Koliko je prostor višenamjenskih dvorana predodređen sadržajem?

Nedavno je otvorena nova multifunkcionalna dvorana u Centru za kulturu i informiranje u Ludbregu. Tih dana proteklo je točno šest godina od otvorenja multifunkcionalne dvorane Kraluš u Svetom Ivanu Zelini. Osim oznake multifunkcionalna i datuma otvorenja, ove dvorane povezuje i zajednički projektant.

O projektiranju multifunkcionalnih dvorana, važnosti pripreme i upoznavanju sredine za koju se radi dvorana razgovarali smo sa glavnim projektantom Robertom Gradečki, mag.ing.arh., a otkrio nam je i s kakvim se kompromisima ponekad potrebno suočiti.

Robert Gradečki, foto: Marija Kranjčec Vurušić

Što čini multifunkcionalnu dvoranu?

Zapravo, multifunkcionalna je možda ispravnije izraziti kao višenamjenska. To su dvorane mahom smještene u manjim gradovima i općinama, koje su otvarane unutar društvenih domova, domova kulture, pučkih učilišta i sličnih jedinica kao dašak kulture u malim sredinama. Upravo zato se takve dvorane koriste za sve – kazališta, kina, koncerte, priredbe, predstave, skupove, predavanja, izložbe… S druge strane recimo imamo dvoranu koju smo projektirali za Visoko učilište Algebra te je njihova definicija multifunkcionalnosti potpuno drugačija. Njima je potrebno pregrađivanje, sajamski prostor, prostor za predavanja, timski rad, natjecanja itd.

foto: Visoko učilište Algebra

Znači moguće je napraviti dvoranu koja će primiti baš sve sadržaje?

Da i ne. Uvijek u takvim situacijama mora postojati određeni kompromis. Zato uvijek pristupamo detaljnoj analizi i upoznavanju sredine u kojoj radimo. Sa ravnateljima ili koordinatorima prođemo njihov kalendar iz prethodnih godina, pa razgovaramo i o budućim planovima. Tako najbolje pronalazimo dominantnu funkciju, a sve ostale se kompromisno prilagođavaju.

foto: Marija Kranjčec Vurušić

Kakvi su to kompromisi? Može li se dvorana projektirati/ izvesti potpuno bez kompromisa?

Možda može nova, ali kod rekonstrukcija je to jako teško. Kada smo radili dvoranu Kraluš u Svetom Ivanu Zelini, investitor je izrazio želju za vraćanjem kina u grad. Projekt je sadržavao opremanje dvorane kino stolicama, digitalnim projektorom, surround ozvučenjem. Kako je dvorana tokom godine do tada dominantno bila korištena za kazalište i folklor, morali smo napraviti kompromise u akustici dvorane, jer nisu isti uvjeti za kino sa surroundom ili za nastup zbora bez ozvučenja. Također, vizurne linije nisu iste kada gledate projekciju na platu, 2-3 metra iznad pozornice, ili gledate predstavu, gdje se većina radnje odvija na sceni. Primjerice u dvorani Zelina postoji mrtvi kut iz zadnjeg reda koji nije funkcionalan prilikom predstava.

foto: Kristijan Gradečki

Ludbreg s druge strane ima fantastičnu glazbenu školu te se dvorana CZKI koristi za koncerte. Kompletan projekt smo prilagodili akustici, bez ikakvih kompromisa to je bio uvjet broj 1. Kino i ostala oprema, koja je ugrađena u prostor je samo prateća oprema. Digitalno kino funkcionira i u tom prostoru, no tamo je kino ugođaj zapostavljen u odnosu na ostale vrste događanja.

foto: Marija Kranjčec Vurušić

Kako se postižu suvremeni uvjeti kod rekonstrukcija starih dvorana?

Prije svega, obavezno projektiramo mjere kojima se zgrada prilagođava trenutno važećim zakonima. Tako se rješava zaštita od požara, zaštita na radu, evakuacija, ventilacija, grijanje i hlađenje, rasvjeta. Nakon toga pristupamo projektiranju akustike ovisno o uvjetima i projektnom zadatku. Osim proračuna, iscrtavamo zvučne putanje i oblikujemo prostor i obloge tako da zvuk funkcionira točno onako kako smo zamislili akustiku tog prostora. Neke dvorane moraju biti gluhe i oslanjati se na ozvučenje, a s druge strane za neke dvorane je svaki zvučnik suvišan, jer fantastično prenose zvuk do svakog sjedala.

foto: Marija Kranjčec Vurušić

Financijski gledano, da li je isplativo obnavljati stare dvorane ili je bolje graditi nove?

Potreban je snimak konstrukcije. Ako je postojeća konstrukcija kvalitetna i zadovoljava suvremene uvjete, isplativo je uložiti u obnavljanje. Svako obnavljanje tako i tako zapravo dovodi zgradu do stanja visokog roh-baua, pa nakon toga u novo projektirani izgled. Svaki drugačiji pristup je zapravo jako pogrešan. Dvorane koje se godinama obnavljaju manjim financijskim injekcijama, zapravo kontinuirano propadaju. Male intervencije ne mogu kvalitetno zadovoljiti sigurnosne standarde ili pak omogućiti kvalitetno funkcioniranje audio i video opreme.