeri morati rekonstruirati. Isto je vrijedilo i za drveno oplošje paviljona. Umjesto restauracije, morali smo se odlučiti na rekonstrukciju većeg dijela paviljona, a da bi rekonstruirali kulturno dobro, morate do detalja istražiti kako izvorno, tako i postojeće stanje. Proučili smo arhivske projekte, povijesne fotografije i zapise, definirali tehnologiju izvedbe kako bi ga mogli ispravno ponoviti. Izučili smo i sve vrste korištenog materijala, vrste drveta, čelika, slitina kojim je čelik spajan, izvorne boje, izvorni sastav poda, žbuke betonskog postolja..."
Francuski paviljon SCZG kao međunarodna baština
Nakon pripremnih istraživačkih radnji, u suradnji Studentskog centra u Zagrebu, Sveučilišta u Zagrebu i Grada Zagreba krajem 2009. startali su radovi na obnovi koji će potrajati do 2014.
Dio velikog tima institucija i stručnjaka uključenih u istraživanje i projektiranje obnove bio je i jedan od glavnih konzervatora u Francuskoj, Pierre-Antoine Gatier. Njegova pomoć je bila dobrodošla, jer bilo je to vrijeme kada su iskustva na ovakvim vrstama obnove bila skromna čak i na europskoj razini.
"Francuzi, podjednako kao i mi, smatraju Francuski paviljon svojom baštinom. On zaista je međunarodna baština. Njegovi autori su bili Francuzi, rađen je u Zagrebu u doba internacionalnog stila pa na neki način pripada i jednom i drugom kulturnom krugu."
U obnovi uvedeno grijanje i poboljšani uvjeti toplinske izolacije
Kako je u obnovljenom paviljonu planirano održavanje puno većeg broja aktivnosti nego što je to bio slučaj u prethodnim razdobljima, u sklopu obnove bitno su poboljšani uvjeti toplinske zaštite. Uvedeno je i grijanje, što je zapravo bilo i izvorno planirano, ali nikada nije izvedeno.
Izuzev betonskog podnožja, toplinska izolacija postavljena je u podrumu paviljona, a kako bi se spriječio gubitak topline i pojava kondenzata i na metalnom stožastom krovu te unutar drvenih fasadnih panela, dok su otvori ostakljeni tankim izo-staklom.
Trula drvena građa u gornjoj zoni paviljona zamijenjena je novom te je, u skladu s izvornikom, izvedena u kombinaciji jele i smreke, a zatim oličena bijelom bojom.
“To je dosta velika površina, radi se o dvostrukoj drvenoj oplati, iznutra spajanoj na utor i pero, a vani na preklop. Unutra je imala 23 cm zračnog prostora koji smo iskoristili za ugradnju toplinske izolacije.”
Očuvati postojanost građevine uz redovno održavanje
Obnovljeni paviljon svečano je otvoren 15. listopada 2014. Dobio je svoju novu namjenu te je obnovljena njegova arhitektonska i kulturna vrijednost u životu grada. Vrijednost koju treba njegovati i u koju tijekom godina treba ulagati kako bi se osigurala što duža postojanost građevine nakon obnove.
"Prošlo je 10 godina od otvaranja paviljona i zaista je bilo krajnje vrijeme da se drveni elementi ponovno obojaju, jer su izloženi jakim atmosferskim utjecajima. Pojedini drveni elementi koji su u međuvremenu propali, zamijenjeni su i sve je obojeno, što je jako dobra vijest", komentirao je posljednje radove na paviljonu naš sugovornik.
Sitolorova boja AQUA DECK po drugi put na pročelju Francuskog paviljona SCZG
Vrijedna spomenička baština zahtijeva održavanje visokokvalitetnim materijalima provjerenih proizvođača. Specijalna boja za drvo AQUA DECK svoju je trajnost i kvalitetu dokazala u proteklih deset godina te je ovaj proizvod Sitolor tvornice boja po drugi put korišten u radovima na pročelju paviljona, a koje je nadzirao ovlašteni inženjer Krešo Ceraj, dipl.ing.građ. iz tvrtke CERKON PROJEKT d.o.o.
Hrvatski proizvođač boja, lakova i fasada iz Slavonskog Broda time se potvrdio kao pouzdan partner u svim građevinskim zahvatima na Francuskom paviljonu, od njegove obnove do redovitog održavanja.
Prikladna za primjenu od drvenih pročelja do dječjih igračaka
AQUA DECK je visoko pokrivna boja za zaštitu vanjskih i unutarnjih drvenih površina, a odlikuje se time što se unatoč visokoj pokrivnosti, nakon primjene i dalje nazire tekstura drva.
Obojene površine ne ostaju ljepljive i dugo odolijevaju atmosferskim utjecajima, stoga je idealna za primjenu na širokom spektru vanjskih i unutarnjih drvenih površina: od drvenih pročelja i stropova, krovnih greda, drvene stolarije, do namještaja od punog drveta, bilo da se radi o novom ili obnovi starog namještaja.
AQUA DECK je boja na vodenoj osnovi, ne ostavlja neugodne mirise te posjeduje certifikat za prikladnost primjene na dječjim igračkama i na površinama koje dolaze u dodir s hranom.
Osim bijele, na prodajnim mjestima moguće je nijansiranje prema dekorativnim ton kartama u širokom spektru nijansi, što znači da kreativnosti nema kraja.
U istoj skupini boja za drvo na vodenoj osnovi, Sitolor u ponudi ima još dva proizvoda: lak za drvo i metal DURALUX AQUA PU i transparentnu lazuru DEKOR AQUA. Više informacija o njima pronađite na stranicama proizvođača www.sitolor.com.
Kao što aute održavamo redovitim servisom, tako bismo trebali i naše građevine
Nakon obnove boje na vanjskim drvenim panelima, arhitekt Braun nada se da je sljedeći zahvat bojanje čelične konstrukcije.
"Za razliku od izvornog projekta, ona je sada odlično antikorozivno zaštićena, ali je svejedno moramo pregledavati i redovno održavati jer postoji mogućnost pojave korozije."
I sam zakon predviđa redovito održavanje građevine upravo kako se ne bi narušile njene osnovne karakteristike, bilo arhitektonske, bilo temeljnih uvjeta za građevinu sukladno Zakonu o gradnji.
"Kao što svoje aute održavamo redovitim servisom, tako bismo trebali i svoje građevine ako želimo da one zadrže svoje osnovne karakteristike i svoj vizualni karakter te da bi se u krajnjoj liniji mogle i koristiti."
Obnovljena baština može biti održiva
Arhitekt Braun zadovoljan je današnjim statusom Francuskog paviljona, načinom na koji je zaživio u svome okruženju. Njegovo korištenje ne samo u sveučilišne, već i u komercijalne svrhe pokazuje kako obnovljena baština može biti održiva.
“Paviljon se danas koristi u doista širokom rasponu, od sveučilišnih događanja, jer on je naravno dio Sveučilišta u Zagrebu, do onih potpuno komercijalnih. U njemu je održano nekoliko primanja, promocija proizvoda, modnih revija, snimalo se više reklama, a poslužio je i kao kulisa u jednom filmu... Prošle godine u sklopu Open House-a Zagreb vodio sam zainteresirane grupe ljudi u obilazak paviljona, čak sam u njemu i obranio doktorat, jer je tema rada bila vezana uz obnovu moderne arhitekture i posebnosti takve obnove. Sa svojim jedinstvenim osvjetljenjem, središnjim nadsvjetlom i 39 vertikalnih fiksnih prozora, Francuski paviljon je sjajan prostor u kojem se može odvijati raznolik sadržaj, naravno uz pažljivo korištenje. U paviljonu ne smijemo raditi nešto što bi narušilo njegovu spomeničku vrijednost i upravo o tome lijepu brigu vodi Studentski centar u Zagrebu. Francuski paviljon možda neće vratiti investiciju, jer ona je bila zaista velika, ali zato, uz pažljivo korištenje, može osigurati svoje redovno održavanje", komentira za kraj arhitekt Braun.
