Projektiranje prostora s proporcijama za ugodno stanovanje

Ako su nam proporcije životnog prostora dobre, bit će nam ugodno i u prostoru s manje kvadratnih metara. A ako nisu, prijeti opasnost da utrošimo i novca i truda, a ne budemo zadovoljni. Ali proporcije nisu veličina i ne izražavaju se metrima (ni dužnim, ni kvadratnim, ni kubnim).

Što (ni) su proporcije prostorije

Kvadratni metri prvenstveno služe tome da postave optimalni minimum površina prostorija. Pravilnik o minimalnim tehničkim uvjetima za tzv. POS (društveno poticanu stanogradnju) sadrži tablicu, čiji je cilj spriječiti pojavu „ćumeza“, koji bi negativno utjecali na fizičku, psihičku i socijalnu dobrobit stanara.

Ali površina, čak i veća od optimalnog minimuma, ne jamči kvalitetu. Što će nam spavaća soba od 20 m² ako je dugačka 10 m, a široka 2, kao da je tunel? Zato Pravilnik propisuje da širina sobe ne smije biti manja od polovice duljine, odnosno da dimenzije u tlocrtu mogu biti u omjeru od 1:1 do 1:2. Za sobu od 10 m² to znači od 3,2 m x 3,2 m do 2,3 m x 4,6 m, ali uglavnom samo u teoriji.

Kad ucrtamo namještaj pa vidimo da nećemo moći obići krevet za dvije osobe ako nam je soba široka 2,3 m, shvaćamo da u praksi tlocrt 1:2 za glavnu spavaću sobu od 10 m² dolazi u obzir jedino ako imamo dvoja vrata ili nam odgovara ulaziti u krevet s jedne strane. No čak je i tada soba 1:2 na pragu toga da postane neugodno uskom, pogotovo ako joj je prozor samo na užoj stranici.

Vidimo da se tu više ne radi o pojedinačnim dimenzijama duljine i širine, niti o površini, nego o proporcijama – odnosu dimenzija. Proporcije nisu samo pitanje vizualnog dojma, nego su bitne za ugođaj boravka u prostoru. Prostorija širine 4 m objektivno možda nije uska, ali ako je dugačka 16 m, činit će nam se uskom, kao da nas zidovi pritišću ili da nas nešto tjera u uzdužnom smjeru.

Prostorija iste te površine, ali širine 8 m i duljine 8 m, ako je visoka samo 2,6 m, što je minimalna visina stambenih prostorija prema spomenutom Pravilniku, činit će nam se neugodno niskom, kao da nas strop tlači. „Luksuzni“ dnevni boravak s blagovaonicom i kuhinjskim otokom, površine 64 m² i visok 2,6 m, bit će gotovo dvostruko skuplji, a manje ugodan i manje prostran od prostora površine 32 m² koji je, primjerice, dugačak 7,5 m, širok 4,3 m i visok 3,3 m.

Dakle, koliko god smo navikli razmišljati o „kvadratima“, ne smijemo zaboraviti na visinu; točnije, na ugodan odnos duljine, širine i visine. Ali nije dovoljno da gledamo svaku prostoriju za sebe. Bitan je i odnos između prostorija.

Proporcije između prostorija

Za razliku od spavaće ili radne sobe, u kojoj se povlačimo u svoj intimni prostor, dnevni boravak je prostor druženja, otvaranja prema drugim ljudima. Kako iz stana ili kuće izlazimo u vanjski prostor otvarajući se prema širem okruženju, tako iz soba izlazimo u dnevni boravak otvarajući se prema bliskim ljudima. To „izlaženje“ trebamo podržati proporcijama.

Ne želimo osjećaj da je dnevni boravak tek još jedna soba, nego želimo osjećaj da smo iz malog, intimnog brloga izašli van, u nešto prostranije, svjetlije, otvorenije i stvoreno za nas, a ne za mene. Zato je dobro ako dnevni boravak može biti viši od ostalih prostorija i dobivati svjetlo s najmanje dviju strana ili barem kroz dva različita prozora od kojih jedan može biti krovni. Čak možemo u dnevnom boravku ostvariti ugođaj mikro dvorane ili natkrivenog dvorišta.

Kuća u Gorskom kotaru – tlocrt prizemlja, foto: Studio Armano Linta

Na slikama i tlocrtu možemo vidjeti primjer iz jedne vikendice: Prostor blagovaonice i dnevnog boravka, tlocrtnih dimenzija svega 3 x 6 m, nadovezuje se na prostor stubišta i galerije u potkrovlju te tako doseže visinu 5 m u najvišem dijelu. Prostranosti doprinose prozori na tri strane svijeta i prozori između viših i nižih krovnih ploha, a različite visine krovnih ploha daju blagovaonici, dnevnom boravku i stubištu dojam niza zasebnih, a povezanih prostora, umjesto uskog i neugodnog tunela.

Dojam „vanjskog prostora“ u odnosu na sobe pojačava niski unutrašnji „trijem“, odnosno stupovi koji umjesto hodnika tvore zonu prijelaza između soba i boravka: Kao da iz malih soba, preko trijema, izlazimo u natkriveno dvorište, iz kojega pak možemo izaći van u prirodu.

S tako projektiranim dnevnim boravkom, ostale će nam prostorije biti ugodne i ako su manje. Štoviše, njihova će malenost kontrastom doprinijeti osjećaju prostranosti dnevnog boravka, a time i cijele kuće. Naizgled paradoksalno, povećanjem visine dnevnog boravka i relativno malim dimenzijama ostalih prostorija možemo povećati osjećaj prostranosti i smanjiti veličinu kuće, a time i investicije, ali pritom treba paziti da dimenzije svih prostorija budu funkcionalne, a proporcije ugodne.

Ovdje se radi o vikendici pa su sobe tek malo veće od kreveta i ormara, a visoke su 2,2 m, jer bi se s većom visinom činile preuskima i prekratkima. Alternativno, možemo ciljati da neke proporcije ne budu ugodne, nego da budu na odgovarajući način dramatične: Primjerice, prostor tuša u nekoj poetičnoj kući može biti prenaglašeno uzak i visok, s prozirnim krovom i „kišom“ koja pada s četiri metra visine, radi psihofizičkog osjećaja snažnog, a intimnog, osvježenja i uzdizanja/lakoće.

Kako razmišljamo o proporciji kuća za stanovanje, tako možemo razmišljati i o nestambenoj arhitekturi. Primjerice, ako je glavna čitaonica neke knjižnice ogromna površinom i jednako visoka kao okolne prostorije, njezin će se strop činiti niskim i teškim, što nije ugodno za intelektualni i kreativni rad. Zato je prikladnije da čitaonica ima visinu koja nadahnjuje i čini boravak s velikim brojem ljudi ugodnim. 

Tko želi znati više

U svakom slučaju, projektant treba imati osjećaj za proporcije te volje i strpljenja da zamisli tjelesno bivanje i (su)život u trodimenzionalnom prostoru, a po potrebi si može pomoći prijedlozima iz knjiga kao što su Arhitektonski prostor Hansa van der Laana, Četiri knjige o arhitekturi Andree Palladia, ili priručnici o vastu arhitekturi. Ono što je zanimljivo kod sustava proporcija Hansa van der Laana, jest da se temelji na odnosima unutrašnje-vanjsko i puno-prazno te na tzv. plastičnoj konstanti, odnosno broju/omjeru koji je za trodimenzionalne arhitektonske prostore i oblike ono što je zlatni rez za dvodimenzionalnu likovnost.

Međutim, upute različitih sustava proporcija se značajno razlikuju pa će svatko naposlijetku o njima trebati odlučiti po vlastitom osjećaju i sa sviješću da veće nije uvijek bolje, nego treba pronaći „pravu mjeru“. Odnosno dobru proporciju.

Autor: Veljko Armano Linta
Arhitekt u studiju Armano Linta: www.armanolinta.hr
Edukator u timu Satelit edukacije za održivost i regenerativnost: www.satelit-edukacije.eu