Matej Mihić: kako dokazati objektivnu cijenu rada inženjerskih usluga?
- Foto: Elf-Moondance
Već se dulje vrijeme povlači pitanje kako definirati objektivnu cijenu rada ovlaštenog inženjera, odnosno projektanta i stručnog nadzora. Metode za izračun vrijednosti postoje, ali se slabo primjenjuju, a i unutar redova struke postoji otpor.
Određivanje vrijednosti inženjerskih usluga – ovdje prije svega mislimo na projektiranje i stručni nadzor, ali je načelno primjenjivo i na ostale usluge - složena je problematika koja se dotiče velikog broja regulativnih okvira te o kojoj ovisi i uspjeh poduzeća. Cilj svakog poslovnog subjekta je ostvarivanje profita, što uključuje i objektivnu procjenu troškova.
Troškovi izvođačkog poduzeća sastoje se od troškova materijala, strojeva i rada radnika na gradilištu, uz dodatne takozvane indirektne troškove poslovanja. Svi ti troškovi lako su mjerljivi i dokazivi, jer postoje vidljivi fizički artefakti rada, odnosno vidi se koliko je čega na gradilištu izvedeno i za koliko vremena. Normativ vremena i utrošak vremena te materijala nešto je što je jednostavno izračunati i koristiti u daljnjim procjenama za buduće poslove.
Kod inženjerskih je usluga problem u tome što se većina troškova odnosi na rad inženjera, a čiji je rad mnogo teže normirati. Budući da ne postoje fizički rezultati rada, osim nacrta, dopisa i slično, teško je podijeliti rezultat s utrošenim vremenom da bi se dobio normativ, koji bi se mogao koristiti za planiranje troškova i formiranje cijene ponude.
Smanjivanje vrijednosti inženjerskih usluga smanjuje kvalitetu usluge projektiranja i stručnog nadzora te ruši ugled profesije
Međutim, problem određivanja točnog normativa nije jedini niti odlučujući faktor pri definiranju ponudbene cijene. Tijekom prethodne krize pojavila se velika nestašica poslova koja je posljedično dovela do toga da su cijene usluga pale daleko ispod tržišno opravdanih. Kolege su nudili niže cijene samo kako bi dobili posao i barem nešto zaradili. Isti problem pojavio se i u inženjerskim djelatnostima i u izvođenju.
Ipak, izvođači su se posljednjih nekoliko godina oporavili i podigli cijene, što nije bio slučaj s inženjerskim djelatnostima, već se, dapače, još uvijek smanjuju iznosi ugovorenih usluga. Takvo postupanje dovodi do smanjenja kvalitete pružene usluge projektiranja i stručnog nadzora te rušenja ugleda profesije.
Napominjem da svrha ovog teksta i rada Hrvatske komore inženjera građevinarstva nipošto nema za cilj definiranje neke minimalne cijene usluge, nego je cilj osvijestiti prije svega naručitelje, pa i ponuditelje, da postoje neka ograničenja u pogledu koliko je objektivno vremena potrebno da se isporuči kvalitetan projekt i provede kvalitetan stručni nadzor.
Formiranje vrijednosti usluge putem Pravilnika o standardu usluga i pratećeg Programa za izračun norma sati
Kako bi se krenulo u rješavanje tog velikog problema prvi korak bio je donošenje Pravilnika o standardu usluga ovlaštenih inženjera građevinarstva (NN 146/2022). Sam Pravilnik definira koje usluge obavljaju ovlašteni inženjeri, koje su osnovne i dodatne aktivnosti, koji je način izračuna norma sati, odstupanja od utvrđenih norma sati i dodatne usluge koje se mogu ugovoriti.
Postupak izračuna je takav da se prvo odabere vrsta projekta (konstrukcija, vodovod, most, cesta…), utvrdi se o kojoj se razini složenosti radi prema opisima iz Pravilnika te se, u odnosu na proračunske troškove građenja, očita vrijednost broja norma sati. Primjer jedne od tablica za izračun norma sati vidljiv je na slici ispod.
Da bi taj postupak izračuna bio što lakši i jednostavniji, izrađen je prateći Program za izračun norma sati (PINS) koji prati postupak izračuna prema Pravilniku. Osmišljen je tako da bude jednostavan za korištenje, kako inženjerima odnosno ponuditeljima, tako i naručiteljima. Pristup je otvoren svima preko pins.hkig.hr bez potrebe za registracijom. A cilj toga je da se transparentno mogu vidjeti prosječni sati potrebni za izvršenje neke usluge.
Slika iznad prikazuje sučelje PINS-a koje je intuitivno i jednostavno za korištenje. Sve je bazirano na padajućim izbornicima, odabirima i upisivanju jedino procijenjene vrijednosti građenja. Svi elementi izračuna računaju se i prikazuju u realnom vremenu, čime se može vidjeti kako koja promjena utječe na konačan broj norma sati. Program omogućuje i generiranje PDF izvještaja.
Trenutno se primjenom Pravilnika i PINS-a može samo iz aspekta ponuditelja formirati vrijednost usluge umnoškom dobivenih norma sati s vlastitim jediničnim troškom, a iz aspekta naručitelja vidjeti nečiji trošak dijeljenjem ponudbenog iznosa s brojem norma sati. Samo po sebi, bez idućih koraka, može služiti jedino da se javno ukaže na to da netko ugovara poslove za malu satnicu.
Kako razlikovati objektivnu od izuzetno niske cijene inženjerske usluge te tim podacima jasnije definirati javnu nabavu?
Puni efekt korištenja podataka o norma satima mogao bi se iskoristiti za definiranje izuzetno niske ponude, kao što je definira članak 289. Zakona o javnoj nabavi. Trenutno se naručitelj nema za što uhvatiti kad primijeti da je netko ponudio neodrživu cijenu i jako teško ga može izbaciti iz odabira. Isključeni ponuditelj mogao bi podnijeti žalbu i vjerojatno je i dobiti, što bi generiralo i financijski trošak naručitelju i produljilo trajanje projekta.
Korištenjem podataka o potrebnim norma satima, naručitelj bi mogao podijeliti iznos pristigle ponude s brojem norma sati koji je potreban da se usluga izvrši te vidjeti bruto trošak pružanja usluge po satu rada (osim bruto sata rada sadržani su i svi ostali troškovi poslovanja).
Na sljedećem fiktivnom primjeru možemo vidjeti kako bi to funkcioniralo.
- Procijenjena vrijednost nabave je 40.000 €.
- Najniža pristigla ponuda iznosi 10.000 €.
- Prema PINS-u, za tu uslugu potrebno je 1000 sati.
Dijeljenjem dva broja, dobijemo da netko nudi uslugu s bruto iznosom sata rada od 10 €. Samim time bi trebalo biti očito da nešto nije u redu.
Međutim, i dalje postoje problemi za naručitelja, jer ponuditelj može naprosto reći da se to njemu tako isplati i da će on uslugu izvršiti. Nadalje je potrebno imati nekakvu usporedivu vrijednost sata rada inženjera, koja bi bila granica za definiranje izuzetno niske cijene. Trenutno se može usporediti jedino s minimalnom satnicom, a to vjerujem nije nešto čemu bi kao inženjeri s ovlastima i odgovornostima trebali težiti.
Moguće rješenje bi bilo donošenje granskog kolektivnog ugovora koji bi, među ostalim, definirao minimalnu satnicu inženjera u djelatnosti projektiranja i stručnog nadzora. Ako bi on definirao koja je minimalna bruto satnica, naručitelj bi mogao podijeliti dva broja i dokazati da li je neka ponuda izuzetno niska ili nije.
Uštede u fazi projektiranja uglavnom se očituju kroz drastično povećanje troškova u fazi građenja i održavanja
Problematika navedena u ovom tekstu ima dalekosežne učinke, ako uzmemo u obzir značaj djelatnosti i utjecaj na javni interes i u pogledu sigurnosti i u pogledu učinkovitog trošenja javnih sredstava. Uštede u fazi projektiranja uglavnom se očituju kroz drastično povećanje troškova u fazi građenja i održavanja. Zbog toga je važno pronaći načine kako osigurati kvalitetna projektna rješenja koja će dovesti do optimalnog rezultata građevinskih projekata.
Aktivnosti koje su već provedene su aktualizacija Pravilnika o standardu usluga ovlaštenih inženjera i Programa za izračun norma sati. No, to je tek prvi korak u ostvarivanju zaštite inženjerske struke u građevinarstvu.
Daljnji koraci koji su navedeni u ovom radu su izvan domene javnih ovlasti Komore, ali će Komora poticati druge društvene dionike da djeluju na tom polju i da osiguraju mogućnost svim inženjerima građevinarstva da se ravnopravno natječu na tržištu pružajući kvalitetnu uslugu.
Jedna od takvih aktivnosti je i organiziranje okruglog stola na temu vrednovanja inženjerskih usluga na ovogodišnjim Danima Hrvatske komore inženjera građevinarstva, koji će se tradicionalno održati u Opatiji od 13. do 15. lipnja. Ako ste zainteresirani za ovu temu, svakako dođite, poslušajte i diskutirajte s nama o ovoj iznimno važnoj tematici.
Ovaj tekst djelomično je preuzet iz stručnog članka sa Sabora hrvatskih graditelja 2024.
