Tihomir Jukić: Turizam ne smije biti važniji od ljudi i prostora
- Foto: Ivan Čorić
„S jedne strane zalažemo se za održiv razvoj, govorimo kako ćemo organizirati turizam, napraviti pravilnike..., a s druge strane iz godine u godinu hvalimo se brojem dolazaka, kapacitetima, većim prometom, zaradom, hvalimo se da smo sve bolji i uspješniji, a znamo da sve to što je bolje i uspješnije je ujedno lošije za prostor. I onda se pitamo gdje je neka sredina u svemu tome i jesmo li u našem upravljanju turizmom spremni pokušati smanjiti ono što imamo i što utječe na prostor tako da ostvarimo iste prihode, ali od kvalitetnijeg turizma.“
Ovo je samo jedna u nizu dvojnosti koje se pojavljuju u našem upravljanju turističkim područjima, a na koje je upozorio ugledni urbanist, prof. emeritus dr.sc. Tihomir Jukić s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, na svom predavanju Turizam i prostor – upravljanje i planiranje, održanom u Zadru u organizaciji Društva arhitekata Zadra.
Turizam iznad svega
Danas se pod utjecajem masovnog turizma sve ujednačava, gradovi gube identitet, umjesto cjelogodišnjeg rada orijentirali smo se na rentijerstvo, apartmanizacija uništava svakodnevicu i kvalitetu života lokalnog stanovništva, posebice onog u povijesnim jezgrama.
„Studentima obično kažemo da su ono najvrednije što imamo prostor, ljudi i aktivnosti. Turizam je samo jedna od aktivnosti, ali odjednom, on je iznad svega i ne znam koliko je ostao u vezi s prostorom i ljudima.“
Zakonodavna neusklađenost prostora i turizma
Urbanist se u svom predavanju osvrnuo na niz neusklađenosti u zakonodavnom okviru. Strategija razvoja održivog turizma usklađena je s Nacionalnom razvojnom strategijom RH, ali ne i sa Strategijom prostornog razvoja RH.
"Prostor kao da ne postoji", komentira.
Zakon o turizmu otvorio je novo poglavlje, ali se Jukić pita, je li naš sustav, ovaj naslijeđeni ili onaj koji ćemo imati, dorastao reformi turizma i je li spreman na radikalne promjene? Puno je zakona, pravilnika, posla, a upitno je jesmo li spremni i imamo li ljude da odrade te poslove.
Sumnja kako će se svih 300-tinjak turističkih zajednica moći kvalitetno nositi s izračunom prihvatnih kapaciteta, izradom plana upravljanja destinacijom i drugim zadacima koje pred njih stavlja ovaj zakon i niz pravilnika koji se donose, a u kojima se, komentira, i on jedva snašao dok ih je čitao.
„Imamo velik broj zakona, pravilnika, sve se to svaljuje na turističke zajednice, a znamo da u onim manjim mjestima u njima nekad rade dvije, tri osobe, supruga ovog ili onog. Upitno je mogu li se TZ-ovi nositi s takvim zadacima ili bi se njima ipak trebala baviti lokalna zajednica, netko koga smo mi izabrali da u ime nas nešto radi.“
Prisjeća se kako smo u jednom trenutku trebali imati strategije za sva naselja, pogotovo ako smo povlačili europski novac, pa se dogodilo da su neke institucije od toga napravile pravi biznis. Sluti da će se sličan scenarij ponoviti i s izradom planova upravljanja destinacijom.
„Kako su svima radili strategije, događalo se da u nekima zaborave izbrisati imena iz prošle strategije. Bojim se da bi se to moglo dogoditi i s ovim planovima upravljanja destinacijom, jer TZ-ovi to neće moći raditi. Morat će se pojaviti velik novac koji bi se onda distribuirao onima koji to mogu raditi, a to će biti nekoliko timova koji će se brzo organizirati i praktički od toga u Hrvatskoj napraviti biznis. Nadam se da to neće biti tako, ali s obzirom na iskustvo sa strategijama, sve sluti da hoće.“
Mladima osigurati stanove za najam
Jukić skreće pozornost i na najavljeni Zakon o upravljanju i održavanju zgrada prema kojem će višestambene zgrade dobiti OIB te se zabranjuje kratkoročni najam bez suglasnosti 80 posto suvlasnika.
„I tu opet imamo dvojnost. Jedan nam zakon kaže da možemo donijeti odluku kako uopće nećemo imati privremeni najam, a drugi kaže da je dovoljno 80 posto pa da ipak imamo taj najam.“
Dotaknuo se i nedavno predstavljenog Nacionalnog plana stambene politike, sada u postupku javnog savjetovanja. Posebno mu je interesantna rečenica u kojoj se navodi da je za njegovu provedbu neophodno imati novi Zakon o gradnji, izmjenu Zakona o prostornom uređenju, novi Zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu i novi Zakon o POS-u pa je onda upitno kada će to sve zajedno uopće krenuti.
„Jedino što je funkcioniralo je društveno poticana stanogradnja, sve ovo drugo, poput financijskog kreditiranja, samo je diglo cijene stanova. Oslobađanjem plaćanja poreza na prvu nekretninu opet se stimuliralo one koji imaju novac, a ne one koji ga nemaju, koji trebaju najam, a to su mladi, jer tema je da mladi ustvari ulaze u najamne stanove i da jednog dana, nakon godinu, dvije rada u Zagrebu mogu npr. otići u Zadar, a što nije lako ostvarivo kada imate kredit i financijski ste vezani na dugi period za jedan prostor."
Sedamdesete doba najintenzivnijih planerskih aktivnosti
Jukić se prisjetio sedamdesetih godina kao razdoblja najintenzivnije planerske aktivnosti u cijelom Sredozemlju. U to smo vrijeme bili u europskom vrhu po planiranju turističkih prostora, priča.
„Sve je bilo u organizaciji UNDP-a, imali smo strane konzultante, sudjelovao je slovenski, hrvatski, crnogorski urbanistički zavod i iznjedrili smo planove koji su nekoliko desetljeća organizirali način kako, gdje i što raditi vezano uz turizam.“
Koliko vidi, danas se puno manje pažnje posvećuje planiranju takvog prostora.
„Moraju postojati dvije razine: globalna, odnosno generalna koja će postavljati zajedničke ciljeve, a druga je ona koja će to provoditi.“
Kratkoročni najam i upravljanje prostorom
Uz prostorno uređenje posredno je vezana i tema kratkoročnog najma, odnosno nedostatka priuštivog stanovanja. Aktualna je u cijeloj Europi, ne samo Hrvatskoj, no jako je malo ili gotovo da nema gradova kao kod nas gdje radi tko što hoće, iznajmljuje koliko i gdje hoće.
U našem gospodarskom sustavu mi možemo biti protiv kratkoročnog najma jer nam uništava povijesna središta, ali moramo shvatiti njegovu drugu stranu – da ga nema, egzistencija velikog dijela populacije bi bila ugrožena. Po Jukiću, u Hrvatskoj je on izvrsno zamišljen, ali je njegova realizacija razorna za gradska središta.
„Najčešće je nekontroliran, odvija se na crno, pogoršava kvalitetu života, utječe na kompletnu infrastrukturu, a da u tom dijelu uopće ne sudjeluje financijski adekvatno kako bi trebao. Ono najvažnije vezano uz prostorno uređenje – slabi društvenu zajednicu. Ako nemamo vrtiće, škole, trgovine, sve ono što je potrebno za svakodnevan život, naravno da će ljudi, kao što se već događa u Zadru, polako seliti van iz središta.“
Europski gradovi koji su uzvratili udarac
Što su po ovom pitanju napravili drugi gradovi u Europi? Jukić je naveo niz europskih gradova i država koji su se puno prije nas uhvatili u koštac s ovim problemom. Izdvojili smo neke od njih.
Europski pokret protiv masovnog turizma „Gradovi uzvraćaju udarac“ krenuo je iz Palma de Mallorce gdje je u potpunosti zabranjen kratkoročni najam u višestambenim zgradama. Moguć je samo u obiteljskim kućama, ali pod uvjetom da se ona ne nalazi uz višestambenu zgradu.
Kratkoročni najam u višestambenoj zgradi u Madridu dozvoljen je samo ako imate vlastito stubište, lift i ulaz u zgradu.
Beč od ovog ljeta radi na sprečavanju toga da se stanovi koriste isključivo za kratkoročni najam, pogotovo u središnjem dijelu.
Berlin je 2016. potpuno zabranio kratkoročni najam da bi 2018. popustili mjere i sada nastoje ići na kvalitetniji, a ne masovni turizam.
Edinburgh je donio odluku da se u idućih 10 godina mora postupno smanjivati, a potom i potpuno ukinuti kratkoročni najam u povijesnom središtu grada.
Portugal ukida licence za turistički najam u gradovima, dozvoljene su samo one za ruralna područja, a revidirat će se svakih pet godina. Uvedene su porezne olakšice za sve one koji odluče prenamijeniti apartmane u stanove za stanovanje.
Pariz je u četiri središnja arondismana uveo potpuno drukčiji režim u odnosu na preostale te se inzistira na tome da se kratkoročni najam makne iz središta prema rubovima grada. U jednom trenutku su odredili da je iznajmljivanje moguće jedino ako živite u tom stanu. Uveli su „lovce“ na iznajmljivače na crno, baš kao i Barcelona, jedna od prvih koja je 2021. zabranila najam soba u stanovima. Tamo je utvrđena brojka od 125.000 registriranih iznajmljivača i 50.000 ilegalnih.
„Barcelona ima odred od 40 ljudi zaposlenih u gradu koji se bave kontrolom kratkoročnog najma. Uvedene su velike kazne od nekoliko tisuća eura za iznajmljivanje na crno. Jedno je što mi pišemo zakon, pravilnik, ali do trenutka dok ne uvedemo kontrolu i sankcije, bojim se da se ništa neće promijeniti“, komentirao je Jukić.
Firenza je potpuno zabranila upis na platforme za daljnje iznajmljivanje u povijesnoj jezgri, slično je napravio i Rim. U Italiji se mjere donose kako na razini države (slično je i u Portugalu), tako i na razini grada. Radi se na tome da kratkoročni najam ne može biti manji od dva dana te da platforma Airbnb mora ubirati oko 20-ak posto poreza i uplaćivati ga gradu.
Venecija je krenula radikalno s naplatom ulaza u grad, no kako su im pali prihodi, već sad se pitaju je li to dobro ili nije. Također su radikalno podigli visinu turističke pristojbe putem noćenja u smještaju.
Nešto slično čini i Amsterdam. Ona više nije euro, dva, već 20, 30 eura. Podizanjem turističkih taksi i nizom drugih radikalnih mjera žele smanjiti priljev dnevnih turista, vratiti lokalno stanovništvo u grad, rebrendirati se kao otvoren grad, ali za drugu vrstu turista.
„Porast cijena nekretnina i najma, gentrifikacija, iseljavanje stanovnika, to je ono što se dogodilo u Amsterdamu, a događa se i nama. Uveli su nova pravila: ograničili kratkoročni najam, u centru se ne smije iznajmljivati noćenje s doručkom, zabranjuje se izgradnja novih hotela dok se neki od starih ne zatvori, nastoji se ograničiti turistička privlačnost izbacivanjem turističkih trgovina, inicijativom za premještanjem Crvene četvrti u jedan neboder na rubu grada...“, nabrojao je Jukić.
Razularenih turista, onih mladih pogotovo, dosta je i Pragu. Uveli su „noćnog gradonačelnika“ koji direktno kontrolira i naplaćuje kazne, smanjuju radno vrijeme ugostiteljskih objekata u stambenim zonama. I tamo je cilj što više vratiti stanovništvo u povijesni dio grada.
Kako dalje?
Što će po ovom pitanju učiniti Hrvatska koja je u EU rekorder po broju turista po glavi stanovnika (4,3), ili Dubrovnik - rekorder među gradovima (27), ili Split i Zadar koji se također suočavaju s iseljavanjem stanovništva iz svojih povijesnih jezgri?
Bez obzira na broj turista i zaradu koju ostvarujemo, ako želimo održiv rast, ovo su zabrinjavajuće brojke. Suživot lokalnog stanovništva i turista mora postojati, ali ne na ovakav način kakav je danas. Ako hoćemo sustavno nešto napraviti, moramo vidjeti gdje smo, što želimo mijenjati, koji su naši ciljevi, kaže Jukić.
„Bombardirani smo raznim podacima, ali ja u svim ovim zakonima, izjavama još uvijek ne znam što nam je cilj i što konačno čekamo. Čuo sam nešto hoteli s pet zvjezdica, onda se postavlja pitanje gdje su vam ti hoteli s pet zvjezdica, gdje su vam planovi, na koji način ćete to riješiti, koje rezultate očekujete. Ključno je imati nekakvu viziju makar ona bila za pet, 10 ili 15 godina.“
Pritom u u planiranju nije dovoljno samo utvrditi što se događa, već moramo imati podatak o intenzitetu tih promjena u određenom vremenu kako bismo definirali prioritete, primjenjive modele na odnos stanovanja i turizma, financiranje akcijskih planova, ukratko, kako bismo poduzeli konkretne stvari, naglašava Jukić.
„Povijesna supstanca, identitet je ono od čega moramo krenuti i na čemu trebamo inzistirati, ali kroz uvođenje modernizacije tako da imamo kvalitetu života u povijesnom dijelu i vratimo stanovanje u središte. Kada u ovakvim zonama radim planove, uvijek pitam: a što ako ne bude turizma? Mi moramo paralelno razvijati druge djelatnosti, gospodarske zone... , jer ako se nešto dogodi i više ne bude turizma, mi ćemo se kao društvo morati preorijentirati na nešto drugo. To je bit prostornog planiranja.“
U sve te procese od izuzetne je važnosti uključiti stanovništvo, ali ne tek formalno, već aktivno, kako bi kontrolirali što rade ovi koji upravljaju prostorom, kao i oni koji ga planiraju, istaknuo je Jukić.
Zahvaljujemo fotografu Ivanu Čoriću na ustupljenim fotografijama turističkih destinacija
