Obiteljski dom arhitektice: arhitektonski jasan i životno autentičan
- Foto: Jure Živković
SALON33 prostor je susreta, razmjene i suradnje, kako među Jelenom, Anitom i Marjom Miom, tako i s njihovim klijentima, suradnicima i ambijentom koje stvaraju ove tri arhitektice, prijateljice i poslovne partnerice.
Kao što su saloni nekad bili mjesta okupljanja umjetnika, intelektualaca, slobodnih mislilaca – prostori za dijalog, razmjenu ideja i zajedničko stvaranje, tako i kroz svoj arhitektonski atelijer smješten na Tratinskoj 33 u Zagrebu žele njegovati arhitekturu kao otvoren, živ proces u koji se uključuju klijenti, suradnici, kontekst i različiti načini razmišljanja.
Arhitektonski atelijer – prostor stvaranja, a ne administracije
„U jednom trenutku osjetile smo da dijelimo isti senzibilitet, ali i potrebu da radimo sporije, pažljivije i osobnije, izvan okvira klasičnog biroa. Odabirom riječi atelier željele smo istaknuti da naš pristup arhitekturi nije isključivo tehnički ni komercijalan, nego i autorski, istraživački i umjetnički. U tom smislu, atelier nam zvuči osobnije i mekše od ureda, kao prostor stvaranja, a ne administracije“, kažu naše sugovornice iz SALONA33.
Više od stvaranja prepoznatljivog „stila“, njihov je cilj stvaranje prepoznatljivih vrijednosti: iskrenost, empatija, pažljivo promišljen dizajn, odgovornost prema ljudima i kontekstu. Zanima ih tiha, ali snažna arhitektura u kojoj prostor komunicira suptilno kroz proporciju, teksturu i svjetlo, arhitektura koja ne privlači pažnju, ali koja ostavlja trag, dubina procesa, a ne kvantiteta.
Renovacija kuće u Zaprešiću - projekt nastao "iznutra"
U posljednje dvije godine tim je radio na 10-ak projekata, uključujući interijere stanova, obiteljskih kuća, kulturnih prostora i raznih javnih sadržaja. Ovom prigodom predstavit će nam renovaciju kuće u Zaprešiću, projekt poseban po mnogočemu, ali prije svega po tome što se upravo jedna od njih tri – Jelena našla istovremeno u ulozi investitorice i glavne projektantice. Činjenica da se radilo o uređenju njezinog vlastitog obiteljskog doma, cijelom je procesu dalo dodatnu dubinu i osobnu odgovornost.
„Projekt je nastajao iznutra; iz stvarnih potreba, navika i načina života članova moje obitelji koji će u tom prostoru živjeti. Ta bliska veza između njih kao korisnika i mene kao autora projekta omogućila je iznimno promišljen pristup svakom kutku kuće, s jasnom vizijom, ali i otvorenošću prema spontanosti i razvoju kroz proces“, ispričala nam je Jelena.
Njezina osobna interpretacija doma kao prostora koji mora funkcionirati svakodnevno, ali istovremeno ostavljati prostora za tišinu, svjetlo, odnose i promjene, rezultirala je kućom koja je istovremeno arhitektonski jasna i životno autentična.
Jelena nam je u nastavku opisala ključne zahvate u renovaciji i uređenju interijera.
Prostor prije renovacije: fizički i vizualno fragmentiran
Prostor prizemnice od 190 m2 je prije renovacije bio fizički i vizualno fragmentiran, bez jasne povezanosti između pojedinih dijelova. S jedne strane kuće nalazila se stolarska radionica bez izolacije i osnovne infrastrukture, a s druge manji stambeni dio zastarjele organizacije i funkcije. Tavan se koristio isključivo kao skladište, bez prirodnog svjetla, neprohodan i bez ikakvog komfora.
Najveći izazov bio je prenamijeniti postojeći tlocrt i loše iskorišten tavan u smislen, funkcionalan prostor bez potrebe za značajnim intervencijama u strukturu objekta.
Intervencije u renovaciji: uklanjanje pregradnih zidova, stavljanje novog crijepa, ojačanje čeličnim gredama
Tijekom renovacije uklanjani su pregradni zidovi kako bi se oslobodio prostor i omogućila nova, protočnija organizacija interijera.
Budući da su drvene grede na tavanu bile u odličnom stanju, nije bilo potrebe za zamjenom cijele krovne konstrukcije te je zamijenjen samo crijep i dodana nova toplinska izolacija.
Nosiva struktura kuće je u najvećoj mjeri ostala očuvana, a tamo gdje su bile potrebne veće prostorne intervencije, posebno kako bi se ostvario dvoetažni volumen iznad blagovaonice, uvedeni su konstrukcijski elementi poput čeličnih greda. Umjesto da ih skrije, arhitektica ih je, u skladu sa svojim minimalističkim i iskrenim pristupom materijalima, iskoristila i kao estetski element koji unosi sirovu teksturu i ritam u interijer.
Svijetao, prozračan i vizualno dinamičan karakter kuće
Jelenina glavna želja bila je stvoriti suvremen, funkcionalan i topao obiteljski dom koji poštuje izvorni karakter kuće, ali ga reinterpretira kroz suvremeni arhitektonski jezik. Naglasak je bio na otvorenom, protočnom prostoru s puno prirodnog svjetla, s jasno definiranim privatnim i zajedničkim zonama te dodatnim sadržajima poput radnog prostora i gostinjskog dijela.
Otvorena dnevna zona u prizemlju objedinjuje kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak, s naglaskom na vertikalnu vezu kroz dvoetažni volumen blagovaonice. Upravo taj središnji prostor definira karakter kuće – svijetao, prozračan i vizualno dinamičan. Uz dnevnu zonu nalaze se diskretno odvojene spavaće sobe i kupaonica, organizirane tako da pružaju mir i privatnost, bez direktne izloženosti pogledu iz zajedničkih prostorija.
Tavan je prenamijenjen u višenamjenski prostor: otvorenu galeriju s radnim dijelom, prostor za igru i dodatne sobe s kupaonicom za goste.
Kontrast između hladnijeg, reflektivnijeg prizemlja i toplijeg, taktilnijeg tavana pažljivo je osmišljen kako bi se prostori doživljavali različito, a opet skladno povezani. Taj je kontrast naglašen i odabirom podne obloge.
U prizemlju dominiraju keramičke pločice velikog formata. Prostor povezuju u cjelinu i naglašavaju njegov pročišćen karakter, a uz to su praktične za održavanje, što je ključno u svakodnevnom obiteljskom životu.
Za topliju i intimniju atmosferu u tavanskom dijelu korišten je tapison u radnom prostoru i parket u sobama. Njihova mekoća i prirodna tekstura, u kombinaciji s toplinom zadržanih drvenih greda, čine gornju etažu ugodnim prostorom za rad, igru i boravak gostiju.
Igra vidljivog i nevidljivog u dnevnom boravku
Arhitektica ističe ključnu ulogu materijala u definiranju atmosfere.
U dnevnom boravku, duga ugradbena polica od betona prati liniju zida te na jednom dijelu, pod pravim kutom, prelazi u klupicu uz prozor. Prostor je time dobio dodatnu sjedeću površinu, ali i grafički, arhitektonski element koji diskretno definira zonu bez suvišnih intervencija.
Crno-bijeli furnir kao zidna obloga unosi grafičku teksturu u prostor, ali na suptilan i topao način. Stvara taktilnost i osjećaj obloge, a ne samo površine. Uzorak podsjeća na godove drveta i upravo ta veza s prirodom, u pročišćenoj, suvremenoj interpretaciji, savršeno odgovara atmosferi interijera.
Gotovo nevidljiva u svojoj izvedbi, vrata kamuflirana u zidnu oblogu od furnira vode prema intimnijem dijelu kuće - spavaćoj zoni s kupaonicom i toaletom za goste. Njihova skrivenost doprinosi osjećaju mirne, neprekinute površine, čime se dodatno naglašava minimalistička estetika prostora. Taj dio prostora osmišljen je kao igra vidljivog i skrivenog, gdje su funkcionalni elementi integrirani tako da ne remete čistu liniju zida, ali zadržavaju potpunu funkcionalnost i logiku kretanja unutar doma.
Polica za knjige od prozirnog pleksiglasa i ogledalo dopuštaju prolazak svjetlosti, ne blokiraju pogled i stvaraju osjećaj lakoće. Funkcionalno, prostor je razdvojen na zonu pretprostora s garderobom i “hodnika” prema sobama.
Kako bi prostor zadržao čistoću, prozračnost i protočnost stavljen je velik naglasak na diskretna mjesta za pohranu. Ormari i spremišta integrirani su u zidne plohe, najčešće kamuflirani istim materijalima kao i obloge, tako da ne narušavaju prostornu jednostavnost. Ispod stubišta u prizemlju je ostava povezana s kuhinjom, a na katu, u najnižem i manje funkcionalnom dijelu potkrovlja - spremište.
Prijelaz iz dnevnog prostora u blagovaonicu kao suptilan prostorni akcent
Zbog konfiguracije postojećih prostora, blagovaonica se smjestila na nešto nižoj razini od dnevnog boravka.Taj je prijelaz naglašen jednostavnom, monolitnom stepenicom koja vizualno prati liniju prostora i definira granicu između zona. Razlika u visini tako je postala suptilan prostorni akcent, a ne prepreka; tlocrtu daje dinamiku i dodatno naglašava vertikalni volumen blagovaonice koja se otvara u dvoetažni prostor s dominantnom dizajnerskom sfernom lampom.
Kuhinja u nastavku izrađena je po mjeri kako bi se precizno uklopila u otvoreni plan prizemlja i zadržala nenametljivu prisutnost u skladu s ostatkom interijera koji njeguje minimalistički, ali topao karakter. Frontama dominira iveral u drvenom dekoru te u prljavo bijelim frontama kod visokih elemenata, dok su radna ploha kuhinjskog poluotoka i zidna obloga izrađene od kvarca koji stvara osjećaj kontinuiteta s ostatkom prostora.
Jednostavne geometrije, neutralni tonovi i taktilni materijali u kupaonicama i spavaćim sobama
Kupaonice i spavaće sobe uređene su u duhu ostatka kuće – s naglaskom na jednostavne geometrije, neutralne tonove i taktilne materijale. Samo je u glavnoj kupaonici u prizemlju osmišljen element u odvažnijoj boji. Custom made element u koraljnoj boji daje neočekivani moment i zabavniji karakter cijelom prostoru.
Dobar dizajn interijera ne mora biti savršeno usklađen, već iskren, funkcionalan i osoban
U uređenju interijera Jelena je posebnu pažnju posvetila pažljivom odabiru namještaja i rasvjete.
Odabrani komadi namještaja zadržavaju čistoću kompozicije te osiguravaju udobnost i funkcionalnost svakodnevnog života. Oblici, dimenzije i materijali morali su odgovarati mirnoj, protočnoj i taktilno bogatoj scenografiji interijera.
Polica od iverala u dekoru drva vizualno povezuje i omekšava prijelaz između dvije prostorne razine te unosi nešto klasičniji osjećaj u odnosu na ostatak prostora. Dodaje notu domaće ugode i topline, nalik elementu koji ima osobnu priču, gotovo kao komad koji je naslijeđen ili pronađen, a savršeno se uklopio. Istovremeno pruža funkcionalnu površinu za knjige, predmete i svakodnevne sitnice koje prostor čine živim.
Blagovaonski stol izrađen je od masivnog drva, jednostavnog i mirnog dizajna koji se savršeno uklopio u dvoetažni prostor blagovaonice. Njegova čista forma i prirodna tekstura odgovaraju ostatku interijera koji spaja suvremenost i toplinu.
Iako su trebale biti privremeno rješenje, stolice su se s vremenom toliko prirodno uklopile da su postale trajni dio priče. Riječ je o kombinaciji naslijeđenih komada, pronađenih i preseljenih stolica.
Upravo ta mala nesavršenost i spontanost u kombiniranju unosi dodatnu dušu u prostor, dokazuje da dobar dizajn ne mora biti savršeno usklađen, već iskren, funkcionalan i osoban.
Od rasvjete, Jelena je kombinirala klasične komade poput Artemide Teti, Dioscuri i Castore do suvremenijih rješenja koja oblikuju atmosferu bez da odvlače pažnju.
Arhitektice o iskustvu rada na projektu kuće u Zaprešiću
Iako je Jelena autorica projekta te je u potpunosti sama uredila interijer, u svim fazama pratila ju je stručna i prijateljska podrška Anite i Marje Mie.
„Cure su bile prvenstveno moralna podrška i kad god bih imala neke nedoumice, bilo da se radi o odabiru materijala ili nekim tehničkim izazovima, pomogle bi mi u donošenju odluke“, istaknula je Jelena.
Sve tri opisale su nam po čemu će ovaj projekt kao arhitektice pamtiti:
„Ovaj projekt ćemo pamtiti po autentičnosti i iskrenosti pristupa; svaka odluka, svaki detalj, odabir materijala ili proporcija, imao je svoje jasno opravdanje. Bilo je to istovremeno projektiranje i svakodnevno preispitivanje kako prostor može biti funkcionalan, ugodan, nenametljiv, a opet osoban i topao. Pamtit ćemo ga i po tome što je zahtijevao veliku pažnju prema „nevidljivim“ stvarima – prijelazima između zona, atmosferi, načinu na koji svjetlo ulazi u prostor, kako se povezuju etaže i kako svaki kutak može imati više funkcija bez vizualne buke.”
Iskustvo je to koje ih je dodatno oblikovalo kao arhitektice, Jelenu posebno i kao korisnicu prostora, zaključuju arhitektice SALONA33.
