Sklop stare kuće i moderne arhitekture na Krku

Način življenja se mijenja, a u skladu s vremenom mijenja se i stara dalmatinska kuća. Suradnja arhitekta i konzervatora, jednakih pogleda prema budućnosti i saznanja da se način življenja drastično mijenja, rezultira transformacijom kamene kuće u kuću budućnosti.

Projektna ideja i vizija arhitektice Branke Juras u ovom je slučaju pobjedonosno izborila odobrenje riječkog konzervatorskog odjela, dokazujući kako u Hrvatskoj ima sluha za modernizaciju naše ostavštine, ne njezinim nagrđivanjem ili nepriličnim nadogradnjama, već poštivajući ono staro, istovremeno slušajući i uvažavajući potrebu modernog čovjeka.

Zamolili smo Branku Juras da nam ukratko opiše predmetni projekt

U ovom projektu postoji sukob između dva principa, odnosno između nužnosti očuvanja arhitektonskog nasljeđa i nužnosti razvijanja suvremene arhitekture. 
Smjernice u projektiranju nisu smjele biti konzervacija sela i gradova jer ih time pretvaramo u muzeje, ali oni ne bi smjeli ni izgubiti svoj karakter zbog nedostatka starih građevina. Važno nam je postaviti prava pitanja na pravom mjestu, znati da arhitektonska kvaliteta zgrade nije dovoljna za uspješnu integraciju i ono što je odlučujuće u kvaliteti odnosa između starog i novog.

Predmet ovog projekta je rekonstrukcija i nadogradnja obiteljske kuće i štale u sklopu obiteljskog gospodarstva na Krku u naselju Bajčići. Obiteljsko gospodarstvo sadrži četiri cjeline: staru kuću namijenjenu življenju, štalu kao pomoćni prostor za sušenje sijena, spremište koje je vidljivo samo u obrisima te guvno koje je sačuvano u izvornom obliku i smješteno oko zajedničkog dvorišta te izdignuto u odnosu na teren.
Novim rješenjem interveniralo se na svim građevinama u obuhvatu tako da se svi objekti integriraju u jednu cjelinu. Stara kuća se u prizemnom dijelu proširuje za prostor wellnessa, koji je ukopan sa dvije strane. Na katu se dodaje novi ulaz kod postojeće šterne. Štala se u prizemnom dijelu proširuje za ljetnu poluotvorenu kuhinju (pomoćni objekt kao aneks kući na mjestu stare šterne).

Kuća Jerini, koju ste projektirali, a kasnije sudjelovali i u njezinoj izgradnji kao nadzor, izazivala je veliku pažnju medija, kako onih stranih poput Archdailya, tako i domaćih, a tu su i nominacije za nagrade, poput one komore arhitekata.  Možete se prisjetiti kako je izgledalo žiriranje?
Žiri je prošao cijelu kuću. Najviše su ih zanimali detalji,  kao recimo koji smo kamen koristili i zašto, obrade betona, vrste i način bojanja, način izrade terrazza...Pitanja su bila vrlo detaljna. Na kraju su rekli da se vidi ogromna ljubav prema arhitekturi i detaljima. Moram priznati da mi je to značilo jer je projekt bio jako zahtjevan i jer nikada nisi do kraja siguran kako će proces gradnje završiti. Drago mi je jer je struka prepoznala kvalitetu ovog projekta.

Koji kamen ste koristili te na koji način se izrađivao terazzo?
Koristili smo istarski kamen Selinu za krov štale , krov iznad glavnog ulaza u kuću i stepenica prema wellnessu, lokalni iz mjesta Bajčići kod klesanog dijela te slovenski kamen Repen kod ruba krova , klupa na ulazu i kamin. Terazzo smo radili kod kuhinjskog pluta. Cement i kulir ide u omjeru 1:1. Betonira se u oplati te se nakon mjesec dana brusi. Kulir se bira po želji što pruža razne mogućnosti boje i veličine zrna.

Riječ je o realizaciji koja kombinira staro i novo, staklo i kamen, kazali ste da je tome zaslužan i konzervatorski odjel Rijeke, kao jedan od rijetkih koji će odobriti rekonstrukciju ovakvog tipa. Možete nam detaljnije opisati tu suradnju, koliko je trajao Vaš dijalog?
Takvi principi su prisutni kod većine arhitekata, samo što su neki konzervatorski odjeli malo konzervativniji i ne dozvoljavaju te sukobe. Primjer takve interpolacije je Šegvićeva kuća na Peristilu ili osnovna škola na Krku od autora Randić-Turata. Suradnja sa konzervatorima je bila jednostavna, poslali smo im idejni projekt koji su odobrili.

Koliko godina iskustva je iza Vas i Vašeg ureda?
Iza mene 21 godina iskustva i rada, dok je moj ured 'star' 13 godina.

Koliko je trajao ovaj projekt od faze dogovora, pa do njegove realizacije?
Od faze dogovora do realizacije je prošlo 3 godine. 

Što je sve potrebno za uspjeh jedne ovakve realizacije?
Potrebno je razumijevanje između investitora i projektanta i zajednički cilj da se napravi dobra kuća u kojoj je lijepo boraviti i živjeti.
Kao i kod arhitekture jednako tako se i u interijeru događa spoj tradicije i modernog dizajna. Poput moderne rasvjete ugrađene u tradicionalne drvene grede, kuhinje modernih linija ugrađene unutar ogoljenog kamenog zida ili pak drvenog namještaja modernih linija. Sve više viđamo moderan dizajn interijera starih kamenih kuća, čini se da se događa veliki odmak od rustikalnog uređenja tradicionalnih kuća.

Jeli moderno uređenje interijera Vaša ideja i zašto ste mu pristupili na ovaj način?
Mislim da je dovoljna već postojeća rustika tradicionalne gradnje, ne treba je naglašavati. Ja se ne vidim u rustikalnom uređenju. 

Što biste savjetovali budućim investitorima kada projektiraju kuće za odmor, kako da pristupe dizajnu interijera? 
Jako je puno običnih, generičkih kuća za odmor, smatram da je došlo do zasićenja. Važno je da kuća nosi ideju koja se prepoznaje. Ideju koja čini tu kuću i njen dizajn drukčijom od ostalih. Ona je onda prepoznatljiva, pamtljiva...

Krajobrazna arhitektura ovog objekta također je pomno projektirana, na koji se način ona sljubljuje s arhitekturom i interijerom, zašto je uređenje krajobraza važno prepustiti krajobraznom arhitektu?
Krajobraz je radila Dobrila Kraljić, nas dvije smo već ranije surađivale na jednoj kući i jako mi se svidio način na koji ona radi, ne ugrožava ideju projekta već ga nadopunjuje i obogaćuje.

Da ste u prilici odlučivati o sudbini starih dalmatinskih jezgri, na koji biste ih način očuvali, a što biste im implementirali kako bi se prilagodili modernom načinu života? 
Svaki projekt je specifičan i nikad ne znam gdje će me dovesti. Nekad je najpametnije nastaviti na isti tradicionalan način na koji su kuće građene, ali ako se otvori prostor za nove ideje i novi dizajn ja ih implementiram. Poštujem jako tradiciju i zbog toga je rijetko oponašam. Moja vizija je definitivno čuvanje onoga vrijednog uz dodatak novog koje ne ugrožava ono postojeće.

foto: Srđan Hulak

Koji su po Vašem mišljenju materijali čiji se izgled, prilagodljivost i vijek trajanja lako uklapaju u svaki objekt kako onaj stari, rustikalni, tako i u modernu gradnju te zašto? 
Drvo i kamen uvijek jer mogu biti i jedno i drugo. Beton, željezo  i staklo se u svojoj suprotnosti dobro nose sa starom gradnjom. Volim i terazzo podove jer su bezvremenski. Sa žbukom sam oprezna jer ima jako puno obrada i tražim uvijek prije odluke uzorke od proizvođača. 

Kakve investitore priželjkujete u svojim budućim projektima? 
Investitori su meni najbitniji, oni moraju imati viziju. Sjećam se jednog investitora koji mi je rekao nakon što sam mu prezentirala projekt : 'Jeste li čitali Knjigu o čaju?' To je bila ta kuća iz knjige. Pamtim i još jednog investitora koji je dok smo bili na parceli rekao: 'Ne znam što bih tu uopće radio jer sam zasljepljen ljepotom prirode, sve je tu suvišno.' Za takve investitore želim raditi , koji su odgovorni prema prostoru oko sebe i osjećaju ga.