Kako projektirati okućnicu koja nas hrani?

Postoji mnogo razloga iz kojih uzgajamo hranu na prostoru okućnice: volimo dodir s biljkama i zemljom, ili volimo biti sigurni da jedemo ekološki uzgojenu hranu bez pesticida i umjetnih gnojiva, ili volimo uštedjeti dio novca koji bismo potrošili u dućanu, ili prodajemo poljoprivredne proizvode preko svojeg opg-a… 

S druge strane, mnogi od nas to ne stignu, ne znaju ili ne vole raditi. Međutim, ne postoji nikakav opravdan razlog da ne pokušamo osmisliti okućnicu tako da na njoj možemo, sada ili u budućnosti, uzgojiti hranu barem za vlastite potrebe. O tome treba misliti dok projektiramo kuću, a po mogućnosti i ranije.

Biti spreman na sve (ne)prilike

Pandemija COVID-19 nam je pokazala da opskrba dućana hranom nije nešto što možemo uzimati zdravo za gotovo. Ratovi mogu dodatno ugroziti prehrambenu sigurnost. No dok nastojimo stvoriti svijet mira i solidarnosti, trebamo biti svjesni da smo izazvali klimatske promjene koje će još dugo donositi suše, poplave, snažne oborine i druge pojave koje ugrožavaju poljoprivredu. Dakle, mudro je znati uzgojiti hranu i imati gdje to učiniti.

Međutim, s obzirom na klimatske promjene, ali i pad bioraznolikosti koji je također prouzročio čovjek, današnji vrt treba pažljivo osmisliti da bude otporan na sve gore prijetnje i da obnavlja zdravlje ekosustava u kojem se nalazi. 

U skladu s okolinom

Naš vrt, čak i kada to ne vidimo, koristi „usluge“ koje mu pružaju druga živa bića u tlu, na zemlji i u zraku pa je mudro uzgajati hranu tako da pozitivno utječemo na ta bića, kao i na kruženje vode i ostalih tvari u prirodi te na stvaranje povoljnih mikroklimatskih uvjeta. Danas se time bave regenerativna poljoprivreda i permakultura, ali mnogo toga su znali i naši davni preci.

Jedno od starih znanja jest da kuću nećemo postaviti na mjesto koje je idealno za vrt, čak i ako je na tom mjestu najlakše graditi. To je jedan od razloga iz kojih projektiranje kuće mora uključivati i projektiranje okućnice koja nas može hraniti, inače se može dogoditi da si nehotice „pucamo u nogu“. Toga treba biti svjestan i investitor i arhitekt, a svakako i planer koji određuje koliko se smije izgraditi parcela kuće. Pa pogledajmo još nekoliko „prehrambenih“ načela kojih se dobro držati dok projektiramo kuću.

Tko može projektirati vrt?

Ako imamo priliku birati parcelu na kojoj ćemo graditi kuću, treba analizirati koliko je pogodna za vrt. Zbog mnogo čimbenika uputno je angažirati stručnjaka, primjerice inženjera ekološke poljoprivrede, projektanta održivih prehrambenih sustava ili konzultanta iz područja permakulture ili regenerativne poljoprivrede, odnosno arhitekta ili krajobraznog arhitekta koji se dodatno educirao u tim područjima. Međutim, mnogo toga možete saznati i sami, primjerice pohađajući tečaj permakulture.

Orijentacija vrta

Naučit ćete, među ostalim, da je školski primjer parcele ona koja je lagano nagnuta na jug (5-15%). Takav nagib omogućuje da biljke dobiju dovoljno sunca, a da teren nije toliko strm da bi se događala erozija, niti toliko ravan ili udubljen da se na njemu skuplja voda. Još „školskiji“ primjer je parcela lagano nagnuta na jug kojoj se prilazi cestom sa sjevera, jer kuću možete postaviti bliže cesti, a vrt postaviti južno od kuće tako da ga kuća ne zasjenjuje. 

Osim toga, ugodna i štedljiva kuća će sigurno imati velike (i prikladno zasjenjene) staklene površine na jugu, što znači da ćete uživati u pogledu na vrt i bliskom kontaktu s njim. Naravno, treba paziti da parcela bude dovoljno duboka da vam vrt ne završi u sjeni susjedne kuće ili stabala na susjednoj parceli.

Ako već imate parcelu koja nije baš „školska“, dobra vijest je da se kreativnim pozicioniranjem prilaza, kuće i vrta u odnosu na parcelu, okolnu izgradnju, vegetaciju i strane svijeta puno toga može popraviti, a i vrt za vlastite potrebe ne mora biti tako idealan kao vrt za komercijalnu proizvodnju. Sve i da imamo velik nagib na sjever, što se može činiti beznadnim, možemo napraviti vrt na krovu, koji je lagano nagnut na jug.

Voda je ključna

Uz sunce, i voda je ključna za vaš vrt. Nažalost, kiša će nam padati sve rjeđe, a kada pada, bit će obilnija. Zato ju je potrebno uhvatiti kad je ima, s krova odvesti u podzemni spremnik da bude na hladnom i mračnom mjestu te nam tako omogući da premostimo dulje razdoblje suše, kada nam treba navodnjavanje. Osim toga, možemo je koristiti i za ispiranje zahoda i za rad perilica, čime ćemo dodatno uštedjeti novac i biti spremniji za eventualne redukcije vodovodne vode u budućnosti.

Otpadnu vodu iz kuće je šteta baciti u septičku jamu. Ako imamo bio pročišćivač, on će nam pročistiti vodu te ćemo ju moći raširiti parcelom tako da korijenje dobije prijeko potrebnu vlagu. U idealnom slučaju, bio pročišćivač će biti ukopan u dio terena koji je viši od vrta, tako da nam za navodnjavanje ne treba crpka, nego imamo prirodni pad: kuća-biopročišćivač-vrt.

Kompost hrani vrt, a vrt hrani nas

Tko je pak u prilici napraviti suvremeni kompostni zahod, ispravnim kompostiranjem može tlu na higijenski ispravan način vratiti i hranjive tvari koje bi inače zagađivale vodotokove ili bi ih pojele bakterije u bio pročišćivaču. Zato se u znanstveno-fantastičnom romanu Semiosis zahod zove mjestom darivanja (gift center).

Kompost, naravno, radimo i od kuhinjskih otpadaka: nakon što skuhamo ručak, s pomoću komposta radimo „ručak“ za biljke i životinje u našem vrtu, koje će podariti novi ručak nama, i tako u krug. To je jedan od razloga zašto je praktično da kuhinja bude blizu kompostera i vrta, baš kao i prostorija s alatom i eventualni staklenik i vanjsko ognjište. Kuhanje i blagovanje su na neki način produžetak vrtlarenja i lijepo je kad osjetimo koliko smo uklopljeni u taj ciklus od života do smrti i dalje (i naša tijela mogu postati dobar kompost).

Okućnica za uživanje

Uživanje u vanjskom prostoru i prijelaznim prostorima kao što su trijemovi i pergole može nam dati osjećaj zadovoljstva i obilja koji katkad neuspješno tražimo u dodatnim kvadratnim metrima u interijeru. Ni okućnica ne mora biti jako velika ako u njoj ostvarimo bogatstvo ambijenata koje pružaju vrt, travnjak, živica i ostalo grmlje, stabla, a možda i malo prirodno jezerce. Jezerce može biti i kao dio biljnog pročišćivača (umjesto septičke jame ili bio pročišćivača) pa je opet dobro da se po visini nalazi između kuće i vrta.

Sve te elemente možemo projektirati kao dijelove ekosustava, a kuću i njezinu unutrašnjost kao njihov produžetak. Takva okućnica hrani i tijelo i dušu. 

Ako želite znati više o regenerativnoj arhitekturi, slobodno preuzmite novu knjigu Veljka Armana Linte.