Iz iskustva arhitektice: kako je kupila vlastiti stan u Zagrebu i uredila ga po svom guštu?
- Foto: Marko Radoš
Uvijek je zanimljivo čuti kako arhitekti pristupaju uređenju vlastitih stambenih prostora; jesu li pritom odvažniji u svom dizajnu ili se radije oslanjaju na provjerena rješenja iz prethodnih projekata, koliko im njihova stručnost, poznanstvo s provjerenim izvođačima radova olakšava cijeli proces...
Tom smo se temom bavili još u našem intervjuu s Andreom Dujić i Josipom Rogošić iz studija Ja arhitekt, a u kojem su nam predstavile uređenje svojih stanova u Splitu.
Ovaj nam je put vrata svog doma otvorila Dora Barović. Mlada arhitektica iz arhitektonskog ureda Aplan provela nas je kroz vlastito iskustvo kupovine i uređenja 60 kvadrata velikog stana, smještenog u zgradi na zagrebačkim Krugama.
Ispričaj nam više o tome kako je izgledao sam proces kupovine stana?
Kada sam tražila stan, prvo sam gledala Maksimir jer sam tamo odrasla i volim taj kvart, međutim u to je vrijeme ponuda bila loša, nisam nailazila na nešto što bi mi odgovaralo pa sam malo proširila krug. Bilo mi je bitno da je stan blizu veće zelene površine jer mi je važna rekreacija i boravak u prirodi. Tako sam naišla na ovaj stan u zgradi na Krugama, okruženoj većim otocima zelenila i u blizini sportskog centra.
Stan koji sam kupila smješten je u zgradi iz 1969. i praktički je zadržao svoj originalni izgled iz tog doba. Bio je u vlasništvu starijeg bračnog para, a kako nisu imali djece, naslijedilo ga je sedmero njihovih nećaka. U stanu je tada živjela žena opunomoćena za prodaju, umirovljena građevinarka iz Beograda, a s kojom sam odlično kliknula kada sam došla pogledati stan. U početku je mislila da ću odustati od kupovine jer je zemljišnoknjižni uložak bio prepun plombi. Problem je bio što su se plombe od drugih prostora u zgradi prikazivale na mojoj vlastovnici pa je trebalo dokazivati da nisu vezane na stan.
Jesi li odmah imala metar sa sobom kad si ga prvi put išla pogledati?
Nisam, ali čim su nasljednici pristali na prodaju, otišla sam u arhivu izvući baš originalne tlocrte stana da vidim Glavni projekt i mogu li micati određene zidove, iako, zgrada je betonska pa se odmah vidi što je nosivo, što nije. Paralelno sam sređivala papire za kupnju stana i radila na projektu. Do primopredaje je projekt bio gotov i mogla sam odmah započeti s radovima.
Što te najviše privuklo baš tom stanu?
Svidjela mi se lokacija, dobro je prometno povezana, tramvaj mi je praktički ispred zgrade. Nalazim se u sredini grada i stignem brzo na koju god stranu krenem. Do trga imam pola sata pješice, kao i do Savskog nasipa. Volim hodati, a sada hodam još i više od kada sam udomila svog psa Bepa.
Zgrada je velika i ima puno ulaza, ali ne i puno stanova po ulazu - samo su dva stana na stubištu. Na katu smo peteročlana obitelj i ja i to je to. Svidjela mi se dvostrana orijentacija sjever - jug i to što su dnevni i spavaći dio orijentirani na jug, prema parku. Stan je dosta visoko – na petom katu, s tim da postoji mezanin pa je zapravo šesti kat. Pogled je kao da sam u krošnjama. Također mi se svidjela fleksibilnost stana.
Jedna od prednosti toga kada si arhitekt je što možeš prepoznati potencijal nekog zapuštenog prostora, a koji drugi obično ne vide.
U kakvom je stanju bio stan i koji su neki glavni zahvati koje si imala na njemu?
Stan je bio za kompletnu renovaciju. Originalno se iz hodnika ulazilo u svaku prostoriju zasebno: dnevni boravak, kuhinja i blagovanje, spavaća soba, kupaonica, wc. Ja sam spojila wc i kupaonicu te sam maknula pregradni zid između boravka i kuhinje.
U tim je starim zgradama hodnik uvijek bio malo viši kako bi vrata bolje dihtala kad ih zatvoriš. Mi smo taj hodnik štemali i nivelirali tako da se sloj estriha poravna. Danas su sve podne površine iste visine.
Zadržala sam originalna sobna vrata. Stolar ih je u radionici pobrusio i pofarbao, a štokove je na licu mjesta sređivao i samo se po njima može primijetiti da su stari. To su teška vrata od masivnog drva, a ne saćasta kao što se danas rade, pa ih je bilo šteta mijenjati.
Kako si se odlučila na izbor materijala i boja?
Kako sam htjela što prije useliti, sve je počelo od biranja podova jer su zidovi u stanu manje - više prekriveni ormarima i nema ih puno. Izabrala sam pločice koje su mi bile dobre i koje su bile na lageru, jer mi je bilo važno da ono što želim, mogu odmah ugraditi. Uređenje stana je ogromna investicija i meni je osobno bilo važno da se sve što prije napravi da mogu useliti.
U dnevnom boravku sam na jednom malom dijelu – ispod kauča stavila novi parket, dok sam u spavaćoj sobi zadržala originalni parket kojeg smo pobrusili i pobajcali. Isti bajc sam koristila za furnirane elemente ormara.
Za namještaj sam znala da će biti nešto neutralno, vječno, bijelo, drvo, onako toplije.
Zašto si se odlučila na odabir neutralnih materijali, a ne nečega što je „u modi”?
Zato što ne vjerujem u trendove.
Nešto što je pomodno za koju će godinu izgledati zastarjelo, a to nije poanta uređenja prostora. Poanta je da radiš nešto što ima smisla, što je trajno i što će dobro izgledati i sad i za 10, 20 godina.
To se moglo vidjeti na projektu Aplana u kojem smo uređivali jedan odvjetnički ured. Uređen je 2006., a i dalje izgleda kao nov.
Za kuhinju si odabrala GROHE kuhinjsku slavinu. Zašto nju, a ne recimo neku jeftiniju?
GROHE kuhinjska slavina mi se svidjela po dizajnu. Nisam željela uzimati nešto upitne kvalitete, a GROHE je ipak pouzdan brend. Ono što mi je bilo bitno je da se glava tuša može izvući van tako da mogu oprati cijeli sudoper koji je dosta velik. Slavina ima dvije vrste mlaza, jači i slabiji, pa ih mogu po potrebi mijenjati, što mi je također odlično.
Ipak si u prostor kuhinje i kupaonice uvela neke boje i detalje.
Narančasta je došla slučajno. Izabrala sam terrazzo pločice za cijeli stan i plave za kupaonicu, a onda sam na izlasku iz salona slučajno na podu vidjela uzorke narančastih pločica. Kako moj terrazzo u sebi ima narančaste flekice, svidjela mi se kombinacija. Budući da su bile van mog budžeta, uzela sam samo dva kvadrata i kombinirala ih na dva mjesta: u kuhinji i kupaonici.
Mint tirkizna boja asocirala me na bazen, kristalno more, čistoću, zato sam je odabrala za kupaonicu, kao osvježenje i kontrast tamnosivim terrazzo pločicama.
Detalj koji svi redovito komentiraju u kuhinji su polubarske stolice u boji. Zašto si baš njih odabrala, jesu li udobne?
Za polubarske stolice Baltic Basic odlučila sam se na temelju prijedloga suradnika iz Plan2B. Omjer cijene i kvalitete mi se činio prihvatljiv, a dizajnom su mi se jako svidjele.
Dobila sam od njih uzorke boja kako bih odabrala željene, a što mi je bilo bitno da vidim uživo. Odlučila sam se na kombinaciju žute i zelene. Žuta mi je inače najdraža boja i htjela sam je na neki način unijeti u stan, a zelenu je odabrao moj suprug Lovre. U to vrijeme su i naši investitori bili u potrazi za stolicama za šank. Oni su se, kao i ja, oduševili predloženima tako da smo ih zajedno naručili.
Tko god mi od prijatelja uđe u stan uvijek komentira kako su fora, nakon čega obično slijedi pitanje „Gdje si ih nabavila?". Kako se najčešće družimo oko stola, nerijetko budu i komentari: „Baš su udobne iako su plastične".Sad kada ih koristim već dulje vrijeme, mogu reći da sam jako zadovoljna odabirom, a iz prve ruke znam da su i investitori.
Spomenula si kako su ti prijatelji u čudu komentirali „kako si mogla boje staviti na zid!?”
Njihovi komentari su većinom pozitivni, ali ima i onih kojima se ne sviđa. Uglavnom je arhitektima super, dok oni koji to nisu znaju komentirati s „hrabar odabir”, što nekad ima pozitivno, a nekad negativno značenje.
U svom sam stanu imala priliku eksperimentirati, što nije slučaj u projektima gdje me investitori najčešće traže da u interijeru prevladava bijelo, bež, sivo. Rijetki se odvaže na bilo kakve boje, pogotovo jarke. Prostor često traži boje i zahvalna sam investitorima koji prihvate moje prijedloge. Na kraju se uvijek složimo da smo ispravno odlučili.
Misliš li da si se uspjela izraziti u svom stanu? Jesi li zadovoljna, bi li što mijenjala sada da možeš?
Pa jesam, zadovoljna sam, iako postoje neke stvari koje bih možda drukčije napravila, ali to su stvari koje se ne tiču konkretno dizajna, nego koje su se pokazale kroz upotrebu. Recimo, mijenjala bih tuš kadu, s njom nisam zadovoljna. Utičnica koliko god ih se stavi, nikad dosta. Također imam neke planove za uređenje loggia kojih nikako da se prihvatim.
Obično u svojim projektima radiš s istim dobavljačima i izvođačima. Zašto? Jesi li pri uređenju svoga stana angažirala one provjerene, s kojima si već surađivala?
Uhodani smo već, imamo čovjeka, imamo kontakt, možemo pitati što god treba, bez problema riješiti reklamacije. Recimo, jednu smo moju stolicu morali vratiti jer je došla s flekama i nije bilo nikakvih problema.
Kada nađem dobre majstore, izvođače, volim nastaviti tu suradnju. Zašto bih eksperimentirala ako znam da je netko dobar? Iako, danas je teško garantirati za nekoga pa i kad damo preporuku za nekoga, uvijek se malo ogradimo jer nikad ne znaš je li im netko od dobrih radnika otišao i tko ih je zamijenio. Radili smo s jednim izvođačem koji se u posljednje vrijeme nije pokazao baš pouzdanim, tako da s njim gubimo kontakt. On je i dalje super čovjek i možeš se s njim sve dogovoriti, ali problem je što fizički dio posla neće odraditi on nego netko drugi, a danas svi općenito imaju problema s radnom snagom.
Glavni izvođač na mom stanu nije bio loš, ali nije sve radio jer nije imao radnike za određene stvari. Morali smo ih sami tražiti i kombinirati. Gipskartonski radovi su zbog toga jako loše izvedeni, dok sam recimo s keramičarem oduševljena.
Što bi preporučila investitorima koji idu u renovaciju kupljenog stana, a što se tebi kroz tvoju arhitektonsku praksu i sada kroz uređenje vlastitog stana pokazalo dobrim i korisnim?
Po meni bi prvo trebalo imati riješen cijeli projekt i napravljen plan radova.
Super bi bilo kad bi investitor uložio u arhitekta kao voditelja projekta jer bi onda on diktirao tempo radova i koordinirao sve izvođače, a što je pogotovo bitno ako ih ima više.
Također, mislim da pri dizajnu interijera ne treba slijediti trendove jer ulažeš ogromne novce u vlastiti prostor koji će ti za dvije godine izgledati demode. Ne znam tko još stavlja baršun ili štukature. Naravno, ima ljudi kojima će to uvijek biti lijepo i oni neka ih stave, ali ako je to nešto što ti je sad lijepo, a neće biti za dvije, tri godine, onda nema smisla. Takve stvari se još mogu zamijeniti, ali što ako ugradite neke pločice koje vam se neće sviđati kroz par godina!?
Teško mi je generalizirati jer svaki element i materijal ima svoju primjenu i može biti ispravan odabir ako slijedi određen i jasan koncept.
Što se interijera tiče, mislim da ne možete pogriješiti s čistim linijama, skladnim volumenima i proporcijama, uz dodatak nekih vječnih materijala.
Preporučujem birati materijale koji su prošli test vremena, kao npr. terrazzo. On je nekad bio standard, svaka starija zgrada ga ima, no ako ga danas želiš, moraš se dobro potruditi kako bi našao nekoga za izvođenje. Srećom, danas postoji ogroman izbor pločica iako je, naravno, pravi terrazzo bolje rješenje.
