Može li održivost postati realnost?

Razgovarali smo s osnivačem tvrtke Održivo, arhitektom i entuzijastom Hrvojem Bota. Riječ je o tvrtki koja se, kako joj sam naziv govori, bavi projektiranjem održivih projekata. Permakultura je njihov način rada, koji znači integralni dizajn održivih sustava koji imaju biomimikriju tj. oponašaju prirodne sustave, kruženje tvari i njeguju bioraznolikosti.

Još od djetinjstva uvijek sam uz mamu arhitekticu sjedio i crtao, no meni je bilo najzanimljivije ono što se događa i kako se živi - razgovor započinje Hrvoje

Nikada mi nije bilo zanimljivo samo promatrati skup materijala, već me uvijek više interesirao suživot okoliša i prirode zajedno sa kućom. Na to se veže proizvodnja hrane, održiva energija i sve ono što se događa oko nas. Malo pomalo ta je ljubav prerasla u profesionalni i privatni život. Danas, 24 sata živim takvim životom poslovno, privatno i kroz udrugu kao dopredsjednik Permakulture Dalmacija. Permakultura je veliki trend u svijetu, to je jedna nova paradigma koja znači mnogo suptilniji pristup. Kišnica, prirodni materijali, sve moguće tehnike suživota s prirodom umjesto betonizacije. Radi se o ozbiljnom pokretu koji je već zaživio u inozemstvu, a kod nas tek dolazi - objašnjava Bota

Tvrtka Održivo nastala je prije šest godina i to nakon višegodišnjeg radnog staža osnivača u uredima za urbanizam i prostorno planiranje.

Želite li kazati da se već za vrijeme studija kolege trebaju usmjeriti u one smjerove koji ih najviše interesiraju?

Apsolutno! Srećom da naš studij pruža mogućnost razvoja u više smjerova u praksi. Po meni jedino nije dobro to što sustav edukacije na neki način traži da svi isto razmišljamo i isto radimo, dok se istovremeno u praksi svatko specijalizira za određeni dio arhitekture.

Smatram kako najprije treba pružiti mnogo više širine u edukaciji. Često se zezam kako je naš pristup različit od klasične arhitekture. Klasična arhitektura znači projektiranje tako da se u sredinu parcele smjesti kuća i dva stabla u kantunu kako ne bi smetali fotografu.

Naš se pristup sastoji od arhitekture sa šumom i vrtom u što većoj zastupljenosti.

Da li vidite  budućnost hrvatskog turizma u permakulturnom pristupu?

Naša apsolutna prednost je u tome što još uvijek imamo relativno sačuvane prirodne vrijednosti, nemamo toliko razvijenu industriju niti industrijsku poljoprivredu. Tako možemo manjak proizvodnje pretvoriti u naš veliki plus.

Je li budućnost Hrvatske u bio uzgoju?

Sasvim sigurno je bio uzgoj budućnost, ali primarno uz očuvanje i regeneraciju ekosustava, jer ljudi ne mogu živjeti bez njega. Dakle prvenstveno radi nas stanovnika, a potom i turizma. Mi naime možemo ponuditi jedno bogatstvo i kvalitetu proizvoda, jer količinom ne možemo konkurirati, ali kvalitetom možemo.

Osobno sam iskusio kako blitva iz bio uzgoja u Njemačkoj jednostavno nema okus poput naše. Mi imamo više sunca, više suhe tvari, minerala, soli, svih tih popratnih elemenata za proizvodnju hrane intenzivnijeg okusa. Mediteran je na neki način klimatološki na tromeđi krša, planine, obale i zbog toga imamo toliko značajnu bioraznolikost.

Na kakvim sve projektima radite?

Rekao bih kako su tri tipa projekta najzastupljeniji, jedno je tip rekonstrukcije kuće u Splitu u urbanoj sredini, gdje staru postojeću kuću treba pretvoriti u zelenu i održivu. Postavlja se zelena fasada, solari i staklenik kako bi se reciklirala sva energija recimo od kišnice do sustava grijanja, hlađenja.

Sve je više osviještenih investitora koji razmišljaju i o zbrinjavanju otpada, kompostiranju, o lokalnom uzgoju hrane i utjecaju na šire susjedstvo, ne zaboravimo kako zelenilo u gradu smanjuje i temperaturu, zagađenje, buku, prašinu. To je pristup koji se može primijeniti svugdje.

Druga tipologija je primjerice projekt koji radimo na Braču: sklop OPG-ova, jedna mini zadruga, eko selo. Gdje će se graditi konopljom, kamenom, drvom. To će biti sklop 5 regenerativnih farmi po 2  hektara ukupno 10 ha, ima taj aspekt turizma, ali je primarno poljoprivredno – proizvodni sustav.

Vratimo se konoplji, naime već postoje certificirani blokovi konoplje za gradnju, a materijal je idealan što se tiče toplinskih svojstava, negativne emisije CO2, negoriv, paropropustan, održava optimalnu vlažnost prostora stvara ukupno zdrave životne uvjete te je sigurno materijal budućnosti.

Treći tip je klasični poput vrta, bio vrta smještenog uz postojeću kuću i biointenzivnog povrtnjaka, a to onda obuhvaća angažman arhitekta u smislu dizajna, logistike, nabave, projektiranja vrta, do konzultacija, nadzora i svega.

Da li surađujete s udrugama u Hrvatskoj?

Surađujemo najviše sa Zmagom iz Zagreba i matičnom udrugom Permakultura Dalmacija, ali imamo jako puno kontakata i s inozemstvom te sudjelujemo u Erasmus razmjeni kroz rad udruge.

Koliko je velik Vaš ured?

Trenutno nas je petero zaposlenih, te radimo najvećim dijelom ove i slične projekte.

Možete izdvojiti neki od zanimljivijih projekata na kojima ste radili?

Radili smo na projektu centra za regenerativnu agroekologiju u Vrani, to je aktualan projekt. Riječ je o edukacijskom centru koji bi na razini županije educirao na temu regenerativne poljoprivrede. Pokazalo se da u Hrvatskoj trenutno nedostaje takvih dobrih centara i primjera. Naime ljudi takonajbolje vide koje su sve mogućnosti te mnogo lakše primjene i kod sebe.

Permakultura što je to?

Permakulturni dizajn je interaktivna metoda projektiranja integralnih održivih sustava prilagođenih kontekstu kroz sinergiju znanstvenih i stručnih disciplina i tradicijskih znanja a po uzoru na prirodna načela.

A što je regenerativna poljoprivreda?

Regenerativna poljoprivreda je sustav poljoprivrednih načela i praksi koje povećavaju biološku raznolikost, obogaćuju tlo, unapređuju vodne resurse i usluge ekosustava. Regenerativna poljoprivreda ima za cilj povećati odljev atmosferskog ugljika u tlo i biomasu, povisiti prinose, te podići razinu prilagodljivosti agroekosustava na klimatske promjene, kao i otpornost i vitalnost ljudskih zajednica. Dizajniranje agroekosustava prema regenerativnim načelima pretpostavlja razumijevanje jedinstvenog konteksta krajolika, ljudi, kulture i povijesti, kao i inovacija u rješenjima, te specifičnih smjernica za korištenje svakog pojedinačnog projekta.

Koja su alternativna rješenja održivog dizajna?

Postoji puno rješenja koja su zapravo jednostavna tehnologija za bolji učinak.

Primjerice kao alternativa velikim vjetroelektranama s 350 kubika betona, više tona čelika i stakloplastike, postoje i vjetroelektrane od lameliranog drva, koje je kasnije mnogo lakše reciklirati, a i prihvatljivije su za okoliš. Tu je i čitav niz malih praktičnih rješenja. Više gledamo ciljana rješenja a nismo opijeni tehnologijom i skupim rješenjima. Pristup je sve u svemu u skladu s prirodom te uz nastojanje da što više izazova riješimo na izvoru, sa što manje uvoza hrane, čelika, što manje transporta. Na primjer mali sustavi za kompostiranje, anaerobnu digestiju.

Nismo protiv toga da se ugradi solarni kolektor ako je to optimalan način za lokalnu proizvodnju energije. Kombinacija-najbolje od prirode uz najbolje od tehnologije.

Kako se odupirete prodajno orijentiranim kompanijama?

Nikada nismo radili s njima pa je lakše, zapravo radimo odgovorno prema prirodi i investitorima i onda se ne može dogoditi da investitor dobije rješenje koje je skuplje a da to nije opravdano. Govoreći o skupim oblogama i sličnim materijalima.

Kad vam dođe naručitelj projekta, vi mu dakle pristupate s ekonomskog stajališta?

Tako je, to su zapravo tri stupnja održivosti: društveno, ekonomski i okolišno. Bez toga projekt nema elemente da bi ostvario pozitivan utjecaj. Tu nam puno pomaže i znanje i rad kroz udrugu permakultura Dalmacija. Višak prihoda uvijek ulažemo u rad udruge te si međusobno pomažemo edukacijama. Tako izbjegavamo sukob interesa i gradimo partnerski odnos. Priča je dugoročno projektiranje i razmišljanje 30-50 godina unaprijed. Treba također uzeti u obzir sve troškove eksploatacije,jer zapravo jedna nekretnina ili stan u sljedećih 50 godina ima još troška u režijama, održavanju i svemu u visini vrijednosti nekretnine, a ako se to projektira održivo može se smanjiti i do 80 %.

Gdje bi još ta tematika trebala biti prisutna kako bi čitava ideja još bolje funkcionirala na razini društva?

Najvažnija je šira društvena svijest kako bi ljudi promijenili neku paradigmu. Nekako našem društvu najviše pomaže taj rad na svijesti putem edukacija plus taj neki pozitivan primjer iz prakse. Kad ljudi vide jedno i drugo u načelu se svi oduševe živim i bogatima kućama, farmama. Svi to zapravo žele, no doći do toga je malo složeniji put.

Problem predstavlja i to što većina ljudi razmišlja kako u nekoliko godina vratiti investiciju, a ne razmišljaju kako dugoročno razvijati turizam i okoliš.

Možete li izdvojiti pozitivan primjer u turizmu?

Recimo pozitivan primjer turističke ponude je mini zajednica na Braču. Ljudi dođu privatnim avionom, žele živjeti u prirodi imati svoju hranu, povrće, voće i vodu i biti neovisni. To osnažuje ljude ekonomski, a pruža im i slobodu i sigurnost i to je naša misija. Razvoj lokalne ekonomije, lokalnog društva. Svijesti.

U tom slučaju nema straha za budućnost, a ako smo ovisni o centraliziranim sustavima moći i financiranja tada nemamo ni slobodu.