Priča arhitekta Otta Barića o projektiranju najvišeg nebodera u Hrvatskoj

Dalmatia Tower, Westgate novi je splitski neboder visine 135 metara. S panoramskim pogledom na grad Split, Jadransko more i otoke, unutar vertikale smjestio se AC hotel by Marriot s popratnim sadržajima te uredi tvrtke Ericsson. O izazovima pri projektiranju tornja, „diskutabilnoj visini” te o gradnji projekta, razgovarali smo s projektantom najviše kuće u Hrvatskoj, arhitektom Ottom Barićem iz ureda Otto Barić & Partner Architecture. Iza Otta Barića bogata je domaća i inozemna karijera, a autor je Zagreb Towera, sportskih stadiona u Dohi te brojnih drugih projekata. 

Foto: Ivan Čorić

Foto: Daniel Herendi

Izazovi pri projektiranju

Kako ste počeli raditi na projektu Dalmatia Tower u Splitu i koji su bili najveći izazovi pri projektiranju?

Kad se osvrnem unazad moram reći da je to bio jedan strašno dugoročan projekt, koji je imao puno razvojnih faza. Radilo se o natječajnom projektu, gdje smo mi odlukom žirija, koji je bio prilično neovisan i sastavljen od tadašnjih članova društva arhitekata Splita, pobijedili temeljem rada, koji je maksimalno iskoristio danu parcelu. Također, mi smo jedini predali rad, koji je na zadanoj parceli predvidio dvije vertikale. 

Riječ je o dosta nezgodnoj i nepravilnoj parceli te ju je trebalo maksimalno iskoristiti, a trebalo je računati na to da će se raditi u dvije faze. Tada se meni poklopio jedan „Jin i Jang”, to su u biti dva trokuta, između kojih je spojna prometnica, koja spaja dvije garaže te omogućuje pristup garažama sa spojnice, kao i pristup donjoj cesti. 

Foto: Ivan Čorić

Prvi problem je bila sama konfiguracija parcele, koja se nalazi između dvije ulice, Domovinskog rata i Komulovića puta, među kojima je visinska razlika otprilike pet metara. To je samo po sebi nametnulo rješenje da je dio građevine, koji je na jednoj strani prizemlje, a na drugoj strani suteren. Time je omogućena jedna podzemna etaža više no što bi bila po samim urbanističkim mogućnostima, no s druge strane ograničava maksimalnu visinu, jer se maksimalna visina mjeri od najniže točke konačno zaravnatog terena. 

Obzirom da se radi o dvije visoke kuće, bitan je i požarni pristup, koji je do 100 metara razine kuće jednog nivoa, a nakon 100 metara prelazi u dugi nivo. Pazili smo da zadnja etaža na kojoj borave ljudi bude ispod 100 metara. Po originalnom projektu ta visina bila je otprilike 70 metara, a kasnijim je doradama došla do 99 i pol metara. 

Izmjene i dopune građevinske dozvole i konačna visina tornja 

Je li to diskutabilna visina o kojoj se priča?

Zapravo ne. Nakon spomenutog natječajnog rada izradili smo projekt za oba tornja. Ispod oba tornja nalazi se jako duboka građevinska jama, gdje je najprije izgrađeno pet podzemnih etaža za obje kuće te prva manja kuća koja ima 13 katova, a preuzela ju je tadašnja Splitska, danas OTP banka. 

Foto: Ivan Čorić

Drugi objekt je oduvijek bio planiran kao hotel sa pratećim sadržajima, uredima, konferencijskim salama, restoranima i slično, a predviđeno je 17 katova. Splitski GUP ne ograničava visinu, za razliku od zagrebačkog, koji ograničava visinu na 100 metara, a maksimalna izgrađenost prema GUP – u na toj parceli, zajedno sa svim bonusima, koje isti taj GUP predviđa, je bila veća od predviđenih 13 i 17 katova. Stoga je investitor predložio da ja, kao autor građevnog rada, razmislim kako bi se projekt mogao doraditi. Dakle, natječajni rad nije neka konstanta, do izdavanja uporabne dozvole projekt se može dorađivati, što je i logično, jer poneki projekti jako dugo traju pa se s vremenom stvari drugačije poslože i zaključi se da se neke stvari mogu doraditi, a autor natječajnog građevnog rada ima na to pravo. 

Foto: Ivan Čorić

Tada sam napravio novi prijedlog u kojem smo maksimalno iskoristili urbanistički bonus do 99 i pol metara zadnje etaže na kojoj borave ljudi. To automatski diže visinu kuće na 120 metara kad se ubroje šahtovi liftova i instalacijske etaže na polovici zgrade i na vrhu. Neekonomično je vući instalacije klimatizacije i ventilacije kroz cijelu kuću, logičnije je napraviti jednu instalacijsku etažu na pola visine i drugu na vrhu. Tada se donji dio ventilira od 16. etaže prema dolje, a gornji dio od krova prema dolje. 

Koliko onda zgrada ima katova i koja je njena konačna visina?

Ukupno ima 27 katova. Na moj prijedlog od 120 metara, investitor je želio dodati antenu, koju smo ionako trebali te je time najviša točka 135, umjesto 120 metara. Tu ideju sam tada razradio, napravio idejni projekt i prezentirao najprije svim članovima ocjenjivačkog suda, gdje je donesena odluka da je to poboljšanje projekta koji je predan gradu Splitu na suglasnost. Tadašnji gradonačelnik grada Splita je prihvatio prijedlog koji se uklapao u njegovu viziju te je izdana druga izmjena i dopuna dozvole, a ista postaje pravomoćna 2016. godine. 

Foto: Ivan Čorić

Uslijedilo je zatim nekoliko godina pauze, investitor se neko vrijeme borio sa financiranjem jer nije isto financirati 17 i 27 katova, a u međuvremenu se u gradu promijenila vlast. Za instalacijske etaže na vrhu zgrade predvidio sam da se sve skupa „zapakira” u jednu betonsku kutiju (otvoreni ogradni zid), koja bi služila i kao zaštita od vjetra. Tražili smo odobrenje ministarstva, koje se složilo s tom idejom. Kada smo zatražili treću izmjenu i dopunu dozvole, iako je sve bilo u okviru urbanističkih uvjeta definiranih postojećom dozvolom, nova gradska vlast je zaključila da je kuća od 27 katova ipak previsoka. 

Foto: Ivan Čorić

Uslijedilo je otezanje od nekih otprilike godinu dana, na teren je izašao i državni inspektorat, koji je tijekom 14 dana inspekcije pregledao kompletnu dokumentaciju i sve što je napravljeno te je zaključeno da je „sve po PS – u”. U međuvremenu je treća izmjena i dopuna građevinske dozvole, koja je na neki način ozakonila opnu na vrhu zgrade, postala pravomoćna. Iako se grad Split žalio, ministarstvo je ponovno, ne nekakvom intervencijom, već slijedom zakona, koji jasno i glasno kaže da opna ne mijenja lokacijske uvjete (koji su bili definirani drugom izmjenom i dopunom dozvole), potvrdilo građevinsku dozvolu. Tehnički pregled prošao je uspješno, sudjelovao je grad Split i nisu imali primjedbi te je izdana uporabna dozvola i to je sad najviša kuća u Hrvatskoj. 

Foto: Ivan Čorić

Utjecaj vjetra jači od utjecaja potresa 

Što bi se dogodilo u slučaju jačeg potresa?

To je jedna od rijetkih građevina, za koju ja znam, gdje je utjecaj vjetra jači od utjecaja potresa. Split se nalazi u zoni potresa intenziteta 8 stupnjeva MSK ljestvice. Toranj računski može podnijeti 8 stupnjeva bez oštećenja, a to realno znači da bi podnio i jači potres uz minimalna oštećenja. No, Split se nalazi na stijeni i to područje nije toliko trusno. S druge strane, vjetar, odnosno snaga bure, budući da je njegova najveća ploha okrenuta na sjevernu stranu, ovdje ima jači utjecaj od potresa. Bura djeluje na sličan način kao potres, ne puše konstantno već mijenja amplitude koje mogu biti i do 180 km/h, stoga konstrukciju opterećuje na jednako dinamički način kao i potres. Ali, evo nedavno je bila jedna bura sa udarima do 120 km/h i nije bilo apsolutno nikakvih oštećenja. 

Konstrukcija i fasada

Kako su u projektu birani materijali za gradnju?

Dva su bitna elementa. Prvi element je konstrukcija, koja u našim uvjetima i našim prostorima može biti isključivo armirano betonska, a projektirao ju je građevinski inženjer Tomislav Vuletić. Realno gledano, čelična konstrukcija bi bila bolja, lakša i puno elastičnija, no kod nas je čelik iznimno skup, a uvjeti zaštite od požara kod čelika su još skuplji jer ga treba tretirati. Za usporedbu, svi neboderi u New Yorku su čelični.

Drugi bitan element je fasada. Fasada je nešto što je odijelo, što je slika i uvijek inzistiram da sudjelujem u izboru. To zna biti izazov sa investitorima, jer investitor bi uvijek volio što jeftinije, a arhitekt što kvalitetnije i ljepše, što često znači i skuplje. Uglavnom, našli smo jedan dosta dobar kompromis. 

Foto: Ivan Čorić

Kako ste birali staklo na fasadi?

Izbor stakla definiran je u vrlo ranoj fazi jer staklo mora zadovoljiti kriterije fizike zgrade, a u varijanti gdje nema zaštite od sunca, mora zadovoljiti i taj element. Stoga je meni odgovaralo da kuća bude tamna, radi se o dosta kvalitetnom staklu, pruža 70% UV zaštite, a iznutra je gotovo prozirno. 

Meni je bilo bitno da dobijem vertikale, odijelo sa tankim crtama, tzv. „ pinstripe”. Kad je čovjek krupan odijelo sa uzrokom tankih pruga ga učini tanjim i to je ideja, da se visoki toranj u nekim vizurama još stanji. 

Foto: Ivan Čorić

U prvim nacrtima kuća je bila bijela kao asocijacija na Hajduk, no kada smo napravili vizualizacije investitoru se uvjerljivo naviše svidjela, ujedno i moja najdraža varijanta, pinstripe.

Kako su tekli radovi i nadzor gradilišta?

Sustavi za fasadu su takvi da se fasada postavlja dok se kuća još gradi. Fasada se počela raditi kad smo izgradili 15. kat, a radovi gradnje i postavljanja fasade se mogu odvijati paralelno, bude otprilike 5 katova između. Nakon što se navuče fasada mogu početi i unutarnji radovi, jer bi inače sve skupa trajalo predugo. 

Toranj je rađen u dva takta, pola po pola, da bi se bolje iskoristila oplata i kako bi se dobili taktovi. Trebalo je otprilike 20 dana po katu za konstrukciju, što je za hrvatske prilike izvrsno.

Volim biti nadzor svojih kuća, ali ovdje je zbog političke situacije bilo bolje da je nadzor bio nezavisan, inače bi rekli da Barić sam sebi pogoduje. 

Uređenje interijera

A interijer?

Što se tiče interijera, ne inzistiram na tome, nisam radio interijer za cijeli hotel, a međunarodni lanci hotela, kao AC Hotel by Marriott Split, imaju svoje generalno zadane parametre po kojima se onda uređuje interijer. Za finalni izgled interijera zaslužan je Atellior studio za arhitekturu i dizajn interijera.

Foto: Daniel Herendi

Ono što je meni bitno i gdje uvijek sudjelujem su ulazni prostori. Sudjelovao sam i birao materijale za ulazni prostor u hotel te ulazni prostor u uredsko konferencijski dio. Također, sudjelovao sam i u projektiranju i uređenju okoliša.

Energetska učinkovitost

Koje su napredne tehnologije ugrađene u sami objekt?

Objekt je u startu rađen da zadovolji najviše standarde ekološki prihvatljive gradnje , ali to nam već i sam zakon propisuje. Prema hrvatskim standardima toranj je dobio A energetski razred. Svi sustavi su rekuperativni, plin se koristi isključivo u kuhinji, a ostali sustavi su Daikin dizalice topline koje koriste ventilaciju.

Foto: Daniel Herendi

Grijanje, hlađenje, ventilacija i priprema potrošne tople vode

Kako je namjena nebodera raznolika tako je i sa tehničkog aspekta za potrebama grijanja, hlađenja ali i pripreme tople potrošne vode veliki izazov projektirati i instalirati cjelovito, fleksibilno a istovremeno energetski učinkovito rješenje.

Foto: Ivan Čorić

Za klimatizaciju nebodera ugrađeno je rješenje s Daikin VRV 4 freonskim sustavima. Sustavi se sastoje od unutarnjih jedinica smještenih u prostorijama, kompletno ugrađenih u spuštene stropove i od vanjskih jedinica smještenih većinom na krovnoj etaži objekta, a manji broj njih u okolišu nulte etaže.

Foto: Ivan Čorić

Izborom Daikin VRV uređaja s sustavom povrata topline (tzv. Daikin VRV Heat Recovery) isti sustav za grijanje i hlađenje upotrebljnen je za grijanje potrošne tople vode. VRV uređaji spojeni su i na grijače/hladnjake ventilacijskih klima komora koje pripremaju svjež zrak za potrebe ventilacije prostorija unutar nebodera- saznali smo od tehničke podrške tvrtke Daikin Hrvatska. 

Splitske vizure

Obzirom da se radi o gradu Splitu, njegovom okolišu i vizurama i sad tu dolazi jedan tako visoki neboder, kako se to po vašem mišljenju uklapa?

To je jedno jako dobro pitanje i jedna zanimljiva tema. 

Ja priznajem, kad smo sagledavali toranj, sagledavali smo ga iz svih vizura, osim sa sjeverne, iz gradske luke. Zaista iz pravca Kaštela, sa Klisa, svuda se lijepo uklopio, no kad je „izašao” na otprilike 20. kat, a ja se vraćam sa Korčule te vidim kako je taman „sjeo na Duju”. Tako da, postoji jedna vizura, ali to je na samom ulazu s mora, odnosno na zadnjem gatu splitske luke, gdje je kuća predominantna. Da splitski GUP predviđa, odnosno da postoji netko tko sagledava tu čitavu situaciju, možda bi se postavilo pitanje da li kuću orijentirati nekako drugačije ili čak da li uopće dozvoliti gradnju 27 katova. 

Foto: Ivan Čorić

No takvih ograničenje nema, a radi se o vrlo kratkoj vizuri, koja traje otprilike 500 metara. Prilikom plovidbe s Brača, kuća „izroni”, a kako se približavate tako ona nestaje i mijenja vizuru. Nadalje, na toj strani već postoje četiri nebodera, koji su jednako tako dominantni, iako nisu toliko visoki, ali su bliže pa se vizura zapravo i nije pokvarila, već samo promijenila. Hoću reći, neboderi su nešto što grad Split forsira još od 60-ih godina prošlog stoljeća tako da to nije nešto što bi stvarno smetalo. 

Visokogradnja u Hrvatskoj

Kakvo je Vaše mišljenje o neboderima u Hrvatskoj? Jesu li oni nama zaista potrebni?

Neboder, odnosno visoka kuća je forma koja maksimalno utilizira zemljište. Zašto se recimo u Singapuru ili na Manhattanu grade neboderi? Zato što je zemljište rijetko, malo ga ima i treba ga maksimalno iskoristiti. 

Foto: Ivan Čorić

Split je, u neku ruku, u nekim segmentima, došao do te točke, gdje se zaključilo da su splitski resursi ograničeni, puno prije ovog nebodera. Budući da je grad uguran između dva zaljeva, rekao bih da se visokom gradnjom još od 1960-ih čuva Marjan, jer koliko god se pokušavalo „zagristi” u Marjan, još nitko nije ozbiljno uspio. Splitski prostor je ograničen, splitski prostor je dragocjen i mislim da visoka gradnja ne smeta. 

Kako na to struka gleda s obzirom da, općenito, teritorij Hrvatske ima jako puno prostora za širenje?

Da, ali to je neprimjenjivo u slučaju Splita. Nakon Drugog svjetskog rata krenulo se ozbiljno razvijati Kaštela, a obzirom na nedovoljan broj prometnica imate situaciju da se u Solinu jako dugo čeka da bi se stiglo od točke A do točke B. Dakle, svako longitudinalno širenje je problematično u prometu. U Zagrebu također imamo sličan problem te ćemo se prije ili kasnije morati suočiti sa nekim vidom podzemne, jer trenutna prometna situacija ne funkcionira. 

Svevremenost

Obzirom da je Westgate neboder zaista velika građevina, koja će u prostoru dugo vremena živjeti, kako ste osmislili njegov izgled u duhu svevremenosti?

Projekt je takav da je to zapravo jedan monolit, on je kao znak, to nije nešto što čovjek svjesno ima u glavi, već nešto što naša memorija jednostavno nosi. Monumentalnost vertikale je nešto što on donosi prostoru, to nije kuća s pomodnom fasadom, već je fasada proizašla iz izričaja vremena.